Poreklo stanovništva naselja Malenza, opština Danilovgrad – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Nalazi se na osoju donjozagaračke Podnopoljine, tj. u Jednoškom polju, sa nizom zaselaka razmještegna je pristrancima i ravnici između Đeđeza, Povrpoljine, Lazarevog Krsta i Jabuke. Počev od Sađavca (kota 106 m) granica atara vodi na jug prema Ljukovićima (koje obuhvata) i preko ljubanovog obera u pravcu zapada, te prelazeći dva stara puta (krčanika) koji vode za Balšine produžava preko Mikača do na Ostaž, (kota 606 š); odatle povija na sjever u pravcu Visoke (kota 663 m) do Šćepanovog poda, a zatim na zapad pravcem na Meterište do Kaline jame i dalje na Gomilu (od groblja) i na Šćepur do Cađavca. U tom okviru atar je (Z-I) dug 4,4 i širok (S-J) 1 te zahvata 4,37 km2 površine. Sredina sela je na visini od 120 m.
Istorijat.
Kao što smo naveli, govoreći o Braćanima, sam naziv sela potiče od starih Malonšića, koji su naseljavali ovo područje. Pomeni o njima, posebno o Jednošima i Đeđezima, ukazuju na jednovremenu starost i ovog naselja. Tačnije rečeno, na još veću, ako se uzme u obzir konstatacija da su Malonšići bili y početku jedno ilirsko pleme, koje se razvilo iz kalupa Malenze. Ponovimo da je samo selo Malonšići zajedno sa mahalom Vranići (koje je po odnosnim tutrokim defterima bilo jedno od 5 sela i 11 mahala nahije Malonšići), 1523. god. imalo 1 kuća.
U današnjem ataru Malenze Erdeljanović je evidentirao 49 d., a 1925. g. ih je 54 sa 280 stanovnika. Do 1948. broj prvih se uvećao za 5, a drupih za 7. Zatim je bilo: 1953 (58:272), 1961 (59:224) i 1971. (48:153). Od zadnjeg broja te godine y selu je od rođenja žovjelo 109, a doselilo se 44, od kojih 19 prije 1945, a ostali poslije. U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (8 : 12), sa 2 (18 : 13), sa 3—5 (14 : 11), sa 5-8 (13 : 10) i sa 8 i više (6 :2). Istovremeno je sastav glavnih starost–polnih grupa bio: prve 90:49 (ž. 42 : 19), druge 89:66 (ž. 41 :37) i treće 45 :38 27 :22).
Struktura stanovništva.
Prema obrazovanju, mještani su bili: bez škole 78:53 (ž. 62 :41), sa četvorogodišnjom 74:56 (ž. 32:27), sa osmotdišnjom 14:13 (ž. 3 :3), sa srednjom 11:3, sa višom 1:2 i kvalifikovati radnici 1:8 (ž. 0 : 1), a nepismenih je bilo. 37:31 (ž. 33 :29).
Tada je posjedovna i donodjosvnaz struktura domaćinstava bila: bez zemlje (3 : 0), do 2 ha- (21:36), sa 2–5 (34 : 10), sa 5-10 (10 : 2) i sa 10 : 15 (1 :0), odnosno poljoprivredno: 41 : 31, mješovišh 15:8 i nepoljoprivrednih 3 :9.
U 1953. g. 27 aktivnih izdržavalo je 184 lica; y poljoprivredi 16 : 129, a sa ličnim primanjima samo je 16. Taj odnos je u naredna dva popisa izgledao ovako: aktivnih je bilo 70:63, izdržavanih 142 :83; u poljoprivredi 58:50 i 92:67, a sa ličnim primanjima 12 :7.
Tip sela.
U grupaciji donjozagaračkih naselja i ovo selo ima relativno povoljan položaj. Krakom dugim 2 km, izgrađenim 1949. g., povezano je sa pomenutim putem prema Petrovaču (mjesnom središtu), od koga je udaljeno 1,5 km. Od Danilovgrada je udaljeno 7, a od Titograda 17 km. Sačinjava ga 6 zaselaka i to: Strmenače (7 kuća), Požioci (6), Marojevo guvno (7), Malenza (staro središte i glavnina sela) (9), Kralj (11) i Miogorski Ober (11 kuća). Srednja udaljenost kuća od središta naselja je oko 1 km. Prizemnih kuća ima 38, na izbi 12 i 1 dvospratna. Sve su, sem jedne, pod slamom, pokrivene tiglom; sa daščanim plafonom je 14, sa malterisanom 30 i bez plafona 7 kuća. U periodu 1918–41. prepravkama je bilo zahvaćeno 13, a poslije 1945. god. 23 kuće. Stambeni fond sela popisan je kao 48 stanova sa 1815 m2, od kojih su 7 iz prvog, 19 iz druvog, 111. [iz trećeg i 11 iz četvrtog perioda; 25 stanova je imalo ognjište, 8 zemljani pod i 45 lektričnu struju. Prema vrsti su: 21 jednosobni i garsonjere, 16 posebnih soba, 7 dvosobnip i 4 trosobna; svi su bili nastanjeni.
Rodovi.
U selu su septembra 1974. živjeli:
-Velimirovići (20 d.),
-Nikolići (9),
-Kekovići (5),
-Đuričkovići, Raičevići i Jovanovići po 4 i:
-Jovovići i Đurišići (po 1 d.).
Poslije 1945. iselilo se 67 lica (u Titograd 35, Danilovgrad 7, Bosnu 4 itd.), od kojih samo Velimirovića 48. Povremeno dolazi oko 45 d. U međuratnom periodu iselilo se 6 lica. U Vojvodinu su kolonizovana 2 d., a ranije je u druge zemlje išlo 10 mještana. Dnevnih migranata bilo je 7.
Vode.
Vode u selu su 32 bistijerie od kojih je jedna seoska zvanja Malenza (usred sela), a ostale su privatne.
Ostali podaci o selu.
Poslije uvođenja električnog osvjetljenja 1962. g. mještani su pribavili 6 električnih šporeta. 8 frštdera, 3 televizora, 25 radio––prijemnika i 4 gramofona. Sada jedino 2 d. koriste samo ognjište 20 ognjište i običan šporet, 20 samo običan šporet i 3 samo električni šporet. I pored znatnih inovacija y opremi kuća, umnogome su još prisutne starije stvari. One se ogledaju u starijim vrstama kreveta, sjedišta, u kabastim ostavama i. sl.
Dvorišta, obično manja, zatim pomoćni objekti i skupnice analogni su istima y ostalim sadašnjim selima. Manje–više imaju ih sve kuće; izuzetak su, bar što se tiče štala, kuće na izbi, koja. kao i u drugim krajevima, imaju kompleksnu funkciju.
Prosječna udaljenost imanja ad kuća je: oranica 0,5–0,8 km, livada do 1 km i branjevina do 2 km. U branjevinama (nalaze se u Vinogradima i Debeloj šumi) je, obično preko dana boravila stoka.
Do 1945. iz Malenze je na planinu Lukavicu stoku izgonšto 16 d. koja su na katunima imala svoje staje, dok je 11 drugima davalo stoku na čuvanje. Poslije 1945. broj prvih se smanjio na 5 (tamo sada imaju toliko staja), a drugih na 1-2.
IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)