Petar Dobrović je rođen 14. januara 1890. godine u Pečuju u mešovitoj srpsko-nemačkoj porodici Petra Dobrovića i Marije Irene Hajgl. Kršten je, kao i ostala Petrova i Marijina deca, u rimokatoličkoj crkvi u Pečuju. Njegov otac Petar je bio trgovački agent.
Prema nekim podacima porodica Dobrović potiče iz Daruvara odakle su se tokom 18. veka preselili u Veliku Kanjižu (Nađkaniža). Oko 1800. godine u Nađkaniži je bilo tri doma Dobrovića sa ukupno 15 duša.
Petar Dobrović (1788-1846) i Jelisaveta rođena Marlović (1791-1872), pradeda i prababa akademskog slikara, imali su Anastasa (†1828), Anu (22.12.1821), Georgija (1823-1832), Mariju (1827) udatu 1849. godine za Stefana Konjevića iz Požege, Dimitrija (1828-1881), Jelisavetu (1830) udatu 1852. godine za Konstantina Bogdanovića iz Broda, Sofiju (1831) udatu 1853. godine za Georgija Pahanija iz Broda, Petar (1833), Georgije (1834), Anastasiju (1835) udatu 1845. godine za Evtimija Despotovića iz Koprivnice, i Filipa (1837-1837). Petar Dobrović je ubijen 1846. godine.
Dimitrije (1828-1881), sin Petra Dobrovića imao je dva braka. U prvom sa Marijom Popović (1838-1870) sa kojom je imao Dimitrija (1858-1880), Jelenu (1860) udatu 1882. godine za Dimitrija Popovića iz Osijeka, Petra (1861), Aleksandra (1865) i Anu (1870-1870). U drugom braku sa Jelenom Čokor imao je Angeliju (1873), Mihaila (1873), Jovana (1875) i Georgija (1879).
Petar Dobrović (1861), sin Dimitrija Dobrovića i otac akademskog slikara Petra Dobrovića, preselio se iz Nađkaniže u Pečuj. U braku sa Nemicom Marijom Hajgl imao je Petra (14.1.1890), Mariju (1.2.1892-6.4.1892), Stefana (29.5.1893) i Nikolu (12.2.1897-11.1.1967).
Majka akademskog slikara Petra Dobrovića Marija Irena Hajgl rođena je 27. septembra 1869. godine u Šiklošu u porodici Augustina i Karoline rođene Švarc. Pored Marije Irene imali su i sinove Ludovika (1871) i Stefana (1872)
Slikarska zaostavština Petra Dobrovića čuva se u Galeriji „Petar Dobrović“ u Beogradu.
Autobiografski zapis (Izvor: M. B. Protić, Galerija Petra Dobrovića, Muzej savremene umetnosti, Beograd, 1989):
„Moj život je jednostavan. Prošao je u slikarstvu. Kada su me uznemirili u tome za vreme svetskog rata, ja sam vodio pobunjeničke čete protiv monarhije; istina, ja sam bio uhapšen, osuđen na smrt, ali nisam ja propao, nego je propala monarhija. U leto 1921. imao sam čast da budem predsednik republike nad narodom koji broji pola miliona, pa su me opet proterale mađarske čete. Bio sam profesor Umetničke škole u Beogradu; od toga sam opet ja pobegao posle nekoliko godina. Tako, danas mirno slikam i verujem da ću celu Jugoslaviju sa celim pučanstvom zajedno naslikati do moje smrti. To je sve što bi mogao da kažem o mom životu. Danas imam 47 godina, imam ženu i sina i sasvim zadovoljno provodim svoje vreme. Moje kolektivne izložbe: Budimpešta, 1917; Pariz, 1919; Beograd, 1920, 1921, 1922, 1924, 1930, 1933, 1934, 1936; Prag, 1924, 1932; Pariz, Salon De l’Escalier, 1927; Zagreb, 1921, 1926, 1929, 1934; Hag, Roterdam i Amsterdam; 1931… Inače, izlagao sam često, svuda po Evropi, na izložbama; slike su mi razbacane. Slikam i crtam, sa svim tehnikama. Karikature ne pravim, kao ni ilustracije. Slikam sve i pejzaže i ljude, i aktove, i kompozicije“.
Komentari (0)