Poreklo prezimena, selo Malošin Do (Cetinje)

Poreklo stanovništva sela Malošin Do, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Ovo malo bjeličko selo nalazi se pored puta Cetinje—Čevo. Od puta se, naime, jednom stranom visokom 50 metara izlazi na Ivanovo guvno, odakle se pruža pogled na naselje. Smješteno je y jednoj gotovo kružnoj uvali po čijem su obodu raspoređene kuće. Okolna omanja brda, glavice i strane su – Stružnice, Osoja, Malodoljsko i Borkove doline.

Prečnik sela je 150—200 m. Imanja su oko i poniže kuća. Od Lješeva Stupa (cestom) udaljeno je oko 0,5 km, a nedaleko od sela (oko 1 km) pruža se zaselak Prediša, zvani Zakonj. Od Cetinja je udaljeno 26, od Resne 1,5 km i od Čeva 4 km. Granica njegovog atara sa sjevera počinje od puta za Čevo i vodi na jug preko Lisačkih .prodola, odakle se nastavlja stazom Doci—Strane i preko Grebena izbija na Prisoje; Odatle na sjever stazom Tomići—Prediš do na put Cetinje—Čevo i dalje putem za Čevo. Taj prostor, čija je dužina (SZ-JI) 4 km, a širina (S–J) 1,4 km, zahvata površinu od 4,50 1kt2. Sredina sela je na visini od 940 rn.

Istorijat.

Položaj, prirodni uslovi i činjenica da se Bjelice pominju y pomenuto vrijeme, kao i (posebno) to da su y navedenim turskim defterima popisana okolna bjelička sela, upućuje na zaključak da je i ovdje na ovom malom lokalitetu u isto doba postojalo naselje, te da je obuhvaćeno podacima datim za neko od susjednih naselja. Godine 1903. Selo je imalo 15 d. Pripadalo je bjeličkoj kapetaniji. Erdeljanović je ovdje prije šest decenija evidentirao 12 „kuća“, a 1925. godine, bilo je 16 d. sa 72 stanovnika. A zatim: 1948 (10:46), 1953 (10:53), 1961 (10:29) i 1971 (4:10). Sastav domaćinstava prema broju članova u zadnja dva popisa bio je: sa 1 (2:2), sa 2 (4:0), sa 3–5 (3:2) i sa više od 5 (1:0). A promjene starosno–polne strukture bile su: u prvoj grupi 10:3 (ž. 3:0), y drugoj 10 : 3 (ž. 6:3) i u trećoj 9:4 (ž. 5:4).

Struktura stanovništva.

Istovremeno su obrazovna obilježja mještana bila: bez škole 13 :4 (ž. 10:4), sa četvorogodišnjom 14 3 (ž. 4 : 0), sa osmogodišnjom 0 : 2 i kvalifikovanih radnika 0 : 1, a nepismenih je bilo 10 : 6 (ž. 9:6).

S druge strane, tada je struktura domaćinstava prema posjedu i izvorima dohotka bila: bez zemlje (0:2), do 2 ha (0:2), sa 5–10 (3:0) i sa 15 i više ha (7:0), odnosno poljoprivrednih 7:0, mješovitih 3:2 i nepoljoprivrednih 0:2.

U 1953. god. 16 aktivnih izdržavalo je 34 lica; u poljoprivredi 14:13, a sa ličnim primanjima bilo je 3. Taj odnos se y naredna dva popisa izmijenio ovako: aktivnih je bilo 12:6, izdržavanih 15:2 ; u poljoprivredi 11:4 i 8 : 1, a sa ličnim primanjima 2:1 lica.

Tip sela i vode.

Selo je kružnog oblika i zbijenog tipa. Ima 7 prizemnih i 1 kuću na izbi. Sve su pod slamenim krovom, osim jedne poveće i pri cesti podvojene kuće na mjestu zvanom Milušina pećina, koja je pod tiglom. Sa daščanim plafonom su 4, sa malterisanim 1 i bez njega 2.

Poslije 1945. god. opravkama su zahvaćene 3 kuće. U selu je popisano 7 stanova sa 312 m2, od kojih su 5 iz prvog i 2 iz drugog perioda; sa ognjištem ih je bilo 5. Prema vrsti su 4 jednosobna, 2 posebne sobe i 1 trosobni, a prema korišćenju: 4 su nastanjena, 2 napuštena za duže vrijeme i 1 privremeno nastanjen.

Selo zajednički koristi dva stara ubla i jednu bistijernu izgrađenu 1971. godine.

Stanovništvo.

Jula 1973. god. u selu su živjeli:

-Vujoševići (4 d.),

-Vukovići (1) i:

-Crvenice (1).

Odavde se 1.925. god. iselilo 1 d. sa 17 članova (u Peć), zatim 1936. takođe 1 sa 4 člana (u Cetinje) i poslije 1945. 4 ca 17 članova (u Kotor i Bijelu). U Vojvodinu su kolonizovana 3 d.; jedno se vratilo. Povremeno dolaze 2 d. Ostali svoja imanja daju pod arendu. Ranije su radi zarade išla u Ameriku 4 mještana.

Ostali podaci o selu.

Budući bez električnog osvjetljenja, domaćinstva su y naznačeno vrijeme imala: 3 samo ognjišta, 2 ognjište i šporet, 1 tranzistor, 3 gusle, 5 stari pribor za pečenje, 3 stare vrste kreveta, 4 stolovače, 4 skrinje, 1 novije postelje, 2 ormane i dr.

U ovom malom i morfološki potpuno izdvojenom selu izvjesno je sve minijaturno, počev od prostora oko kuća, preko okućnice do omanjih potesa i parcela imanja, koja su niže kuća. Takve su i pojate kojih je sada 5. Sitno stočarstvo je bilo od vodećeg značaja. Osnovu je imalo u pasištima ili listoberima koji su od glavnih dijelova obradivog imanja udaljeni oko 2 km. Stoku su ljeti katunili na Planinici, gdje su imali staje.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.