Poreklo prezimena, selo Dubovik (Cetinje)

22. maj 2021.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Dubovik, opština Cetinje – Crna Gora. Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Naselje se nalazi ukraj puta Cetinje – Kotor, udaljeno od prvog grada 6,5 km, a od drugog 38 km. Do novijih, poratnih popisa kao zaselak je ulazio u sastav Bajica. Grupisalo se pomeđu brda Veljeg i Malog Dubovika, a šire ga okružuju još Crni krš, Visoka glavica, Dubovački krš, Kadaruša i Radomanov brijeg. Mada je y užoj lokaciji prirodno stiješnjen, Dubovik je, s obzirom na blizinu Bajica i Cetinja, na povoljnom geografskom položaju. Njegov poglavito krševiti atar graniči se sa katastarskim opštinama Ćeklića, Njeguša i Cetinja. Tačnije, granica mu, počev od Donje kamenice na sjeverozapadu, ide preko Ivkove glavice i stazom prema Gaju ka istoku, odakle se, prelazeći kod Doline put Cetinje — Kotor, nastavlja preko Balada na Mramor, te stazom do Krivača na zapad, a zatim skreće na sjever i preko Smrekovog dola izbija na Nenojevo prisoje, gdje presijeca put Kotor –– Cetinje i dolazi na Donju kamenicu. Tako uokviren, sa dužinom (I-Z) od 3 km, i širinom (S–J) od 1,6 km, atar zahvata površinu od 6,7 km2.Sredina sela je na visini od 940 m.

Istorijat.

Dubovik je, poput Bajica, odnosno Cetinja, svakako starije naselje, iako u konsultovanim izvorima ne nalazimo pomena o njemu kao o posebnom naselju. U njemu je Erdeljanović evidentirao 15 d. Prema podacima iz 1925. ono je imalo 24 d. sa 108 stanovnika, a zatim: 1948 (1:56), 1953 (14 : 15), 1961 (13:43) i 1971 (7:27). U zadnja dva popisa domaćinstva su prema broju članova bila: sa 1 (4 : 1), sa 2 (2 :0), sa 3-5 (4:4), i sa više od 5(3 :2). Istovremene promjene y glavnim grupama starosno–polne strukture bile su: u prvoj 18 :7 (ž. 9 :2), u drugoj 14:14 (ž. 9:8) i u trećoj 11:6 (ž. 7:3).

Struktura stanovništva.

Ujedno su obrazovna obilježja bila: bez škole 4:8 (ž. 11:4), sa četvorogodišnjom 16 : 5 (ž. 8 : 3), sa osmogocišnjom 2 : 6 (ž. 2 : 1), sa srednjom 0:2 i kvalifikovanih radnika 2:4 (ž. 0 : 1), a nepismenih 10 : 6 (ž. 9 : 5).1 Dnevnih migranata je tada bilo 7.

Na drugoj strani struktura domaćinstava prema posjedu i dohotku izgledala je ovako: bez zemlje (4:0), do 2 ha (2 : 4), sa 2-5 (2;3) i sa preko 5 (9:1), odnosno: poljoprivrednih 4:0, Mješovitih 5:0 i nepoljoprivrednih 4:7.

U 1953. godini 14 aktivnih izdržavalo je 27 lica; y poljoprivredi 10 : 18, a lica sa ličnim primanjima bilo je 8. U naredna dva popisa taj odnos je izgledao ovake: aktivnih 14:7, izdržavanih 23 :14 ; u poljoprivredi 5:0 i 2:0, a sa ličnim primanjima 4:4. Jedne i druge godine y industriji je radilo 4:6 lica.

Tip sela.

U naselju se izdvaja samo jedan zaselak, zvani Petkov do (sa 2 kuće) udaljen od sela oko 0,5 km; nalazi se ukraj puta ka mjestu Čekanje. Ostale kuće su dijelom c jedne i druge strane puta i dijelom izdvojene podnožjem brda. Ima ih svega 14, od kojih su 2 prizemne i 12 na izbi ; sve su pokrivene tiglom ; 9 je sa daščanim, a 5 sa malterisanim plafonom.

Takav raspored kuća čini naselje dosta zbijenim. U međuratnom periodu dogradnjom na 2 kuće napravljene su 4 omanje prostorije, a u poratnom prepravkama na 8 kuća uređeno je 13 prostorija. Stambeni fond sela popisan je kao 9 stanova sa 446 m2; po starosti su svi iz prvog perioda. U vrijeme popisa (1971. godine) nastanjenih je bilo 7, a isto toliko i elektrificiranih. Prema vrsti su: 8 jednosobnih i garsonjera i 1 posebna soba.

Stanovništvo.

U selu žive:

-Martinovići (2 d.),

-Perovići (2) i po jedno domaćinstvo:

-Vujovići, Nikolići, Radonjići i Bigovići.

Povremeno dolaze 2 d. U poratnom periodu iselilo se: u Cetinje 22, Vojvodinu 11, Titograd 4, Beograd 3, Kotor 3 i y Obrenovac 2 lica. Ranije je u Ameriku išlo 6 mještana, a selo sada ima 4 dnevna migranta (do Cetinja).

Vode.

Selo se vodom opskrbljuje iz bistijerni i ublova. Prvih je 8, a drugih 2. Bistijerna y Petkovom dolu je zajednička; izgrađena je 1908. godine. Na oko 0,5 km od ovog zaseoka je svoltani ubao, dubok 15 m (što je neobično za ove krajeve); naziva se Dubovačke kamenice. Izgrađen je, tačnije dograđen i svoltan, 1910. godine, i to učešćem 83 udioničara, od kojih su 20 iz Dubovika, a ostali iz Bajica. Ovaj primjer pokazuje na kakvoj su cijeni, bilo da su i udaljeni od naselja, lokaliteti sa ledom koja ne presušuje. Odmah do njega je i Lokvina, koja se u vrijeme kiše pretvori u jezerce (do oko 150 m2) duboko do 2 m. Služi za pojenje stoke. Drugi ubao napravljen u đeru i svoltan 1905. godine nalazi se iznad glavnine sela pomeđu Veljeg i Malog Dubovika. U njemu je samo jedan udioničar iz Bajice. Ostali objekti za vodu su privatni.

Zanimanje stanovništva i ostali podaci o selu.

Električno osvjetljenje uvedeno je 1968. godine. Do avgusta 1973. bilo je elektrificirano 11 kuća. Domaćinstva su tada imala: 1 samo ognjište, 5 ognjište i obični šporet, 1 samo obični šporet, 1 električni šporet, 4 frižider, 3 televizor, 4 radio–prijemnik (2 tranzistor i 3 gramofon), 1 gusle, 6 crepulju, sač i verige, 6 starije krevete, 8 stolovače, 4 skrinje, 3 novije postelje, 2 kauče itd.

Dubovčani su ranije imali relativno mnogo stoke, osobito sitne. Pored ostalog, za tu svrhu su bile potrebne kuće na izbi, dvorišta i obori, a i štale. Doduše, za kuće građene pored samog puta nije bilo mogućnosti za građenje dodatnih objekata i raspolaganje prostorom ispred kuće. Sa druge strane, položaj samo nekoliko kuća omogućuje posjedovanjs omanjih okućnica, dok su ostala imanja (van kompleksa unutar sela) razbacana po okolnim manjim depresijama.

Pored imanja, Dubovčani su u Petkovoj Kamenici, tj. pomeđu Veljeg Dubovika i Crnog krša, zatim u lokalitetu oko vode Dubovačke kamenice i oko Vojinove i Đurove rupe (ka Lovćenu) imali komunice. Takođe su zajedno sa Bajicama imali šumu i pasište, kao i 7 rala oranice u Treštaničkom dolu, odnosno ispoc istoimenog vrha u Majstorici (bliže rečeno to je idući ka Majstorima, lijevo od Ivanovih Korita — do Majstoričke skale). Sada je to državno.

Najbogatijim u selu smatrao se onaj koji je imao 5-6 rala zemlje, 70-80 grla sitne stoke, 2–3 goveda i konja ili magare. Mještani su se uveliko zanimali prodajom drva, mlijeka, sira, mesa i krompira.

Poput Bjeloša, Bokova i Konaka kao okogradskih naselja, snabdijevali su seoskim proizvodima Cetinje, a preko Njegušana su trgovali i sa Kotorom.

IZVOR: Prema knjizi Dr Pavla S. Radusinovića „Naselja Stare Crne Gore, posebni deo“, izdanje Beograd 1986. godine. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.