Poreklo nekih krajiških porodica koje slave Svete Vrače (Sveti Kozma i Damjan)

2. mart 2021.

komentara: 5

Na prostoru Like, Bosanske Krajine, Severne Dalmacije, Korduna i Banije javlja se, kod Srba prilično retka, slava Sveti Kozma i Damjan (u narodu Sveti Vrači). Kod Srba iz Bosne i Hercegovine javlja se u Krajini (56%) i srednjoj Bosni (40%), dok se u istočnoj Bosni veoma retko sreće.

U srednjem Pounju u Bosanskoj Krajini ovu krsnu slavu slave Tintori, Počuče, Bjelani, Štulići, Ostojići, Galonje, Latasi, Vladušići i Preradi. Sve ove porodice u Bosansku Krajinu dolaze uglavnom iz Like i Severne Dalmacije.

Tintorima je matica na prostoru Dalmacije. Bilo ih je u Ravnim Kotarima (Gornje Biljane, Smoković, Morpolača, Raštević), kao i u Plavnu i Radljevcu kraj Knina. Samo prezime je verovatno nadimačkog karaktera. Prema jednom tumačenju, nastaje od italijanskog termina “tintore” (farbar). Prema drugoj verziji, Tintor je bio nadimak koji se davao ljudima tamnije kompleksije (“tinta” – nijansa, boja). U popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine, u nahiji Zrmanja i Popina, pominje se izvesni Vukosav, sin Radka Tintora. Tintori se iz Dalmacije tokom 18. i 19. veka iseljavaju uglavnom u Liku i Bosansku Krajinu. U Sarajevskom polju ima Tintora koji su poreklom iz Drvara.

Štulići su iz Like. Matica im je u okolini Gračaca. Prezime Štula bilo je prisutno i među tzv. Usorcima, koji su sa koreničkog područja sredinom 17. veka prešli u okolinu Otočca. Nije međutim sigurno da li postoji veza sa Štulićima iz okoline Gračaca. Štulići su iz Like prelazili u Bosansku Krajinu nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine.

Počuče u srednje Pounje dolaze uglavnom iz Like (Donji Lapac), pre okupacije Bosne i Hercegovine. U okolini Donjeg Lapca bilo ih je u Nebljusima (3 kuće 1915. godine) i Oraovcu (19 kuća), gde su došli “od Kosinja”. Počuče iz Lohova kraj Bihaća vode poreklo sa Cvjetnića (Drvar), a ranije su se prezivali Tintori.

Bjelani vode poreklo iz Dalmacije, gde se zovu i Bjelanovići. U Bosansku Krajinu dolaze preko Bjelajskog polja, pre okupacije 1878. Za Bjelane/Bjelanoviće iz Dalmacije (Orlić, Đevrske, Zečevo, Kistanje, Međare i Ostrovica) se misli da su doseljeni iz Bosne krajem 17. veka. Od Bjelana iz Bjelajskog polja vode poreklo jedni Ostojići iz srednjeg Pounja.

Galonje su poreklom iz Bjelajskog polja. Ranije su se zvali Tintori, a doseljeni su s Pađena u Dalmaciji sredinom 18. veka. Prema narodnom predanju, njihov predak Gale ubio je Stojana Jankovića na Livanjskom Polju. Zbog toga je na njima ostalo prokletstvo. Kosta Kovačević, koji je prikupio mnoga predanja o Stojanu Jankoviću, priča da je Jankovića pogubio Nadžiković Mujo iz Glamoča u planini Hrbini.

Vladušića je bilo samo jedna kuća u srednjem Pounju početkom 20. veka. Poreklom su najverovatnije iz Like. Prema šematizmu iz 1882. bilo ih je u Dobroselu, Glinici i Rujiškoj (Pounje), kao i u Tiškovcu (Unac). Iz Tiškovca su jedni kasnije prešli u Trnjinića Brijeg (Trninić Brijeg).

Latasi su poreklom iz Like. U Bosansku Krajinu prelaze nešto pre okupacije Bosne i Hercegovine. U Lici je Latasa bilo najviše u okolini Plaškog.

Prerada sa ovom krsnom slavom bilo je u okolini Banja Luke i Prijedora.

 

Genetički profil rodova koji slave Sv. Vrače

Eror, Bunić, Udbina, Lika – I2-S17250*

Eror, Klokoč, Vojnić, Kordun – I2-S17250*

– Erori su najbrojniji u Lici (Bunić, Vrhovine), a deo su doseljeničke struje koja je došla “od Vilića”. Pripadnika ove podgrane I2-Y3120, osim u Lici i na Kordunu, ima još u Bosanskoj Krajini, a čini se da matica može biti širi prostor Zmijanja.

Njegomir, Vrebac, Gospić, Lika – I2-S17250*

Štulić, Gornja Ploča, Lovinac, Lika – I2-S17250*

Tojagić, Gubavčevo Polje, Gračac, Lika – I2-S17250

– Njegomiri i Štulići imaju blisko genetičko poklapanje sa testiranim Erorima.

– Tojagići su testirani preko 23andMe, pa se ne može odrediti dublji SNP. Pretpostavka je da su genetički bliski ostalim porodicama I2-S17250* koje slave Sv. Vrače.

Tintor, Smoković, Zemunik Donji, Severna Dalmacija – J2b-M205>Y22059

– Tintori pripadaju dubljoj podgrani J-Y22063 čijih pripadnika, osim u Krajini, ima u istočnoj Hercegovini, Starom Vlahu, kao i južnijim srpskim oblastima.

Tintor, Gračac, Lika – J2b-M205

– Tintor iz Gračaca je testiran preko 23andMe. Nesumnjivo postoji veza sa Tintorima iz Severne Dalmacije.

– Počuče i Galonje nisu testirani, ali s obzirom da vode poreklo od Tintora, realno je pretpostaviti da i oni pripadaju haplogrupi J2b-M205>Y22059.

Vujnović, Divoselo, Gospić, Lika – J2b-M205>Y22059

– Vujnovići imaju blisko genetičko poklapanje sa testiranim Tintorima.

 

Istaknute ličnosti

Omer-paša Latas (Janja Gora, Plaški 1806 – Carigrad 1871)

Osmanski paša srpskog porekla, rodom iz Vojne krajine. Rođeno ime – Mihailo (Mile) Latas.

 

Sava Bjelanović (Đevrske, Kistanje 1850 – Zadar 1897)

Srpski političar, vođa Srba u Dalmaciji i narodni poslanik u pokrajinskom Dalmatinskom Saboru. Takođe, bio je pokretač (izdavalac) i odgovorni urednik Srpskog lista (1880) koji je izlazio u Zadru dok nije bio zabranjen, a potom je izdavao Srpski glas (1888) koji je izlazio sve do 1905. godine.

Branimir “Džoni” Štulić (Skoplje 11. april 1953)

Poznati  kompozitor, pevač i gitarista rok grupe “Azra”.

 

Izvori:

– Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1962.

– Fehim Dž. Spaho, Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine, 2007.

– Milan Karanović, Pounje u Bosanskoj Krajini, 1925

– Petar Rađenović, Unac, 1925.

– Petar Rađenović, Bjelajsko Polje i Bravsko, 1925.

– Đorđe Janjatović, Prezimena Srba u Bosni, 1993.

– Jovo Božić, Srpsko Sarajevsko polje, 1997.

– Šematizam Mitropolije dabro-bosanske, za godinu 1882.

– Srpski DNK projekat

– 23andMe

 

Autor: Nebojša Novaković

 

Prethodni članak:

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Miroslav

    Jesu li testirani članovi hrvatske obitelji iz Nina? Prije negoli povežete Branimira Štulića s ovim rodovima obratite se njegovom rođaku Mirku Boyanu Štuliću koji je istražio arhivske dokumente te napisao monografiju “Nin i Štulići” (2008). Branimirova obitelj se prvotno prezivala Stulić, a ne Štulić, genealoški se može pratiti od otprilike 1500. godine kada se spominje izvjesni Petar od kojih direktno pratimo imena Jure, Šime, Jure, Gašpar, Pere, Gašpar, Jakov, Ivan, Ante, Mijat, Filip, Frane, Ivan i na kraju Branimir, a čija su druga braća poput Jere i Ivan bili i katolički svećenici, a prezime se može pratiti na prostoru Nina barem od 14. ako ne i ranijeg stoljeća, što potvrđuje ono što je napisao Ljubomir Maštrović u “Ninski govor” (1955), “Od starih ninskih obitelji ostale su do danas samo tri: Ljubičići, Stulići i Morovići. One se još i danas među ostalim seljacima ponose kao pravi i najstariji Ninjani starosjedioci. Ljubičici i Stulići (još i danas po broju najveće obitelji) sve donedavna čuvahu staru hrvatsku narodnu nošnju i glavari njihovih obitelji oblačili su je nedjeljom i blagdanima te su od starine kao članovi crkvenoga odbora (»fabricieri«) imali u crkvi počasno mjesto”.

  2. Jelena Loncina Slijepcevic

    Familija Loncina slavi slavu Sveti Vraci i po predanju koje postoji u nasoj familiji nekada su se prezivali Vladusic.

    • vladimir

      Puno pozdrava Jeleni i njenoj porodici zdravlja,srece i uspeha…jos pamtim lepu devojcicu u crvenim patikama iz dvorista kikindske gimnazije

  3. Đorđe

    Skenderije u Laktašima slave sv. Vrače a navodno vode poreklo sa Skadarskog jezera. Pleme Šestani je slavilo slavu sv. Vrači a danas slave pravoslavni, a poslužbica je sv. Trojica. Zbog nevremena u prošlosti neki dočekuju goste na Trojčin dan . Zbog slave i porekla moguće je da su Skenderije iz plemena Šestani.

  4. Dragana

    Ima Galonja u Vojvodini, u Bečeju. Slavimo Kozmu i Damjana. Nismo prokleti, nego lepi, ali to je otprilike isto.