Poreklo prezimena, selo Mali Vrtop (Gadžin Han)

19. novembar 2020.

komentara: 0

Poreklo stanovništva, selo Mali Vrtop, opština Gadžin Han – Nišavski okrug. Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj naselja i glavne geografske odlike.

Mali Vrtop je lociran u Gornjem Zaplanju. Nalazi se na zapadnim padinama Suve planine (1.810 m), y podnožju njenih vrhova Golemo Stražište (1.714 m) i Brezje (1.480 m), i u dolini Vrtopske reke (Selska reka, Srbovnica). Smešten je 2 km istočno od regionalnog puta Nikola Tesla — Gadžin Han – Krasgavče – Donji Dušnik – Ravna Dubrava. Udaljen je 21 km jutoistočno od Gadžinog Hana i 43 km jugoistočno od Niša. Prostire se u visinskom pojasu od 480 do 540 m.

Vode.

U ataru se nalaze izvori Šopa, Zarožak, Stajkova bara, Drenje, Laleoš, dva izvora na mestima Osovine i Dolina, Anđelkovo kladenče i dr.

Zemlje i  šume.

Obradiva zemlja, danas slabo iskorišćena, nalazi se na mestima Orničje, Drenje, Lančin dol, Bućevica, Dolina, Zarožak, Brod, Lukarevica, Osovine, Svračak, Božićevica, Rt, Ravnište, Dunje, Barje i Kaliman. Na navedenim mestima mestimično su se nalazili pašnjaci i livade. Godine 1936. je po nalogu Dragiše Cvetkovića Malom Vrtopu dodeljeno l 1 ha utrine – mesto Šopa, kao i bukove šume na Suvoj planini. Žitelji su ranije eksploatisali šumu menjajući u moravskim selima drvo i drvnu građu za pšenicu. Po revidiranju međa ovaj prostor je pripao atarima Mokre i Bežišta, a šuma je u državnom vlasništvu.

Tip sela (Oblik i fizionomija).

Mali Vrtop je zbijenog fizionomskog tipa. Nepravilnog je oblika, sa kućama koje se zrakasto razilaze duž seoskih puteva od centra naselja. Objedinjuje jedanaest grupa rodovskih kuća: Stajčevce, Rastovce, Dinčince, Stajkove, Nikolčince, Kačarce, Ristace, Jovičince, Belorepce, Bogdanovce i Zverce, od kojih je poslednja u novijem periodu raseljena.

Najstariji deo sela je na mestu Del (po predanju, u ranom periodu turske vladavine tu se nalazilo 7 domova), gde se danas nalaze kuće Bogdanovaca i Zverca.

Starine u selu.

U ataru Malog Vrtopa se nalaze neispitani tragovi ranije naseljenosti na mestima Kaliman i Rosulja. Iz turskog perioda sačuvan je naziv Gospodarsko, gde su meštani davali desetak spahijama, kao i ruinirani objekti kod seoskog mosta.

Poreklo stanovništva.

Današnje familije smatraju se starosedelačkim, daljim starinom, po verovanju meštana, sa Kosova i Metohije. Najstarijom se smatra familija:

-Dedivanovca (4 kuće, slave Sv. Nikolu), koja je pre Drugog svetskog rata odseljena u Negotin.

U savremenom periodu iseljena je i familija:

-Zverci (3 kuće, slave Sv. Nikolu).

U Malom Vrtopu danas žive sledeće familije:

-Stajčevci (12 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Dinčinci (12 kuća, slave Sv. Nikolu),

-Nikolčinci (8 kuća, slave Sv. Nikolu, Sv. Ranđela i Gmitrovdan),

-Jovičinci (8 kuća, slave Sv. Luku),

-Rastovci (7 kuća, slave Pejčindan),

-Kačarci (7 kuća, slave Sv. Ranđela),

-Ristaci (6 kuća, slave Gmitrovdan),

-Belorepci (4 kuće, slave Gmitrovdan),

-Bogdanovci (3 kuće, slave Sv. Ranđela) i:

-Stajkovi (3 kuće, slave Sv. Nikolu).

Seoska slava – „litije“, je Spasovdan, a preslava Mali Spasovdan, kada je svećeno maslo za stoku. U centru naselja postoji drveni krst, a od zapisa – „mira“, ostao je cer u Bučevici.

Novija iseljavanja stanovništva.

U savremenom periodu iseljeno je, većinom u Niš i prigradska naselja (u vreme „kolonizacije“ Vojvodine i y Odžake), i „ugašeno“ (smrću domaćina) 19 kuća: 5 kuća familije:

-Stajčevci, 4 kuće familije:

-Dedivanovci, po 3 kuće familija:

-Zverci i Kačarci, 2 kuće familije:

-Nikolčinaca i po 1 kuća familija:

-Bogdanovci i Ristaci.

Funkcije u selu.

Mali Vrtop je oduvek bilo izrazito stočarsko naselje, a ratarstvo je bilo dopunska grana ruralnog privređivanja. U uslovima kada žitelji ruralnom proizvodnjom nisu mogli da podmire sopstvene potrebe, odlazili su u pečalbu, uglavnom u Šumadiju, Mačvu, okolinu Valjeva i Negotina, gde su se bavili ciglarskim i creparskim zanatom, a kasnije i u Vojvodinu.

U selu je ranije bio zastupljen tržišni uzgoj duvana i u manjem obimu jagodičastog voća.

Po zastupljenosti osnovnih funkcija pripada primarnim selima. U Malom Vrtopu se nalazi četvororazredna škola (iz 1962), koja je prestala sa radom zbog malog broja učenika, spomenik palim borcima u Balkanskim, Prvom i Drugom svetskom ratu, koji je porušen, a spomen–ploča potom postavljena na školskoj zgradi, dve privatne prodavnice, manji bazen na Selskoj reci i dr.

Uređenje naselja.

Do izgradnje seoskog vodovoda sredinom 1973/74, za čije potrebe je kaptiran izvor Šopa, meštani su se snabdevali vodom iz mahalskih bunara i sa izvora Zarožak i Stajkova bara. Poslednja dva izvora su tokom Prvog svetskog rata, kada je presušila većina izvora u ovom kraju, koristili žitelji okolnih sela (Veliki Vrtop, Donje Dragovlje i dr.). Korišćena je i voda sa izvora Šebetska rupa. Za napajanje stoke korišćeni su izvori u polju – Drenje, Laleoš, dva izvora na mestima Osovine i Dolina itd.

Mali Vrtop je elektrificiran 1962/63, asfaltni put dobija 1970, a telefonske veze sredinom 90–ih godina HH veka.

IZVOR: Prema knjizi Marije Antić „Antropogeografska proučavanja naselja Zaplanja“ na osnovu ispitivanja tog područje od 2005. do 2010. godine, edicija Koreni – Službeni glasnik, Beograd. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.