Krajiški Vučkovići (Nikoljdan)

15. jul 2020.

komentara: 3

PIŠE: Siniša Jerković

Jedna od znamenitijih krajiških porodica u 19. vijeku bili su Vučkovići iz podgrmečkog Dabra. Kao i kod drugih krajiških porodica, i njihovu su sudbinu obilježile seobe, bune i stradanja. Kada je krajem 18. vijeka izbila kuga u Bosni i Hercegovini, Todor i Milica Vučković iz Dabra sklonili su se privremeno sa djecom u Skradin, u Dalmaciju. Jedan od sinova, Špiro, kasnije monaški Silvestar, tom prilikom ostao je u Dalmaciji da „uči knjigu“, službovao je kao skradinski paroh, a u jednom periodu je bio i administrator dalmatinske eparhije. Imena drugih sinova saznajemo iz pisanja Gavre Vučkovića Krajišnika: „moj je stric bio pokojni Silvestar Vučković, pokojni pop Kosta Vučković i pokojni Mihajlo, otac prote Damjana Vučkovića u Dabru.“ Ovome spisku braće bi mogli dodati još i Gavrinog oca, trgovca Filipa Vučkovića, koji će se iz Dabra u prvoj polovini 19. vijeka, preseliti u Petrovac i to kao njegov prvi pravoslavni stanovnik. Gavrin brat od strica bio je Todor Vučković, u monaštvu Dionisije, iguman manastira Gomionice i otac jednog od najbogatijih Srba Dalmacije, splitskog trgovca i bankara Konstantina Koste Vučkovića. Od zaostavštine Koste Vučkovića ustanovljena je Matica Srpska u Dubrovniku. Gore pomenutog protu Damjana Vučkovića, sina Mihajlovog pronalazimo kao paroha dabarskog u Šematizmu Mitropolije dabrobosanske iz 1882. godine. Na ovaj način, upoređivanjem podataka iz različitih izvora spoznali smo rodoslov ove uticajne i razgranate srpske porodice iz Dabra.

Vučkovića koji slave Nikoljdan, ima u više podgrmečkih bjelajskih sela, ali njihova veza sa dabarskim Vučkovićima nije posve jasna. Gavro Vučković komentarišući rodbinsku vezu sa Simetom Vučkovićem iz Bravska piše: „Simeta i Stana da se zove plemenom kao što i ja, ali mi nije stric… A eno Simete u Bravsku..“ Ovaj Vučkovićev navod bi mogli shvatiti kao potvrdu veze dabarskih i bjelajskih Vučkovića.

Vučkovići se u Bjelajsko polje, u Bravsko (Kapljuv), po predanju doseljavaju u drugoj polovini 18. vijeka iz dalmatinskih sela Ervenika i Otona. U Erveniku i danas žive Vučkovići iste slave, pa je predanje po svemu sudeći tačno. Iz Bravska se jedna grana Vučkovića preseljava u sela parohije Krnjeuše, gdje su Vučkovići takođe bili brojni. U Založju kod Bihaća se za tamošnje Karakaše navodi da su „od Bjelajskog Polja gde su se zvali Vučkovići“, a za Vučkoviće u bihaćkoj Lipi da su „pre okupacije od Sane“.

S obzirom da su sela Oton i Ervenik krajem 17. vijeka naseljavana stanovništvom upravo iz Bjelajskog Polja, migracija Vučkovića u Bjelajsko polje u 18. vijeku bi mogla biti i povratna. Pored Ervenika, Vučkovići sa slavom Nikoljdan su u Dalmaciji bili prilično brojni u Polači kninskoj. Prota Nakićenović za polačke Vučkoviće navodi da su doseljenici iz Bosne. Popis iz 1701. godine zaista u Polači navodi čak dvojicu sinova Vučka, i nije jasno da li prezime upravo tada nastaje ili se tursko „sin Vučka“ može shvatiti kao prezime Vučković. Nekoliko godina kasnije u popisu iz 1709. godine i u Erveniku je zabilježeno pet domaćinstava Vučkovića,a i među njima se pominje lično ime Vučko. Ostaje otvorenim pitanje o vezi erveničkih i polačkih Vučkovića.

Za dabarske Vučkoviće doduše ne postoji predanje o porijeklu iz Dalmacije (osim kratkotrajnog boravka u Skradinu), ali je, sudeći po onom što je napisao Gavro Vučković, sačuvana svijest o zajedničkom porijeklu sa dalmatinsko-bjelajskim Vučkovićima. Za porodicu Runja/Runjića(Runić) u Grahovu i Uncu navodi se da su porijeklom od polačkih Vučkovića. Iz matice u Grahovu, raseljavali su se u Unac, Bjelajsko Polje, Sanicu.

Genetički su testirani polački Vučkovići, koji pripadaju haplogrupi I2-Y3120 i Vučkovići iz Kapljuva(Bravsko), Bosanski Petrovac, koji su radili samo SNP testiranje i pripadaju haplogrupi I2-Y3120>S17250. Nije isključeno da su polački i petrovački Vučkovići povezani, što mogu da pokažu dalja testiranja. Testiran je i Runić iz Vedrog Polja, Bos. Petrovac, i pripada haplogrupi I2-Y3120>S17250>I2-PH908. Veza Runića sa polačkim Vučkovićima (kako predanje tvrdi) je isključena.

Svakako je najživopisnija ličnost ovog roda Gavro Vučković Krajišnik (1830 – 1875), trgovac i predstavnik bosanskih Srba u Carigradu, snalažljiva i nemirna priroda, u vječitoj opoziciji prema sarajevskoj srpskoj čaršiji i fanariotskim vladikama, napadan od prečanskih dopisnika kao turkofil i utjerivač poreza, sa druge strane spasilac mnogih Srba iz turskih tamnica, obnovitelj manastira i crkava i neumorni borac za narodnu stvar. Ostavio je nekoliko djela, koja su zapravo polemički spisi, njegova odbrana i životopis, a u kojima u prvi plan izbija upravo njegov živ, buntovnički karakter. Kada su spletke fanariota urodile plodom i kada je Gavro iz Sarajeva otpremljen u azijsko tamnovanje, vidimo ga kako i tamo u dalekom Bejrutu pronalazi svoje stare prijatelje, turske spahije, koji pokušavaju ublažiti nezgodan položaj u kom se našao. Koristeći ovu slobodu, Gavro je u Aleksandriji uspio pobjeći u ruski konzulat, a potom i preko ruske lađe doći do Beograda. Izbijanjem ustanka 1875. godine, Gavro se preko Gradiške pokušava domoći Krajine, ali ne uspjeva, jer ga iste godine sustiže smrt. O Gavri Vučkoviću su dosta pisali Ivo Andrić i Petar Kočić, kao i veliki broj savremenih autora.

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Slobodan

    Da li su od ovih Vučkovića i preci glumca Aljoše ili pevačice Severine…?

    • Mile

      Aljoša Vučković nije iz te direktne linije indirektno da jer Vučkovići potiču iz Reke Cenojevica od Vučka Petrovića…posle ubijanja Bega morali su se odseliti jedna linija je krenula na jug Srbije i dalje a druga linija preko Herceg Novog, Senja do Knina gde se racvaju na sever i severozapad

      • Bata

        Mile, mozete li mi dati vise podataka o Vuckovicima, najranije sto znam je da su moji Vuckovici bili u Bosileradskoj krajini, pa odatle u Palojce, pa u Grdelicu Selo i Grdelicu varos.