PRENOSIMO: Jovica Krtinić za NAŠU HERCEGOVINU o najvećem istraživanju porekla Hercegovaca u poslednjih 100 godina

5. jul 2020.

komentara: 1

DNK testiranjem obuhvaćeno preko 800 Hercegovaca i dobijena brojna nova često i iznenađujuća saznanja. Od čuvene studije “Hercegovina” Jevta Dedijera nije bilo većeg istraživačkog poduhvata ove vrste

Predsjednik Društva srpskih rodoslovaca “Poreklo” Jovica Krtinić, povodom privođenja kraju Hercegovačkog DNK projekta i skorog izlaska iz štampe knjige o genetičkom porijeklu Hercegovaca govori za Našu Hercegovinu

Na sajtu srpskog rodoslovnog društva Poreklo objavljena je vijest da će krajem godine izaći obimna studija pod nazivom “Genetičko poreklo Srba iz Stare Hercegovine”. U najavi i pozivu za prenumeraciju stoji da se radi o izdanju u kojem se nalaze rezultati višegodišnjih genetskih istraživanja sprovedenih na prostoru Herccegovine. Možete li našim čitaocima malo pobliže objasniti šta će se u toj knjizi naći i kako su tekla ta istraživanja?

Ova studija predstavlja krunu istraživanja koje je započeto 2016. godine zahvaljujući saradnji Srpskog DNK projekta sa naučnom zajednicom, ponajviše sjajnim timom DNK laboratorije Biološkog fakulteta u Beogradu predvođenim docentom dr Dušanom Keckarevićem. Prepoznat je ogroman značaj ove oblasti za razumevanje etnogeneze srpskog naroda i postavljen je visok cilj da se DNK testiranjima obuhvate srpski rodovi sa širokog područja istorijske Stare Hercegovine – od Imotske krajine, preko cele današnje Hercegovine, severnih delova Crne Gore pa do doline Lima u Srbiji. Istraživanjem je obuhvaćeno preko 800 testiranih pojedinaca. Testirani su isključivo muškarci s obzirom da se radi o testiranju tzv. Y-DNK hromozoma, koji se prenosi po pravoj liniji muških predaka, sa oca na sina. Knjiga sadrži analizu svih rezultata na način da su testirani podeljeni u rodove po genetičkoj bliskosti. Mnogi će biti iznenađeni kad vide koliko je toga novog otkriveno, koliko je predanja potvrđeno ali i oboreno. Uz ovaj genetički deo, knjiga donosi i dosad naiscrpniju arheološko-istorijsku studiju kojom je obrađen kontinuitet ljudskog postojanja u Hercegovini od najdavnijih vremena do 20. veka. Sve skupa, reč je o velikom istraživačkom poduhvatu koji će dati brojna nova saznanja o etnogenezi Srba ne samo na području Stare Hercegovine već u širokom rasponu od Dalmacije, Like, Korduna, Banije, preko Bosanske krajine, leve i desne obale Drine pa do duboko u teritoriju centralne Srbije. Naime, svuda na ovom širokom prostoru danas nalazimo genetičke srodnike starosedelačkih rodova iz Stare Hercegovine.

Kako su vas i vaše naučne saradnike primili u Hercegovini?

Imali smo zaista odličan prijem, za šta svakako najveću zaslugu imaju naši saradnici po svim hercegovačkim mestima. Dugačak je spisak tih vrednih ljudi koji su svoje vreme i energiju nesebično dali našim istraživačima. Takođe, imali smo i podršku javnih ustanova i preduzeća koja su se rado odazivala našim molbama da u njihovim prostorima organizujemo testiranja. Bilo je slučajeva da smo određene nama interesantne ispitanike pronalazili i u radu na njivama, okupljenim na krsnim slavama i drugim interesantnim mestima. Nigde niko nije stavio pitanje niti sumnju zašto ovo radimo, a to tumačim snažnom tradicijom gostoprimstva i kulturom u kojoj su preci na uzvišenom mestu u svakoj hercegovačkoj kući. Zbog toga smo i bili dočekani raširenih ruku jer narod u Hercegovini s radošću prihvata i pozdravlja svaki napor da se otkrije nešto dosad neotkriveno iz njihove porodične i opšte istorije.

Šta se može reći za hercegovačku genetiku?

Rezultati su s jedne strane potvrdili određena predviđanja, ali bilo je nekih neočekivanih otkrića. Sve skupa može se reći da je u Hercegovini najnaglašenije prisustvo genetike koja je obeležje celog srpskog naroda. Reč je o haplogrupi I2a, koja se na celom srpskom prostoru pojavljuje kod jedne trećine svih dosad testiranih Srba, a u Hercegovini postotak ove haplogrupe doseže oko 45 odsto (u Ljubinju i preko 60 odsto), tj. pronašli smo je kod skoro svakog drugog testiranog Srbina Hercegovca. Pored ove dominantne haplogrupe pronađeno je još desetak različitih haplogrupa, od nekih koje su uobičajene za veći deo srpskog genetičkog nasleđa pa do nekih veoma retkih, koje dosad nismo pronašli u drugim krajevima u kojima žive ili su živeli pripadnici srpskog naroda.

Je li ispravno da kažemo da su Hercegovci većinom potomci doseljenika iz vremena slovenskih seoba?

Pomenuta genetička haplogrupa I2a, koju, kako sam napred konstatovao, ima skoro svaki drugi testirani iz našeg istraživanja u Hercegovini, nesumnjivo je na naše prostore došla sa slovenskim seobama. To danas znamo zahvaljujući brojnim testiranim pojedincima, čiji se rezultati generišu i stavljaju u međusobno poređenje u najvećoj svetskoj bazi rezultata Y-Full, koju su osnovali ruski istraživači. Dakle, danas je nesumnjivo da se grane haplogrupe I2-Y3120, koje se pojavljuju u Hercegovini i kod Srba uopšte, naslanjaju na starije grane ove halogrupe, koje najveću raznovrsnost imaju u srcu slovenskog sveta, na tromeđi Ukrajine, Poljske i Belorusije. Tim saznanjima definitivno su otpale sve teorije da je haplogrupa I2a starosedelačka ili, kako su to neki (npr. hrvatski genetičar Dragan Primorac) tvrdili, „ilirska“. Istina, ima nekih koji se sa ovim saznanjem ni danas ne mire i uporno vrte priču o ilirskom karakteru I2a, iako su i sami svesni da je ta teorija definitivno propala. Pored haplogrupe I2a, kod Hercegovaca je prisutna još jedna haplogrupa koja je mogla doći samo kroz slovenske seobe, a to je haplogrupa R1a (sa njenim podgranama R1a-M458 i R1a-Z280) koju ima oko 15 odsto testiranih.

Stručnjaci Muzeja Hercegovine i ekipa Porekla na terenu u Cernici

Radili ste u Hercegovini i arheogenetska istraživanja?

Tako je. U saradnji sa trebinjskim Muzejom Hercegovine i Biološkim fakultetom inicirali smo arheogenetsko istraživanje na lokalitetu Cernica kod Gacka, gde je istraženi posmrtni ostaci nađeni ispod stećka na kojem stoji natpis “ovde leži knez Nikola Rašković Drobnjak”. Ono što je bilo iznenađenje jeste da su genetički rezultati pokazali prisustvo dve raznorodne muške loze.

Da li su današnji Hercegovci, bar neki od njih, genetski povezani sa knezom Nikolom Raškovićem?

Genetičkim rezultatima potvrđeno je da je Nikola Rašković zaista Drobnjak jer je pronađena genetička haplogrupa I1 P109, svojstvena za ovo starohercegovačko pleme. Ono što ovu haplogrupu čini posebno interesantnom jeste njeno matično poreklo sa severa Evrope i saznanje da su je na naše prostore mogli doneti samo Normani. To se najverovatnije desilo krajem 11. veka, kad su Normani preduzimali osvajačke pohode sa juga Italije ka našim područjima.

 

Gledajući internet forum vašeg društva može se otkriti da ste pojedine rezultate današnjeg stanovništva Hercegovine povezali sa srednjevjekovnim plemenima. Kako ste do tih poveznica došli?

Plemenska organizacija, koja je svojstvena delovima Stare Hercegovine i Stare Crne Gore, očuvala se do današnjih dana, što nam je olakšalo razumevanje rezultata, koje smo dobili ne samo u ovom istraživanju nego uopšte. Praktično, danas zahvaljujući genetičkim istraživanjima znamo prosečne genetičke profile pomenutih Drobnjaka, kao drugih velikih plemena kao što su Nikšići, Banjani, Ozrinići itd. Gotovo da više i nema plemena koje genetički nije profilisano, a to se odnosi čak i na neka davno iščezla plemena, kao što su, na primer, Kriči i Mataruge, koje smo upravo ovim našim istraživanjem i genetički otkrili i potvrdili.

Da li imate uvid koliko su genetski povezani hercegovački Srbi, Bošnjaci i Hrvati?

U našem istraživanju testirani su i pojedini Hrvati i Bošnjaci, ali će njihovi rezultati izostati iz naše studije, jer nam je fokus na istraživanju i utvrđivanju genetike Srba. Sa druge strane, želimo da izbegnemo optužbe da smo neke Hrvate i Bošnjake namerno stavili u kontekst studije koja u svom naslovu ima genetičko poreklo Srba. A genetičke veze nesumnjivo postoje i potvrđene su i ne samo kroz mali uzorak testiranih testiranih Bošnjaka i Hrvata u našem istraživanju, već i uporednom analizom rezultata koji su objavljivani u različitim studijama, a koje su obrađivale prostor Hercegovine kroz prizmu rezultata Hrvata i Bošnjaka. Prirodno, najizraženija veza je preko najzastupljenije haplogrupe, a to je I2a, koja, uprošćeno govoreći, najbolje prati rasprostiranje štokavskog govornog narečja.

Pitanje koje se ne može izbjeći. Srbi i Turci?

Genetički rezultati ni na koji način ne dovode u vezu Srbe u Turke. I to ne samo da takva veza nije pronađena na velikom uzorku testiranih Hercegovaca, već uopšte. U svim našim dosadašnjim istraživanjima, postoji samo nekoliko testiranih za koje se može reći da imaju genetičku vezu sa Turcima, ako kao karakteristične za ovaj narod uzmemo rezultate testiranih iz Anadolije. A i tu je reč o testiranim Bošnjacima. Dakle, priče o tome kako je posle viševekovnog ropstva pod Turcima ostao značajan genetički trag, koje najčešće prate neosnovane tvrdnje o praksi “prve bračne noći”, potpuno su pale u vodu zahvaljujući genetičkim rezultatima.

Možete li nam reći nešto o vašem društvu?

Društvo je osnovano 2012. i trenutno okuplja 470 rodoslovaca iz Srbije, regiona i celog sveta. Najveći deo naših aktivnosti činimo javnim preko portala poreklo.rs. Naš najpoznatiji poduhvat je svakako Srpski DNK projekat, ali u okviru Društva ništa manje značajni rezultati nisu postignuti ni na planu digitalizaciji knjiga, heraldičkih istraživanja, arhivistike i drugih oblasti kojima se bavimo. Sve što je dosad postignuto plod je rada entuzijasta, bez bilo kakve institucionalne podrške. Naši napori trenutno su usmereni na prikupljanje priloga za osnivanje Zadužbine Poreklo i izgradnje Doma srpskih rodoslovaca, kako bismo trajno rešili pitanje krova nad glavom, s obzirom da smo trenutno u pravom smislu reči beskućnici.

U poslednje vrijeme učestali su napadi na vaše Društvo od strane takozvanih autohtonista. Šta mislite zašto su vas uzeli na zub?

Mi smo trn u oku svima koji se bave sluđivanjem naroda i koji neumorno izbacuju različite somnabulne teorije o poreklu Srba. Nekima je to postao i ozbiljan biznis jer naizlaze na plodno tlo kod ljudi željnih da čuju ono što im se dopada. Ima tu različitih profila ljudi – od onih koji su do juče bili mondijalisti, čedisti, drugosrbijanci, pa do izvesnih gostiju iz susedstva. Ne bih pominjao njihova imena jer oni upravo žive za makar kakav, pa i negativan marketing.

Možete li objasniti fenomen njihove popularnosti kod Srba?

Fenomen popularnosti je, kao i u drugim sličnim fenomenima, obrnuto proporcionalan sa količinom razuma. Što manje uključenog mozga to više uspeha. U svakom slučaju, zanimljivo za analizu, ali istovremeno i tužno po spoznaju da su Srbi, srećom ne svi, lakomi na različite lakovane priče.

I za kraj. Vrijedi li ona narodna izreka “Hercegovina svijet naseli?

Vredi!

Razgovarao: Rade Likić/ Naša Hercegovina

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Milan

    Svaka čast. Svakako vredno čitanja.