Poreklo prezimena, selo Zalom (Nevesinje)

2. jul 2020.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Zalom, opština Nevesinje. Priredio saradnik portala Poreklo Nikola Vladov Laketa.

Selo Zalom smješteno je u srednjem toku rijeke Zalomke na njenoj lijevoj obali. Obala je strma i neprohodna dugo vremena nije bilo dobrog puta iz korita rijeke do Zaloma. Ovo je tipično visoko planinsko selo sa veoma velikom nadmorskom visinom preko 1000 metara i sa najvećim planinskim vrhom Vjetreno 1368 m. Selo je smješteno između brda: Velike rude,Debelog brda i Vjetrenog brda. Sastoji se od zaseoka: Crnče, Kula, Misaonik, Sopot, Knežak i Višnjevo.

Iz Nevesinjskog polja vodio je stari karavanski put preko Zaloma i dalje na istok. ”Glavni put išao je međutim dolinom Zalomke, (na palanku Zalom), na Gatačko polje, a onda kroz Dugu (klanac) u Onogošt (Nikšić) i preko Spuža u Skadar. Ovim je putem jišao dio krstaške vojske,koja je godine 1096. išla pod vođstvom grofa Rajmunda preko Balkanskog poluostrva” (Dedijer). Krstaši koji su izašli iz doline Nertve preko mosta Ovčiji brod prešli su u martu mjesecu rijeku Zalomku i otišli u svoj pohod na Jerusalim da oslobode Hristov grob od arabljana.

Inače u antici i Srednjem vijeku Zalom je bio poznato urbano naselje sa tvrđavom (toponim Kula) i ostacima antičkog vodovoda u Sopotu. Za vrijeme vladavine Nemanjića Zalom je bio značajno mjesto u kome se odvija važna crkvena i diplomatska aktivnost. Tu u manastiru Sv. Bogorice na Zalomu Nemanja i sin Rastko pisali su i dali povelju Splićanima između 1190. i 1192. o slobodnoj trgovini po srpskim zemljama. Neki uglavnom crkveni istoričari pretpostavljaju da je jedno vrijeme poslije uspostavljanja autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve 1219. godine boravio Sv. Sava i da je sjedište Humske episkopije bilo u manastiru Sv. Bogorodice na Zalomu.

U doba turske vlasti pominje se kasaba Sopot, danas selo udanjeno 12 km od Nevesinja. Mnogi hercegovački gradovi razvijali su se na jedan specifičan način tako što su austrougarske okupatorske vlasti odabrale neka veća mjesta za sjedište svoje vlasti. Današnje Nevesinje razvilo se na štetu Zaloma naročito kada je izgrađen makadamski put dolinom rijeke Zalomke od Nevesinja i Kifina Sela za Gacko. Tada Zalom gubi svoj raniji značaj. Slabljenje Zaloma najavio je krajem 17 vijeka, 1684. godine, kada je hajdučki harambaša Bajo Nikolić Pivljanin razorio Slivlja i Zalom, potisnuo tadašnje tursko stanovništvo i na njihovo mjesto naseljava srpsko stanovništvo iz Hercegovine. Dugo vremena Zalom je bio pričekna stanica za dalja naseljavanja stanovništva širom Nevesinjskog polja i nevesinjskih sela. Mi danas vidimo da je Zalom bio u ta davna vremena urbano gradsko naselje sa ostacima vodovoda u Sopotu i sa veoma starom crkve Sv. Bogorodice.
Spomen ploča kralja Aleksandra Karađorđevića iz 1928. godine, danas stoji u porti crkve na Zalomu, a nekada je bila iznad vrata parohijskog doma i škole. Zalom ima još neke specifičnosti i vrijednosti.

U Knežaku raste veoma rijetka bijela lijeska koja je karakteristična po svojoj visini debljini i bjelini po kojoj je dobila svoje specifično ime. Tu na Zalomu raste drvo trensula čije je debelo stablo visoko preko 8 metara. Zalom nije nikakava zalomak ili odlomak, naprotiv selo je smješteno među brdima humovima (holm-brdo) i odatle potiče ime sela jer se nalazi među humovima ZAHOLMIJA – ZALOM. Ispod sela teče rijeka ponornica Zalomka, s jeseni i u proljeće bučna i hučna nosi sve pred sobom. Ljeti nestane vode, presuši ostane samo suvo korito.

U drugoj polovini 19. vijeka i u prvoj polovini 20. vijeka stanovnici Zaloma uzeli su aktivno učešće za oslobođenje i ujedinjenju srpskog naroda i stvaranja zajedničke države počekom 20. vijeka (1918. godine), poslije petovjekovnog ropstva pod tuđinskom okupatorskom vlašću. Uzeli su aktivno učešće u ustanku Nevesinjska puška 1875. godine. U Bici na Zalomu 1875. godine, poginuo je stanovnik Zaloma Lazar Prodanović. Pored njega u istoj bici poginula su još trojica srpskih boraca :

1. Nikola Pikula

2. Joko Gluović

3. Joko Luketa.

Uzalud su bili napori i žrtve srpskog naroda za oslobođenjem srpskog naroda u Bosni i Hercegovine od 1875. do 1878. godine.
Na Berlinskom kongresu 1878. velike sile dale su pravo Austro-Ugarskoj da okupira bivše turske provincije Bosnu i Hercegovinu. Tako iznevjeren srpski narod morao je nastaviti borbu u Prvom svjetskom ratu od 1914. do 1918. godine kroz dobrovoljači pokret Srba sa ove zapadne obale Drine. Oko milion Srba zapadno od rijeke Drine učestvovalo je u dobrovoljačkom pokretu i oslobođenju Srbije i stvaranju zajedničke države. Iz Nevesinjskog sreza učestvovalo je 927. Srba dobrovoljaca, među njima je bilo 5. nosilaca ordena ”Karađorđeva zvezda”. To su bili :

1. Mučibabić Đorđo

2. Mučibabić Pero

3. Guzina Gavrilo

4. Ivković Tomo i

5. Milanović Lazar Lale (1917 – 1942) sa Zaloma.

Stanovnici Zaloma uzeli su aktivno učešće u junskom ustanku srpskog naroda u Nevesinju 1941. godine u Drugoj Nevesinjskoj pušci. Poslije ustaških zločina u nevesinjskim selima u Udrežnju (2.6.1941) i Drežanj (3.6.1941) početkom juna 1941. godine. Ista sudbina čekala je i stanovnike sela Zalom i Koleško koji su bili pozvani da 20. juna 1941. godine dođu u škola na Rilja svi đaci i njihovi roditelji da im se uruče svjedočanstva. Paralelno sa ovim ustaše su bile pripremile autobuse da pohapse djecu i njihove roditelje i da ih odvedu u Nevesinje. Odziv roditelja i đaka bio je slab, ustaše su se vratile u Nevesinje neobavljenog posla. Ustaše su sjutradan poslale novo naređenje preko tadašnjeg seoskog kneza Jovana Popovića da svi muškarci od 16. do 60. godina dođu 23.6.1941. u osnovnu školu na Riljima. Odatle bi ih ustaše odvezle u Nevesinje i sve ih pobili na Vidovdan 28.6. 1941. za tzv.”Crni Vidovdan”. Stanovnici Zaloma donijeli su odluku da se ne odazovu ustaškom pozivu već da napadnu na žandarmerijsku stanicu na Riljima 23.6.1941. godine, pošto su ranije dobili vijest:”da je zaratila Rusija.” U 10 sati izvršili su napad na žandarmerijsku kasarnu na Riljima.

Prvi metak na žandarmerijsku kasarnu ispalio je Sava Zirojević sa glavice Bešin kuk u 10 sati. Zalomcima koji su imali samo 5 pušaka prvi su im u pomoć pritekli stanovnici Koleška sa 35 pušaka i 2 mitraljeza i nešto bombi. Poslije četveročasovne borbe zauzeta je kasarna na Riljima. Veliku ulogu u borbama i napadima ustanika imali su solunski dobrovoljci među kojima je prvi bio Milanović Lazar i rejonski lugar Joksim Mrković koji je dobro poznavao borbeno raspoloženje stanovika sela Zaloma i Koleška. Ustanici zalomci i koleščani nastavili su put cestom prema Nevesinju. U selu Donje Plužine podijelili su se u dvije grupe: zalomci su preko planine Svinjac i sela Bratač otišli u napad 24.juna 1941. na grad Nevesinje. Koleščani su otišli na Morine da razoružaju lokalne humljake Hrvate i Muslimane iz Donje Hercegovine koji su bili naoružani i terorisali su stanovništvo Nevesinjske površi u prvom redu stanovnike sela Koleška.

Milanović Lazar (1897 – 1942)

Vedoma važnu ulogu u pripremanju i izvođenju napada na žandarmerijsku kasarnu imao je solunski dobrovoljac
Milanović Lazar, rođen 1897. godine u selu Zalom kod Nevesinja. On je bio najmlađi nosilac ordena ”Karađorđeva zvezda”. Veoma mlad sa samo 17 godina pobjegao je 1914. godine u Crnu Goru i priključio se Odredu Vojvode Vuka. Učestvovao je u svim i najtežim borbama koje je ovaj hrabri odred vodio.
Zajedno sa ostalim srpskim stradalnicima prešao je ”Albansku golgotu” i dobio je ”Albansku spomenicu”. Učestvovao je u proboju Solunskog fronta, ranjen u borbama na Kajmakčalanu, za pokazano junaštvo i hrabrost dobio je ”Karađorđevu zvezdu”prvog reda.
Bio je jedan od prvih boraca i organizatora borbe protiv ustaškog terora u Nevesinju i Hercegovini. Bio je u delegaciji koja je išla na Cetinje da vlast u Hercegovini 8. jula 1941. godine, pod uslovom da ustanici predaju oružje i da prestanu sa napadima. Na ovaj način Talijani su spasili srpsko stanovništvo od daljih ustaških masovnih ubistava i istrebljenja. Ubijen je bez suđenja od strane partizana 17. februara 1942 u selu Ljeskov Dub sa još dvojicom ljudi iz Gacka, to su bili Jovan Buha i Gedeon Guzina.

STANOVNIŠTVO

Nekada je Zalom u svojoj bližoj prošlosti bilo živo i naseljeno selo, koje je imalo svoju četverorazrednu školu. Osmorazredna škola bila je na Riljima gdje su zalomska djeca nastavljala školovanje. Srednju školu pohađala su u Nevesinju i dalje van Nevesinja. Poslije Drugog svjetskog rata počeo je proces propadanja sela i odlaska stanovništva u gradove. Ova pojava i proces bio je nezaustavan i zahvatio je i selo Zamom koje je danas uglavnom pusto sa rijetkim staračkim stanovništvom. Danas se zalomci okupe i vrate u zavičaj za vrijeme hramovne slave Sv. Petra i Pavla i tada evociraju uspomene iz mladosti i zavičaja. Nekada su u zalomskim zaseocima živjele sledeće srpske porodice i slavili su sledeće slave.

CRNČE :

1. Nastići (Nikoljdan) 2. Skočajići (Simunjdan) 3. Prodanovići (Nikoljdan) 4. Kljajići (Nikoljdan) 5. Klarići (Đurđevdan) 6. Pejičići ( Nikoljdan,Gospojina ) 7. Ivkovići (Nikoljdan) 8. Šuletići (Ilindan, Aranđelovdan) Golijanin (Jovanjdan).

KULA :

10. Katići (Ilindan, Aranđelovdan) 11. Miljanići (Jovanjdan) 12. Ivaniševići (Jovanjdan, Gospojina) 13. Stankovići (Joakim i Ana-Aćimijana) 14. Milanovići (Jovanjdan) 15. Mićanovići (Aćimijana) 16. Petkovići (Lučindan).

MISAONIK :

17. Popovići (Jovanjdan, Aranđelovdan) 18. Musići (Ilindan, Aranđelovdan) 19. Zečevići (Jovanjdan, Sv. Sava).

SOPOT :

20. Stajići (Lazareva Subota) 21. Kojičići (Aranđelovdan, Ilindan) 22. Musići (Aranđelovdan, Ilindan).

KNEŽAK :

23. Radani (Nikoljdan) 24. Lažetići (Aranđelovdan) 25. Šipovci (Đurđic) 26. Beštići (Nikoljdan) 27. Klarići (Đurđevdan) 28. Pejičići (Nikoljdan, Gospojina). U zaseoku Višnjevo živjela je jedna kuća porodice Beštić (Nikoljdan).

AUTOR: Saradnik portala Poreklo prof. Nikola Vladov Laketa

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Mišo Gutić

    Hvala Nikola,Bog ti zdravlje dao!

  2. Popovic Branislav

    Samo fali Kurtov Do iznad Rilja, a tu bili Milanovici, Zirojevici, Popovici i Ivaniševići