Poreklo akademskog slikara Save Šumanovića

3. mart 2020.

komentara: 0

PIŠE: Saradnik portala Poreklo Radovan Sremac

Prezime Šumanović se u Šidu prvi put pominje u jednom dokumentu od 31. marta 1775. godine, u kojem Vasilije Popović iz Šida potražuje novac od Teodosija Nikolića iz Berkasova koji ga je  uzeo od njegovog maloletnog pastorka Koste Šumanovića. S obzirom na to da Kostino poreklo ostaje za sada nepoznato, on se može smatrati rodonačelnikom porodice u Šidu. Kako se u pomenutom dokumentu pominje i Šumanovićev posed u Berkasovu moguće je da je Kosta tamo i rođen. U Berkasovu se 1746. godine pominje Vićentije Šumanović, koji bi u tom slučaju mogao da bude Kostin otac ili deda. Takođe, u Molovinu je tokom sedme i osme decenije 18. veka službovao sveštenik Gavril Jakovljev Šumanović (rođ. 1734). Njegova kćerka Roksa se udala za Stefana Grozdića iz Šida i nakon toga održavala prisne veze sa šidskim Šumanovićima. Zbog toga se može pretpostaviti i rodbinska veza šidske grane sa pomenutim molovinskim parohom.

Kosta Šumanović je imao dva braka. Prvi sa Skevijom († 1806) i drugi sa Sofijom († 1840). Koliko je poznato, u prvom braku je Kosta imao sina Iliju, i ćerke Kumriju udatu u Neštinu, i Katarinu. U drugom braku je imao  ćerku jedinicu Katarinu. Umro je 11. aprila 1810. godine.

Kostin sin Ilija († 1850) se oženio 1806. godine Julkom Davidović. U braku su imali Savu (1807─1836), Konstantina (1816–1887), Svetozara (1822─1906), Jovana (1825─1897) i Joakima (1828─1865).

Ilija Šumanović je bez sumnje bio najdominantniji trgovac u Šidu tokom prve polovine 19. veka. U više navrata (1814, 1833, 1834, 1835, 1845, 1846 itd) je uzimao u zakup vlastelinska dobra: vašar, krčmu, sakupljanje šišarki, berba kukuruza, točenje vina, klanje stoke itd. Takođe je zakupljivao i krčmu u Adaševcima (1834) i vodenice na potoku Šidina (1821, 1839). Sebe kao odgovornog građanina pokazivao je u momentima borbe za bolji položaj šidskih Srba. Nakon Ilijine smrti porodično poslovanje su preuzeli njegova supruga Julija i sin Svetozar. O njihovom manje uspešnom poslovanju svedoče dokumenta Šidskog vlastelinstva koja pominju njihove dugove i parnice. Ovakva situacija svakako nije oslabila imovno stanje Šumanovićevih što se i vidi iz testamenta Jule Šumanović u kojem je nabrojana celokupna pokretna i nepokretna imovina. Tim testamentom je njihov najmlađi sin Joakim Aca dobio kuću u kojoj se danas nalazi Galerija slika „Sava Šumanović“.

Dr Svetislav (Joakima) Šumanović (Šid, 1860 – Zagreb, 1945) se školovao u Beču i Gracu. Posle završenih studija prava nastanio se u Zagrebu gde je živeo  do svoje smrti marta 1945. godine. Bio je član prvog Upravnog odbora Srpske banke u Zagrebu i jedan od osnivača te banke. U periodu od 1903. do 1907. godine obavljao je funkciju podbana u vladi grofa Kuen Hedervarija i više puta je bio biran kao zastupnik Šidskog sreza u hrvatskom saboru. Dr Šumanović je donirao veliki polijelej hramu Svetog oca Nikolaja u Šidu, za koji je idejno rešenje  uradio čuveni arhitekta Herman Bole. Dr Šumanović je bio oženjen Katarinom Lađević (1867–1894) sa kojom je imao ćerku Hristinu Kristu (Zagreb, 1892-Beograd, 1981) udatu za dr Đuricu Đorđevića. Krista Đorđević rođ. Šumanović je bila viđena ličnost kulturnog i javnog života međuratnog Beograda, dvorska dama, osnivač/potpredsednica i predsednica Udruženja „Cvijeta Zuzorić“ u Beogradu, dugogodišnja posleratna predsednica Crvenog krsta SFRJ, načelnica Ministarstva socijalne politike SFRJ, osnivač Društva prijatelja Narodnog muzeja, član Komisije za kulturne veze sa inostranstvom. Preko majke, Krista je rodbinski povezana sa čuvenim porodicama Lađević, Matijević i Magarašević.

Milutin Šumanović

Milutin (Joakima) Šumanović (1862–1937) se školovao na Kraljevskom gospodarskom šumarskom učilištu u Križevcima gde je apsolvirao 1882. godine. Službu je započeo kao šumar u Rajevu selu 1883. godine a nastavio u Vinkovcima. Godine 1894. oženio se Persidom Tubić (1875–1968), ćerkom šidskog trgovca Save Tubića sa kojom je imao sina jedinca Savu. Milutin je zbog bolesti prevremeno penzionisan 1900. godine pa se sa porodicom vratio u Šid. U Šidu je otvorio Ugovornu poštu koju je vodila njegova supruga Persida. Sa grupom najviđenijih Šiđana Milutin je 1914. godine uhapšen i sproveden u logor u Arad gde se teško razboleo. Posle rata je prodao polovinu svog imanja, a zatim se posvetio vinogradarstvu i proizvodnji vina. Prema poreskoj prijavi Šumanovići su najveću količinu vina prodali 1929. godine – 16.817,5 l. Nakon toga količina se postepeno smanjivala: 1930 – 12.497,75 l, 1931 – 8890,5 l itd. Nakon njegove smrti brigu o imanju su preuzeli supruga Persida i sin Sava. Kao i mnogo puta ranije, tako i u tom momentu, Persida je iskazala žensku odlučnost, mudrost i sposobnost Tubićevih. Bez ikakvog problema je vodila celokupno imanje, i omogućila porodici da održi svoj kapital. Pored toga, ona je od prvog dana bila najveća podrška sinu Savi u ostvarivanju njegove želje da postane slikar. Na desetogodišnjicu smrti svog sina, Persida Šumanović je poklonila Šidu porodičnu kuću, 7 jutara vinograda i 417 slika za osnivanje galerije.

Sava Šumanović

Najznačajniji član porodice Šumanović, najznačajniji Šiđanin, najznačajniji srpski slikar prve polovine 20. veka i svakako jedan od najznačajnijih srpskih slikara uopšte je Sava Šumanović (Vinkovci, 1896 – Sremska Mitrovica, 1942). Rodio se u Vinkovcima gde je njegov otac Milutin radio kao upravnik šumarskog kotara. Četiri godine kasnije, 1900. godine, porodica Šumanović se vratila u Šid i doselila u današnju Spomen-kuću Save Šumanovića. U njoj je umetnik  proveo prvu i poslednju deceniju svog života. Školovao se u Šidu, Zemunu, Zagrebu i Parizu, i smatra se jednim od naših najobrazovanijih slikara. Posle završene gimnazije u Zemunu, Sava Šumanović je pohađao Privremenu višu školu za umjetnost i umjetnički obrt u Zagrebu. Odlazak u Pariz 1920. godine bio je prekretnica u njegovom životu i radu. U Parizu je sa kraćim prekidima boravio deset godina da bi se 1930. godine konačno vratio u Šid gde se u potpunosti posvetio slikanju. Početak Drugog svetskog rata Sava Šumanović je dočekao u Šidu. Iako nije bio politički aktivan, niti pristalica nekih nacionalističkih krugova, uhapšen je u zloglasnoj ustaškoj akciji pod rukovodstvom Viktora Tomića, i sa 120 svojih sugrađana streljan 30. avgusta 1942. godine. Iza sebe je ostavio opus od preko 700 ulja na platnu i približno isti broj skica u raznim tehnikam

Persida Šumanović, rođ. Tubić

Majka akademskog slikara Save Šumanovića, Persida (Save) Tubić (1875-1968), potiče iz poznate šidske trgovačko-zanatlijske porodice. Kao devojka je dobila odlično školovanje u bečkim i pečujskim licejima, a već sa 19 godina se udala za Milutina Šumanovića. Po povratku iz Vinkovaca u Šid, Persida je vodila Ugovornu poštu u njihovoj kući i tako se svrstala u retke žene koje su na samom početku XX veka vodile sopstveni posao.

Prezime Tubić u Šidu se prvi put pominje 70-ih godina 18. veka. Rodonačelnikom porodice Tubić može se smatrati Stojko Plavšić (verovatno Plavšin sin), čiji je unuk Stanko prvi zabeležen sa prezimenom Tubić. Stankov sin Luka (1805–1872) se, za razliku od oca trgovca, bavio ćurčijskim zanatom, dok je Lukin sin Sava bio trgovac poput svog dede. Sava Tubić se oženio 1870. godine Hristinom, ćerkom šidskog trgovca Stefana Dragina. Kako je u vreme venčanja Hristina živela sama u kući zbog prerane smrti svojih roditelja, Sava se doselio u njenu kuću i tu preselio svoju trgovinu osnovanu 1867. godine. Sava i Hristina Tubić su imali sedmoro dece od kojih je poživelo samo četvoro. Stevan (Save) Tubić se školovao u Nemačkoj, a posle završenih studija radio je kao bankarski činovnik. Bio je dugogodišnji direktor Srpske banke u Zagrebu (sve do 1943. godine kada upravu nad Bankom preuzima ustaška vlast). Simeon (Save) Tubić, kao mlađi sin u porodici, ostao je u Šidu i nastavio očevu trgovačku karijeru. Leposava (Save) Tubić se školovala u Pečuju a nakon udaje je vodila trgovinu u Šidu. U ustaškoj raciji 1942. godine izgubila je supruga i sina.

 

AUTOR: Radovan Sremac, viši kustos

IZVORI:

R. Sremac, Sava Šumanović – lično, porodično, nacionalno (katalog izložbe). Šid: Galerija slika „Sava Šumanović“, 2012.

R. Sremac, Graždanstvo šidsko. Šid: Kulturno obrazovni centar, 2016.

Avatar photo

Autor članka:
Radovan Sremac

Radovan Sremac je rođen 1982. godine. Osnovnu i srednju školu je završio u Šidu. Diplomirao na Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. U periodu 2009-2013. bio je zaposlen kao kustos-arheolog u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid. Obavljao funkciju direktora pomenute ustanove 2011-2012. god. U periodu od 2014. do 2017. godine bio je zaposlen u Zavičajnoj arheološkoj zbirci pri Narodnoj biblioteci „Simeon Piščević“ Šid kao kustos-arheolog, a od 2018. godine u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum” Šid. Zvanje višeg-kustosa je stekao 2017. godine. Član je Srpskog arheološkog društva od 2007. godine. Istraživačko interesovanje se kreće od arheologije rimskih provincija Centralnog Balkana, preko istorije Vojvodine 18-20. veka do genealogije. Autor je izložbi: „Gradina na Bosutu“ namenjene za gostovanje u zemljama regiona (2017), muzejske postavke Crkvene riznice Srpskog pravoslavnog arhijerejskog namesništva Šidskog (2016), „Gradina na Bosutu“ u Zavičajnom muzeju u Rumi (2015), „U zaleđu prestonice – Opština Šid u kasnoj antici“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (2012), „Sava Šumanović – lično, porodično, nacionalno“ u Galeriji slika „Sava Šumanović“ Šid (sa gostovanjem u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci i u Domu vojske Srbije u Beogradu) (2012), „Nit koja nas veže" u Muzeju naivne umetnosti „Ilijanum" Šid itd. Autor je 33 monografije i preko 90 radova u serijskim publikacijama. Za svoj rad je nagrađen Višnjićevom nagradom u kategoriji mladih stvaralaca u kulturi za 2010. godinu, Šestodecembarskom Zahvalnicom Opštine Šid (2015), priznanjem gradonačelnika Haife (Izrael) za naučno-istraživački rad o istoriji jevrejskih zajednica u Srbiji (2015) i priznanjem Ministarstva spoljnih poslova Izraela za širenje i unapređivanje srpsko-izraelskog prijateljstva (2016).

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.