Poreklo prezimena, selo Banjica (Čačak)

24. oktobar 2019.

komentara: 0

PRIPREMIO: Saradnik portala Poreklo Luka Jelić

Istraživanje Radovana M. Marinkovića objavljeno u zborniku radova Narodnog muzeja u Čačku

Na severnim padnima Jelice i u njenom podnožju nalazi se selo Banjica. Severno je Viljuša, istočno i jugoistočno Ježevica, južno i jugozapadno – dragačevski Goračići i severozapadno – Trnava.

Legende kažu da je selo dobilo ime po zvanju banice Ikonije, žene bana Milutina, srpskog velikaša iz doba Cara Dušana, koji je na potesu Banovina imao dvor i svoje vinograde. Te vinograde pominje epska pesma, u kojoj se kaže kako ban Milutin, odlazeći u neki ratni pohod, savetuje banicu Ikoniju da mu kopa devet vinograda – u Banjici i u Atenici, Loznici i u Pakovraću. Na tog velikaša podseća Gradina u Banjici. Inače, ostali potesi dobili su nazive po ljudima: Janjevac, Neškovića brdo, Ikonića brdo, Adamov grob i Mišov grob, ili po nečemu što je ljudska ruka stvorila: Svetinja i Stublina, ili po životinjima: Lisičijak, ili po biljkama i prirodnim oblicima: Šuplje bukve, Stjenik, Klen, Raskrsnice, Križ, Banja, Parlog, Sastavci. Slično je i sa vodama: Svetinja, Stjenička reka, Ćoravi potok, Banjički potok.

Banjica se ubraja u stara naselja. Pominje se 1476. godine u turskom katastarskom popisu. Selo se tada nalazilo u knežini kneza Đurđa, sina Radiše, koji je u njemu i živeo. Ovaj Đurađ je imao i brata Vukača i sinove Radivoja i Vukašina. Pod njegovim starešinstvom nalazilo se 16 kuća rataja sa 22 odrasla muškaraca. Oni su živeli, ne samo u Banjici, već i u Petkovici (danas Petnica), Gradcu (danas Rajac), Zablatju (danas Zablaće), Vapi i Vilusi (danas Viljuša). U samoj Banjici tada je popisano osam ratajskih kuća sa 11 odraslih muškaraca, ali i sa 24 vlaške kuće sa 37 punoletnih muških glava. Godine 1528. pominju se dva sela – Gornja i Donja Banjica. Obe su bile naseljene vlasima. Godine 1572. u Gornjoj Brnjici popisano je šest rajinskih kuća (na šest baština), koje su spahiji plaćale 1.025 akči (aspri) dažbina, a u Donjoj Banjici – dve rajinske kuće (na dve baštine) i dva čifluka, s tim što su obaveze prema spahiji iznosile 546 akči.

Nešto kasnije Gornja Banjica dobiće naziv Ostrušati. Nije jasno poreklo ovog toponima (ako, naravno, ne upućuje na reč oštro, oštre stene).

Godine 1820/1. Banjica je imala 15 kuća, 19 oženjenih i 46 aračkih glava, a Ostrušati 12 kuća, 15 oženjenih i 42 aračke glave. U narednim godinama Banjica i Ostrušati su zajedno popisivani, ali sa oba naziva. Međutim, od 1827. godine pa sve do sredine XIX veka to su bila dva posebna sela. Zanimljiva je pojedinost da nadgrobnici iz XIX veka pominju, kao posebno mesto, i Bare: „Stanoika supruga Andrie Timotievića iz Bara poživi 32 g. umre 23. septembra 1861. g.“

Na daleku prošlost podsećaju i dve bogomolje – manastir Stjenik (koji se pominje i kao Istnik) u potkrilju planine Jelice i „pod Banjicom crkva Ježevica“, koja je inače, u banjičkom ataru. Obe bogomolje su sagrađene, po svemu sudeći, pre XVI veka – pre boja na Kosovu 1389. godine. U jednom zapisu na staroj crkvenoj knjizi kaže se da je manastir – crkva Ježevica sagrađena u doba Cara Dušana, a za manastir Stjenik znaju i turski i carski defteri.

Pokojnici se sahranjuju u dva groblja – Banjičko i Vukolića.

Seoska slava (obetina) je na drugi dan Duhova (Trojice).

Iako ostaci materijalne kulture i retka dokumenta, pa i narodna epika govore o dalekoj prošlosti sela, današnje stanovništvo Banjice u celini je došljačko.

Najstariji banjički rodovi došli su na današnje baštine pod kraj XVIII veka.

Đorđevići (5 kuća), Borovići (2 kuće), Neškovići (7 kuća), Jelesijevići (9 kuća), Vidojevići (2 kuće), Simovići (7 kuća) i verovatno Ikonići (6 kuća) su, po svojoj prilici, jedan rod. Svi slave Nikoljdan. Došli su u vreme Kočine Krajine iz Kosatice kod Prijepolja. Istog su porekla, kažu, i Nikolići (1 kuća), mada slave Aranđelovdan.

Đorđevići pripovedaju da su stigli sa Javora, ali ne kažu koga, da su došli u Ostrušat (na Đorđevića kosu), gde su ubili nekog Turčina, pa pobegli u Bare iznad manastira Stjenika, odakle su se posle drugog srpskog ustanka vratili. Na pretka Đorđa upućuje njihovo prezime. Posle drugog svetskog rata obrazovali su tri domaćinstva u Trnavi (srez trnavski), dva u Čačku i jedno u Požegi (užičkoj). Zanimljiva je pojedinost da se Đorđevići javljaju, kao doseljenici, i kasnije – Panto Đorđević, doseljen iz Bjeluše kod Arilja, poginuo je u „javorskom“ ratu 1876. godine, ali njegovih potomaka više nema u Banjici; nije jasno šta se sa njima dogodilo (imao je, inače, potomaka).

Borovići su potomci Borisava Muniguzice, koji se pominje u jednom dokumentu iz 1845. godine. Od njegovog nadimka Boro obrazovano im je prezime (valja znati da Muniguza ima u Beloj Reci, zlatiborskoj). Posle drugog svetskog rata nastanili su se i u Trnavi (srez trnavski), Beogradu, Kruševcu i Čačku.

Neškovići su potomci nekog Neška, od čijeg imena im je obrazovano prezime. Posle 1955. godine formirali su domaćinstva u Čačku, selu Trnavi, Skoplju i Beogradu.

Nikolići su potomci Nikole Muniguzice, koji se, takođe pominje 1845. godine ostavljajući svoje ime kao koren prezimenu svojih potomaka. Posle 1950. godine nastanili su se (po jedno domaćinstvo) i u Čačku i u Americi.

Jelesijevići su potomci nekog Jelesija, za koga ne znaju kada je živeo. Pre drugog svetskog rata nastanili su se i u Vapi (srez trnavski), a kasnije i u Čačku, Beogradu i Trnavi (srez trnavski).

Vidojevići su potomci Vidoja Stefanovića, koji se pominje u jednom dokumentu 1845. godine. Na njegovo ime upućuje i njihovo prezime. Posle 1955. godine obrazovali su dva domaćinstva u Čačku.

Simovići su verovatno potomci Sima bežanca, koji je unesen u tevter čibuka 1824. godine kao vlasnik ovaca i koza. Na ime tog bežanca podseća i njihovo prezime.

Ikonići su dobili prezime od imena neke žene Ikonije ili od reči ikona. Posle drugog svetskog rata nastanili su se i u Rijeci, Beogradu, Atenici (srez trnavski), Čačku, Valjevu i Ljigu.

Radovanovići (10 kuća), Milovanovići (3 kuće) i Vukolići (2 kuće) su potomci došljaka iz crnogorskih brda Radovana, Milovana i Vukole, na čija imena upućuju i njihova prezimena. Slave Alimpijevdan. Doseljeni su verovatno 1809. godine. Nije jasno da li im je staro prezime Trputlić, kako su neki Milovanovići uneseni u tevter čibuka, kao vlasnici sitne stoke 1824. godine.

Radovanovići su posle drugog svetskog rata nastanjeni i u više drugih mesta – u čačanskim selima Trnavi, Viljuši, Atenici, Čačku i Tivtu.

Milovanovići su posle 1950. godine obrazovali više domaćinstava van Banjice: Čačak (4 kuće), Brezna kod Gornjeg Milanovca (1 kuća), Trnavi (3 kuće) i Atenici (2 kuće).

Vukolići prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Vukolu. Ima ih u dragačevskom selu Goračićima, a posle drugog svetskog rata nastanili su se i u Čačku i Banatskom Karlovcu.

Stovrazi (5 kuća, slave Jovanjdan) su iz Mirosaljaca. Ovde je stigao pod kraj XVIII veka, Milovan, čukundeda Ljubiše Stovraga (1919). Popisani su i kao Stovragovići. Prezime im je obrazovano od nekakvih nadimaka. Od 1954. godine dve kuće imaju i u Čačku.

Aleksići (2 kuće, slave Đurđevdan) su potomci Alekse Stevanovića – Majstorovića, koji se pominje i 1845. godine. Ima ga i u tevteru 1824. godine. On se pominje i na jednom spomeniku u groblju: „Rabe Bože: Cmilane: ćer Alekse iz Ostrušata prestavi se 29. aprilija: 20 1834.“ Sin njegov već ima novo prezime. Milivoje Aleksić iz Ostrušata umro je 1849. godine. On je od očevog imena obrazovao prezime. Inače, neki Aleksići nastanili su se 1955. godine i u više drugih mesta – u Čačak, Pirot, Šabac i selo Trnavu kod Čačka.

Mirkovići (3 kuće, slave Jovanjdan – 20. januar) su posle 1815. godine došli iz Kosatice kod Prijepolja. Potomci su Mirka Sinđelića – ime ovog doseljenika čuva njihovo prezime. Kao Sinđelići dugo su popisivani. Tako na seoskom groblju čita se sa spomenika: „Mila žena Save Sinđelića od vamilije Mirkovića iz Banjice poživi 31. g umrie 1853.“ Te godine preminula je i njena ćerka Kruna Sinđelić. Neki od njih tvrde da su, dolazeći iz Kosatice, najpre živeli u moravičkom selu Bratljevu. Po dva domaćinstva – tamo obrazovana posle 1960. godine – imaju i u Čačku i selu Atenici kod Čačka.

Jovanovići (5 kuća, slave Nikoljdan) su stigli iz crnogorskih Brda verovatno 1809. godine kao Hadžići. Možda su i potomci Jovana Mutavdžije, uvrštenog 1824. godine u čibučki tevter. Uspomenu na njega čuvaju svojim prezimenom. Posle drugog svetskog rata neki su se nastanili i u Čačku i u Beogradu.

Rajići (16 kuća, slave Đurđic) su nešto ranije dobegli iz Guče (dragačevski srez). Na nekog pretka Raja podseća njihovo prezime. Neki su se kasnije doselili, takođe iz Guče, a danas slave istu slavu: potomci su Miša Rajića, po kome se naziva i jedan do na planini Jelici. Posle 1960. godine jedan Rajić nastanio se i u Atenici kod Čačka.

Drobnjaci (2 kuće, slave Đurđevdan) su verovatno, 1809. godine nastanjeni u Banjici. Prezime im je rodovsko. Ranije je bilo duže – Drobnjakovići. Po jedno domaćinstvo, zasnovano tamo posle 1955. godine, imaju i u Čačku, susednoj Viljuši i u Banatu.

Stojići (5 kuća, slave Tomindan) su davni doseljenici, neznano otkuda. Prezime im je obrazovano od imena Stoja. Posle drugog svetskog rata zasnovali su tri domaćinstva, u Čačku, Trnavi, Atenici i Americi.

Popovići I (3 kuće, slave Nikoljdan) su stara sveštenička porodica pristigla iz pravca Sandžaka; ovo svedoči i samo prezime. U Čačku imaju jedno domaćinstvo.

Davidovići (5 kuća, slave Nikoljdan) su oko 1840. godine prešli iz dragačevskog sela Goračića. Najpre Kosta, koji je umro bez dece, pa je na njegovo imanje došao Ljubomir koji je umro 1892. godine. Pridružio mu se Dragić. Starije prezime im je Kovačević, a novo je od imena pretka Davida kovača, koji je umro u Goračićima, 1849. godine.

Petrovići (2 kuće, slave Nikoljdan) su davni doseljenici iz pravca Dragačeva. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Petra. Pre drugog svetskog rata jedan Petrović nastanio se i u Čačku.

Zarići (2 kuće, slave Nikoljdan) su domazeti u Ikonićima. Došli su iz Zablaća kod Čačka 1893. godine. Od skraćenog imena pretka Zarije obrazovano je prezime ovog roda. U Čačku imaju jedno svoje domaćinstvo.

Vasilići (2 kuće, slave Jovanjdan – 20. januar) su oko 1830. godine prešli iz dragačevskog sela Goračića; drugi kažu iz starovlaškog kraja (Čelice – Kućani – Ojkovica). Od imena nekog pretka obrazovano im je prezime. Uoči drugog svetskog rata neki su prešli u susednu Viljušu, a kasnije su zasnovali domaćinstva i u drugim mestima: u Čačku, Trnavi i Kulinovcima.

Albići (3 kuće, slave Đurđevdan) su sredinom XIX veka došli iz dragačevskog sela Živice. Reč je o dovocima u Vasiliće. Smatraju, da su inače, davni došljaci iz okoline Skadra ili Boke, na što upućuje i njihovo prezime. U susednoj Trnavi ima ih u šest kuća, gde su se nastanjivali i pre 1940. godine.

Petronijevići (1 kuća, slavi Đurđic) su doseljeni iz moravičkog Starog Vlaha – možda iz sela Rokci. Jedno domaćinstvo imaju i u Podgorici. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Petronija.

Krlovići (1 kuća, slavi Nikoljdan) su posle 1875. godine došli iz Atenice kod Čačka. Prezime ovog roda upućuje na nekakav nadimak (stariji oblik je bio Kerlović). Posle 1960. godine zasnovali su po jedno domaćinstvo i u Beogradu i Novom Sadu.

Prelići (1 kuća, slave Jovanjdan – 20. januar) su iz okoline Nove Varoši došli sredinom XIX veka. Protokol umrlih svedoči da je u Banjici 1868. godine preminuo Radovan, rođen u Dunišićima. Sveštenik je ovo u protokolu posebno naglasio „Doseljen iz Turske oblasti sela Dunišića.“ Nije jasno poreklo prezimena ovog roda.

Vujovići (3 kuće, slave Đurđevdan) su 1876. godine došli iz Rovina – Smiljevac u moravičkom Starom Vlahu. Matične knjige kažu da je ovde 1887. godine preminuo Milan Vujović, rođen u Goračićima (dragačevski srez). Inače i goračićki Vujovići su iz Smiljevca. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Vuja. Posle 1920. godine neki su prešli u susedno selo Trnavu, a drugi, nešto kasnije, i u Čačak i selo Atenicu.

Đokovići (6 kuća, slave Nikoljdan) su prebeglice od 1876. godine iz ariljskog kraja: protokol umrlih kaže da je ovde preminuo 1888. Milisav (38), rođen u Bjeluši; dve godine kasnije Ljubisav (56), takođe rođen u Bjeluši kod Arilja. Na nekog pretka Đoka podseća njihovo prezime. Jedno domaćinstvo imaju i u Beogradu.

Parezanovići (10 kuća, slave Dmitrovdan) su nekako u isto vreme dobegli iz Smiljevca kod Ivanjice. Neki i ranije, ali nisu zasnovali stalno domaćinstvo. Prezime im je rodovsko. Posle prvog svetskog rata jedno domaćinstvo zasnovali su u dragačevskom selu Goračićima.

Rečevići (1 kuća, slavi Nikoljdan) su posle 1875. godine stigli, kada i u susednu Ježevicu, iz Sugubina ili Dujaka u Sandžaku. Prezime im je izvedeno iz nekakvog nadimka.

Senići (1 kuća, slavi Nikoljdan) su poreklom iz Dragačeva. Protokol umrlih potvrđuje da je u Banjici 1887. godine preminuo Obrad Senić, rođen u Grabu. Od ženskog imena Senija – Sena, dobili su prezime. Jedno njihovo domaćinstvo postoji i u Čačku.

Stevanovići (3 kuće, slave Jovanjdan – 20. januar) su iz pravca Dragačeva stigli nekako u isto vreme. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Stevana. Dva domaćinstva imaju u Čačku, a po jedno u Ovčar Banji, Zablaću i Atenici.

Tomanići (1 kuća, slavi Jovanjdan – 20. januar) su u isto vreme prispeli iz moravičkih Prilika. Neka žena Tomanija ostavila im je ime u njihovom prezimenu. Jedno domaćinstvo imaju i u Čačku.

Stojanovići (1 kuća, slavi Nikoljdan) su domazeti u Đokovićima. Pre prvog svetskog rata došao je Božo iz dragačevskog sela Goračića. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Stojana. Jedno domaćinstvo imaju i u Boru.

Radosavčevići (2 kuće, slave Nikoljdan) su takođe prešli iz Goračića, odakle su stigli u isto vreme. I njihovo prezime upućuje na nekog pretka. Po jedno domaćinstvo obrazovali su i u Čačku, Sarajevu i Viljuši kod Čačka.

Marići (4 kuće, slavi Aranđelovdan) su došli iz sela Baluge (zablaćke). Pridošlice su od 1950. godine. Od ženskog imena Mara ostalo im je prezime. Ima ih i u Čačku.

Matovići (2 kuće, slave Đurđic) su u isto vreme prešli iz susedne Trnave. Prezimenom se sećaju pretka Mata. Po dva domaćinstva imaju i u Čačku i susednoj Ježevici.

Krstići (1 kuća, slavi Nikoljdan) su iz susednog sela Ježevice, odakle se Zaharije posle 1920. godine prizetio u Đokoviće. Na pretka Krstu podseća njihovo prezime. Ima ih i u selu Atenici kod Čačka.

Kovačevići (1 kuća, slavi Nikoljdan) su pridošlice iz susednog sela Premeće, u koju su došli iz dragačevskog sela Viče. Neko od predaka bio im je kovač, pa otuda prezime ovom rodu. Jedno domaćinstvo imaju i u Čačku.

Jovaševići (1 kuća, slavi Đurđevdan) su posle prvog svetskog rata došli iz sela Preljine kod Čačka u Ikoniće. Na nekakav nadimak upućuje njihovo prezime. Po jedno domaćinstvo zasnovali su i u Čačku, Kraljevu i Kruševcu.

Sretenovići (1 kuća, slavi Đurđevdan) su domazeti u Milovanovićima – Mladen je prešao iz susedne Ježevice posle prvog svetskog rata. Prezimenom se sećaju nekog pretka Sretena. Jedno njihovo domaćinstvo postoji i u dragačevskom selu Viči.

Živkovići (1 kuća, slavi Aranđelovdan) su nekako u isto vreme prizećeni u Simoviće – prešli su iz susednog sela Trnave. Od imena Živko obrazovano im je prezime. Po jedno domaćinstvo imaju u Trnavi i Čačku.

Švabići (1 kuća, slavi Nikoljdan) su prešli iz obližnjeg sela Rajca, odakle su stigli posle 1925. godine. Povratnici su iz Vojvodine, na što upućuje i njihovo „švapsko“ prezime. privenčao 1939. godine u Kovačeviće. U Čačku i Atenici imaju po jedno domaćinstvo.

Pavići (2 kuće, slave Aranđelovdan) su nekako u isto vreme prešli iz Rajca. Na pretka Pavu podseća njihovo prezime. Jedno domaćinstvo zasnovali su i u susednoj Trnavi.

Dukići (1 kuća, slavi Alimpijevdan) su 1950. godine stigli iz Samaile kod Kraljeva. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Duku. Po jedno domaćinstvo imaju i u Čačku i Atenici.

Popovići II (1 kuća, slavi Nikoljdan) su iz Ivanjice. Neko od predaka bio im je sveštenik, pa otuda ovakvo prezime.

Mihailovići (1 kuća, slavi Nikoljdan) su pre pedesetak godina stigli iz okoline Ivanjice – selo Opaljenik. Prezimenom čuvaju uspomenu na pretka Mihaila. Jedno domaćinstvo zasnovali su i u Beogradu.

Dokumenti iz XIX veka pominju i niz drugih banjičkih rodova, kojih više nema u selu. U tevter čibuka 1824. godine uneseni su, pored ostalih: Stančići, Dugački, Povreni, Jolovići, Markovići, Maričevići, Kreje, Stanići, Krmanci, Maslo, Pudari i Ignjatovići. Kasnije se pominju: Marinkovići, Borisavljevići, Terzići, Pajovići, Miloševići, Đorđevići (rodom iz okoline Arilja), Kneževići, Rabrenovići, Mitrovi, Muniguzice, Stamenići, Majstorovići, Popovići (iz Radaljeva kod Ivanjice), Popovići II (rodom iz Atenice) i Popovići III (rodom iz moravičke Sivčine). Tu su i Timotijevići, poreklom iz Ojkovice. Popis imovine i lica iz 1863. godine pominje i ove rodove: Vučetovići, Tripkovići (odseljeni u Atenicu), Popadići, Puzići, Milovići, Todorovići, Tomaševići, Filipovići, Glavonje – Glavonjići (poreklom iz dragačevskog sela Goračića) i Petkovići. Na jednom spomeniku se čita i ovakav epitaf: „Ovde počiva rab božiji Nikola Arnautović Terzić ot sela Ostrušata. Požive 62. godine; umre 9 dekemvra 1848. g. Pisa Radosav Čikiriz iz Rtiju.“

Uočljivo je da se stanovništvo Banjice uglavnom ne obnavlja novim doseljenicima, a broj stanovnika ovog sela, koje je dugo ulazilo u sastav opštine ježevičke, smanjuje se posle drugog svetskog rata.

IZVOR: Istraživanje Radovana M. Marinkovića objavljeno u zborniku radova Narodnog muzeja u Čačku, XXI, Čačak 1991, str. 172-180. Priredio saradnik portala Poreklo Luka Jelić.

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.