Poreklo prezimena, selo Žukovac (Knjaževac)

25. avgust 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Žukovac (po knjizi Žukovci), opština Knjaževac – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka T. Stanojevića „Zaglavak“ – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Ispod Kandalice, na Kandaličkoj Reci (koja se ovde zove Žukovski ili Žukovačka Reka) stoji selo Žukovci. Nahodi se na obema obalama pomenute reke, manje na levoj (oko 20 kuća) obali (u osoju), a više na desnoj (prisojnoj). Kuće su na rečnom nanesu (pesku i šljunku). Okolina mu je brdovita, tako: na jugu je vis Turčinica i Ocoj; na zapadu i jugozapadu Vrli Del, Mriš, Baranica; na istoku, između Aldinačke i Žukovačke R Reke.

Žukovačka Reka je plahovita kad padnu jake kiše, osobito oko sv. Ilije, ali bujica ne traje dugo. Tom prilikom nanosi štete selu: odnese po koju stasinu, retko kuću, jer su one podzidane i primaknute ka brdu, ali voda obično ispuni podrume ispod kuća. Reka vrlo često plavi gradine na levoj obali, osobito kad nadođe i Aldinačka Reku. Utiče u Aldinačku Reku na pet minuta ispod seda kod mesta koje se zove Kapež.

Klima.

Selo je u zavetrini, te je ovde nešto toplije nego li u Trgovištu, iako ovde uvek ranije padne sneg. Najjačije i najhladniji vetar krivac, koji dere dolinom Aldinačke i Žukovačke Reke. Sa zapadne strane duva košava, koja donosi kišu.

Vode.

Pije se izvorska i bunareka voda, retko rečna. Ima tri izvora u selu, od kojih su jači: Bara i Reka, ali ih reka, kao i mnoge omanje izvore, zaraja, te se retko pije sa njih voda. Ima sedam bunara. U okolini ima dosta izvora, ili su oslabi i nemaju imena (na primjer u Baljinoj Padini, Turčinici, i dr.).

Zemlje i šume.

Ravnice ima vrlo malo oko Aldinačke Reke i Trgoviškog ili Korenatačkog Timoka, na kojoj ima rodne zemlje, alije često oplavljena od pomenutih reka i bujnih potoka, koji jure sa okolnih vrleti. Ostala zemlja je brdo i krš, i na njoj se seje ovas, krupnik (limac), raž i kukuruz (najviše). Ovako planinska i brdovita zemlja je vrlo nerodna, te se hleb najčešće kupuje. Ova je zemlja oko sela i to u svim mestima: Vrli Del, Vržipalac Osoj, dolina Aldinačke Reke, Mali Grnčar i Ostrikovica. Najdalje su Mali Grnčar i Ostrikovica, ka crvenjskem ataru (za 1 čas), kuda se i najdalje pruža žukovački atar, koji je ca. svih strana pritešnjen atarima sela Trgovišta. Kandalice, Gornje Sokolovice i Štrbaca.

Pored zemljoradnje narod se bavi i stočarstvom, za šta ima dosta utrine u Golemoj Vodici (ka Štrpcima), Vrlom Deli i Vržipalcu. Ipak, narod se ne bavi toliko stočarstvom koliko bi se očekivalo, nego se, naročito u poslednje doba, odaje zidarstvu, ugledajućp se na Trgovištans. Žukovčani su danas poznatiji kao dobre ćeramidžije: grade ćeramidu, crep i ciglu. Bave se prilično dunđerstvom (svaki ume, uz to, napraviti sebi kuću itd.). Otuda se odavde manje ide u Rumuniju (15 do 20 godišnje). Osim toga žene i muževi idu u argatovanje, kao i iz ostalih okolnih sela, u Knjaževac.

Okolina žukovačka je i pod šumom, ali sitnom. Šumi je u ovim mestima: Vržipalac, Vrli Del, Vodice, Turčinica i Mriš – sve oko sela. U Vodicama ima ruja. koji se prodaje tabacima iz Niša i Pirota za farbanje koža; ovde ima još graba i granice, u Vrlom Delu – cera. Šuma se upotrebljava za ogrev i za hranu („šuma“) stoci preko zime. U Vodicama i Vržipalcu je seoska šuma. „Selska“ je šuma postala tako, što nije imala svoga sajbije, i onda pripala selu (odnosno opštini).

Tip sela.

Selo je. napred je pomenuto, predvojono rekom na dva dela nejednaka. Selo je potpuno zbijeno na desnoj obali rečnoj; kuće su po 5—10 koraka odvojeno jedna od druge. Gornji deo sela je gornji kraj, a donji —–dolnji kraj. Uglavnom, kuće koje pripadaju jednoj porodici, u kupu su, tako: u donjem kraju su većinom Jeliči, y sredini Liliči i Jankulovci, a u gornjem — Đorđiči. Dok je pristojni deo sela zbijen, dotle osojni — na levoj obali rečnoj – je relativno dosta razbijen, jer su kuće, osobito u donjem delu, udaljene jedna od druge i po 100 koraka, iako je ovaj kraj zgodniji za nastanjivanje.

Najveća zadruga od 15 duša.

Ime sela.

Selo se zove Žukovci. a ime mu je došlo ovako: Današnji su seljaci ovoga sela, kako predanje veli,  došli iz Žukova, pa su ovde bili poznati kao Žynovci, t.j. stanovnici ili seljaci sela Žukova. Docnije je od žukovci postalo Žukovci. Otuda je pogrešno ime Žukovac, kako ga pišu, već je pravilno Žukovci, kako ga i narod upotrebljavan.

Starine u selu.

Ispod sela na desnoj obali Aldinačie Reke nahodi se razvalina od malene, kamene crkne. Dobro su očuvani zidovi. Misli se da je bila posvećena sv. Pantelejmonu, a srušili su je Turci. Sazidana je od mesnog kamena. Ovu starinu zovu Crkvište ali češće Manastirište. Ispod Crkvine ima nekoliko izvora hladne vode.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

O postanku Žukovaca priča se ovo: Bilo je jedno vreme kada se kretao narod tražeći sebi nove zemlje i nova naselja. U to se vreme krene narod i iz Žukova, sela u pirotskom okrugu, negde u oblasti Visočkoj, — na sever, dohvati se Korenatačkog Timoka i njegovom dolinom spusti se do ušća Aldinačko Reke y Timok. Tu, na levoj obali Timokovoj, prema pomenute reke, nasele se. Ali visu tu dugo živeli. Deca se, vele, nisu htela nikad tu zaigrati! Stoga oni smisle da napuste i to mesto, pređu preko Timoka, upute se uz Aldinačku Reku, pustivši decu napred. „Gde se deca zaigraju, tu ćemo se zaseliti“. Kad su stigli na mesto današnjeg sela Žukovaca, priča se, deca se zaustave, zaigraju se: stanu praviti kolibice, u krštajućn drvca. Odmah se selo tu zaseli. Jedan se Žukovac, neki Staniša, nije hteo poseliti, te ga toga radi seljaci ubiju i bace u jedan vir u Timoku, koji se sada zove Stanišin Vir.

Iz ovoga predanja o postanku sela Žukovaca može se kao pouzdano ovo reći: da je selo postalo iz nekoga sela Žukovu, koje se, po svoj prilici, nalazilo negde oko Pirota (da nije oko „Žukovskog Mosta?!) a koga danas nema; daje to bilo vrlo rano, možda krajem 17-og veka, u doba velike seobe srpskog naroda („kada se kretao narod, tražeći sebi nove zemlje i nova naselja“); da se narod krenuo u većoj masi (možda celo selo Žukovo); da se taj narod zadržao na levoj obali Timoka, nešto niže ušća Aldinačke Reke, na mestu koje cc danes zove Selište: da selo, pošto je skoro na putu, nije ostalo tu dugo, nego da je potražilo sklonitije mesto, i našlo ga na ušću današnje Žukovačke i Aldinačke Reko, otprilike pre 100–120 godina. Na Selištu noma nikakvih tragova od staroga sela, sve je preorano.

Pamte ljudi da je u tursko doba (pre 1833. g.) selo bilo rastureno po okolini: po Mrišu, iznad Baranice. po Vrljem Delu, itd –  i da se posle oslobođenja ovde selo „našorilo“.

Stanovništvo po starini može se podeliti na ćutuklije (starine) i doselce:

a) stariici:

-Jeliči (25 k.) su najstarija ćutuk porodica. Poznati su pod novijim imenima:

-Markovci, Beliči, Puzarci. Slave sv. Nikolu.

-Liliči (13 k.) slave sv. Nikolu. Neki tvrde da su oni iz Crnog Vrha u pirotskom okrugu.

-Đorđiči (22 k.), slave sv. Nikolu.

-Ninjćiči (4 i.), slave sv. Nikolu.

-Džoniči (2 i.), slave sv. Nikolu.

-Stevanovci (1 k.), slave sv. Nikolu.

-Tataroviči (3 k.), slave sv. Nikolu.

-Svilenoviči (2 k.). slave sv. Đorđa (3. nov.).

-Pačučkovci (2  k.), slava sv. Đorđa (3. nov.).

b) doseljenici:

-Šutanovci ili Popoviči (10 k.) su starinom iz sela Dejanovaca (Zaglavak) od poznato porodice Šutaci. Njihov predak, deda Živko, prišao je ovde kao uljez krajem 18–og ili početkom 19–og veka. Slave Vračeve.

-Jankulovci (5 k.) su došli iz Stanjinaca, sela u pirotskom okrugu. Slave Mitrovdan.

-Markovci (1 k.) su iz Kandalica (Zaglavak) iz istoimene porodice. Slave sv. Đorđa (3. nov.).

-Aranđelovci (1 k.) su iz Papratne. Uljezi. Slave svetog Aranđela.

Stanovništvo je najvećim delom starinsko, jer od 80 kuća, koliko otprilike ima u selu, na ćutuklije pada 63 kuće, a tek 17 k. na doselce (razmera: 1:4). I što ima doselaca, sve su uljezi. Starinci mahom slave sv. Nikolu.

Seosko su zavetina: se. Pantelejmon, sv. Nikola (9. maja), car Konstantin i carica Jelena i sv. Ilija.

IZVOR: Prema knjizi  Marinka T. Stanojevića „Zaglavak“ – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.