Poreklo prezimena, selo Dejanovac (Knjaževac)

25. avgust 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Dejanovac (po knjizi Dejanovci), opština Knjaževac – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka T. Stanojevića „Zaglavak“ – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Dejanonci se nalaze na Manojličkoj Reci, i to više u prisoju, a samo 15 kuća u osoju. Na desnoj obali je selo ispresecano omanjim jarugama,  petočićima, to je selo u glavnom na četiri rta: na Tumarici, Jovičkom Pty, Bandolu i Radovici. Iznad sela su mnogi veći i omanji visovi, koji izdalje izgledaju kao zupci na testeri, a zovu se: Gorunje, Orlova Padina, Manojlica, Mil–Jablan, Lokva i Drta-a Delnica.

Sa ovih visova spuštaju se mnogi potočići, a sa Gorunja, Orlova Kamena i Manojlice poglavito postaje Manojlička ili Dejanovačka Reka. Južna je kosa mnogo niža i zove se Ostran i Crceška Padina. Sa istočne je strane selo zatvoreno Prljbicom, te je tako selo skoro sa svih strana, sem zapadne, zatvoreno visovima i kosama. Selo je okrenuto jugu.

Reka i potoci ne nanose štete selu, pošto su se duboko ukopali u zemlju i stenje.

Klima.

U selu su najjači vetrovi: dolnjak. koji duva uz reku, sa zapada, i krivac, ili sinjomorac duva sa severne strane. Dosta je jak i jug i prilično dosađuje; on je topao i donosi najčešće kišu. Mesto je na vrlo velikoj visini, najviše u celom Zaglanku, te je ono ne samo jako vetrovito, i ako dosta zaklonjeno, nego je u njemu hladnije nego i u jednom selu u Zaglavku preke zime.

Vode.

Oko reke ima podosta omanjih izvora kao i u rovinama u selu i oko sela, te se pije samo izvorska (ovde se kaže: „živinička“) voda. Ovde onde iz stene izbija, izvire („klije“) voda, ali su one slabe. Bunara, nema, niti se rečna voda pije.

Zemlje i šume.

Dejanovački je atar ponajveđi u celom Zaglavku, ali su Dejanovci ipak selo ponajsiromašnije. Zemljoradnjom se narod više bavi, ali je zemlja vrlo tanka, krševita i nerodna. Svaki ima dovoljno zemlje za obrađivanje, ali badava kad ta zemlja ne rađa. Često i zbog velike hladnoće omane godina.  Najviše se zemlje obrađuje u svim mestima: Dubrava, Ivov Rt, Golemi Sredilj, Grecki Rt (t. j. Gradski…), Ješje, Kusa Rt, Arnačje, Rovinje, Konjarica, Papratna, Nejćina Bara, Prestocki Trap, Korenak, Stričin Kamen, Stublica, Ivkov Rt, Bukove, Plosni Rt, Provalija, Vrla Strana, Bođin Del, Grćinja Padina, Čukova Strana, Lolina Padina, Vrđine, Miljinska Čuka, Država i Koprivnica. Najdalje je Grcki Rt i Kusi Rt, istočno na dva do dva i po časa hoda od sela.

Najviše se seje ovas, raž, ređe pšenica i kukuruz, a ječam samo na nagnojenoj zemlji.

Znatno se zanimaju i stočarstvom, za šta imaju prilično i dobre utrine. Stoku čuvaju za domaću upotrebu (za hranu, odelo), a i za prodaju, te tako plaćaju danak. Pojate su oko sela. Skoro svaka kuća ima po jednu ili više (imućniji) pojata. Tako ima ih na pr. u svim mestima: Grad (10), Grecki Rt (6), Kusa Rt (3), Bunski Del (3), Golemi Sredilj (4) i Pojate (6). Pojate se meštaju po pet–šest puta preko godine zbog hrane i torenja. Stoku čuvaju starci i deca, odrasliji, bolja radna snaga ide u Rumuniju, u pečaloviiu. Ide ih oko stotine godišnje.

Iako u blizini sela nema šume, podalje od sela ima je prilično. Selska je u Vrelu (čas i po od sela) i Bučju, južno uza selo. Ima mnogo sajbijeke šume (privatne svojine) u ovim mestima: Grecki Rt, Kusi Rt, Ovčana Čuka, Ušova Čuka, Podlešje, Orlova Padina, Manojlica, Julin Kamen i Čuka. Šuma je mahom gorunova i bukova. Upotrebljava se samo za građu, gorivo i ishranu stoke (koza i ovaca).

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa. Napred pomenutim potocima i rekom selo je podeljeno u pet delova: Kalavat (u osoju), Tymarica, Jovički Rt, Nandol i Radovica. Poslednja su četiri u prisoju. Između ovih delova nema velikog razmaka, često je između njih manji razmak nego između pojedinih kuća u kome kraju. Razmak je između kuća po 5—20 koraka. Selo se prostire, kao većina sela u Zaglavku, u dužinu – pravcem rečnoga toka (istok – zapad).

Ime sela.

Selo se zove Dejanovci (upravo: Deanovci), a o postanku njegova imena ima ovakva pričica u narodu: „Nekada je prolazio kroz Zaglavak nekakav vladika, pa nigde nije mogao naći miro. Nad dođe u ovo selo, nađe miro u jednome orahu (,u ore“). Onda on blagoslovi ovo selo: ,,E, da Bog da ovo selo navek da svaki! (t. j. da živi)“. Otuda se selo nazove Dejanovci“. Ne zna se da li se ikada drukčije zvalo.

Starine.

Grad. Na dva do dva i po časa hoda istočno od sela, gde je izbio atar dejanovački između repušničkog i papratskog atara, nalaze se na jednom visu, na desnoj strani Repušničke Reke, razvaline od nekakvoga grada, te se i zove taj vis Grad (ili: Grecki Rt). Na njemu se poznaju tragovi gradskih zidina. Narod veli da ga zidao „Latin“. Pričaju da je dete u utrobi majčinoj proplakalo dok je ovaj grad sazidan bio: kamen je iz reke s ruks na ruku predavan.

Blizu Grada, uz Repušničku Reku, nalazi se Crkvište. Misli se da je tu bila crkva, ali nikakvih tragova nema. Tvrdi se da su Grad i Crkvište bili vezani putem, koji je gde–gde i podzidan bio, pa i kaldrmisan.

Na Tumarici se nalazi starinske groblje, na kome se nalaze i danas kamene, položene ploče. Misli se da su se tu ovdašnji stanovnici negda sahranjivali. Sada su tu podignute kuće.

Blizu sela, na severo–zapadu, u Provaliji nalazi se zgura, te kao da je i ovde vađena ruda. Zguru zovu ovde zgurija. Zgurije ima i na Plosnom Rtu.

U selu je bila davno crkva sv. Marka. Na tom je crkvištu danas kapela. Na crkvištu se održao samo prestoni, bigroviti kamen, koji je sada u kapeli. Prema crkiištu padina zove se Crkvena Padina. Crkva je bila od slabog materijala, pa je spaljena i razrušena.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

U narodu se ne zna ništa kako je zaseljono selo Dejanovci. Dejanovčani i okolina složno tvrde: da je ovo selo najstarije u celom Zaglavku. Uz to priča se da je sve u staro vreme bilo najveće selo u celom kraju. Jednom udari sprija, te voda nadođe vrlo velika, mnoge kuće odnese kao i mnoge pivnice po vinogradima. Voda se crvenela od mnogoga vina iz pivnica. Ta nesreća natera Dejanovčane, te se rasturiše po celoj okolini.

Stari ljudi pričaju da, se selo Dejanovci nije nikad selilo na drugo mesto. Jugo–istočno od sela na pola sahata nahodi se mesto Ravnište, na kome se nalazi Selište. O njemu se ništa pouzdano ne priča. Misli se da je tu možda bio kakav zaselak ili kraj od Dejanovaca.

Uzima se da su selo zaselila najstarije porodice Despotovci i Šutaci ili Šutanovci.

-Despotovci (39 k.) su skoro najveća i najrazgranatija porodica ne samo u ovome selu, nego i u celom Zaglavku. Oni su se danas toliko namnožili da se i ne uzimaju u rod. Poznatiji su danas po novijim imenima:

-Stanislovci (5 k.), Vešiči (6 k.), Džućiči (8 k.), Božinovci ili Popadijiči (4 k.), Kalavačanje (15 k.), nazvani po mestu Kalavatu na kome su, i Kurijiči (l k.). Iz ovog je plemena i mnogo razgranata porodica Despotovaca u D. Kamenici, koja se, otpriliko, pre 200 godina saselila. To su današnji: Bratilovci, Kabulovci, Popovci (od Popadijiča), Ranđelovci, Gocinci, Korčinci, Šajtinci ili Šajta, Božinovci i Čuravinci. Iz ove su porodice, po svoj prilici, i Božinovci u Aldincima (Zaglavak), kojima je stariji naziv Despotovci, a zaselili su se tamo otprilike u prvoj polovini 18–og veka. Od Kurijiča Despotovaca ima odseljenih u Makreš, u Bugarskoj (vidinska okolina). Kao da su od njih i Doselci u Dobelici (zaglavski srez). Svi slave sv. Stevana.

-Šutaci (30 k.) su tako isto stara i razgranata porodica, kao i Despotovci. I njih ima raseljenih po celom Zaglavku. Tako naprimer ima ih u Aldincima (Štrkovčanje), u Gradištu, Žukovcima, Pričevcima itd. Slave Vračeve.

Novije su porodice:

-Surudžijiči (5 k.) su po poreklu iz Stajćovaca, u Bagarskoj. Doselio se ded današnjih Surudžijiča na ženino imanje kao prizet. Od njih ima u Repušniii i Drvniku (Zaglavak). Slave sv. Stevana.

-Grci (4 k.) su starinom iz Pričevaca (Zaglavak). Njihov se predak prizetio ovde u prvoj polovini prošloga veka. Oni su iz porodice Krstiči (v. tamo). Slave sada sv. Stevana („na imanje“) a pređe sv. Aranđela.

-Toromejiči, Toromeljiči ili Toromeljci (8 k.) su starinom na sela Repušnice (Zaglavak) iz istoimene porodice. Pre 60—70 godina udala se neka udovica iz Toromeljiča za udovca u ovome selu, i dovela mušku decu od kojih su današnji Toromeljiči. Slave ov. Nikolu.

-Osmanovci (3 k.) su se doselili iz sela Osmanova (ili: Asmakova), u pirotskom okrugu pre oslobođenja (1833 g.) ovoga kraja. Kad su se oni preselili, subaša, koji je ovde sedeo, oduzme od drugih nešto zemlje i preda ovim.

-Krstiči (l k.) su iz istoimene porodice u Pričevcima (Zaglavak). Slave sv. Aranđela (8 nov.).

-Črđiči (2 k.) su doseljenici, ali se ne zna odakle su (Zaglavci u Trnovcu). Slave sv. Nikolu.

Nema sumnje da. je selo Dejanovci jedno od najstarijih u Zaglavku. To se vidi i po tradiciji narodnoj i po stanovništvu, koje vodi poreklo iz dublje starine. Nema nijednoga sela iz koga bi bilo više odseljenih. Do oslobođenja stanovništvo je raslo priraštajem, a i na dalje zajedno sa doseljavanjem (osobito prizećivanjem). Macy stanovništva čini staro stanovništva, jsr od 92 kuće na starinske, ćutuklijsko stanovništvo pada oko 70 kuća a nešto jače od dvadeset kuća na doseljenike.

Seoska je zavetina sv. Marko.

IZVOR: Prema knjizi  Marinka T. Stanojevića „Zaglavak“ – napisanoj prema prikupljenim podacima 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.