Poreklo stanovništva selo Ivanje, opština Bijelo Polje – Crna Gora. Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan
Položaj sela i zemlje.
Selo je u dolini Ivanjske reke, izmeću Krša koji padaju sa Koritske visoravni, Gradine i Kulinske kose. Donje strane koje se spuštaju blago u malu rečnu ravan, plodne su i zaklonjene od vetrova, pa su prema tome povoljne za zemljoradnju i voćarstvo. Međutim, gornji delovi strana, iznad kojih su šume i utrine imaju prednost za stočarstvo.
Vode.
Izvori izbijaju gotovo svuda, a rečna voda pokreće vodenice potočare, osobito u jesen i proleće. Sve ovo je bilo od uticaja da se ovde rano razvije znatno seosko naselje.
Istorijat, tip i starine u selu.
Kralj Stefan Prvovenčani priložio je „oba Ivanja sa zemljom” manastiru Žiči. Selo se i danas kao i u srednjem veku deli na Donje n Gornje Ivanje, a ovi na krajeve. Glavni krajevi sela su: Donje Ivanje, Zagaj, Ropoti, Korijeni, Visilazi, Čepice, Brežće, Ugari, Rajkovićn, Selište (u sredini sela), Staro Selo pri vrhu Ivanja, Đurđevo Brdo (ovde su danas kuće Ćorovića), Gradište i Ravni.
U Starom Selu, Selištu i drugim krajevima ima osgataka starih grobalja i kućišta. Naziv Gradište izmeću Visilaza i Ravni ukazuje na neko utvrđenje. Ali se na njemu ne vide tragovi kakvog zida. Verovatno je tu bila neka stražara od brvana. U Ivanju jc centar džemata za Ivanje, Godijevo, Zmijinac. Jasen, Kostiće i Koševare. Džamija je podignuta u prvim godinama primanja islama u ovom kraju. Međutim, pravoslavni Srbi nisu imali svoju bogomolju sve dok begovi Ćorovići nisu za svoje čifčije podigli malu crkvu brvnaru, koja je spaljena u toku posdednjeg rata.
Poreklo stanovništva.
Kao i u drugim bihorskim selima, stanovništvo je različitog porekla. Zadržale su se neke starosedelačke porodice koje su imale svoju zemlju. Suprotno tome, na begovskim imanjima su bivale dosta česte promene. Od tih naseljenih starosedelaca ostali su tragovi u topografskim nazivima. Krajevi: Rajkovići i Đurovo Brdo, gde danas žive muslimani Ćorovići, podsećaju svojim nazivima na ranije stanovnšdžtvo.
Rodovi koji danas žive u Ivanju su:
-Marinkovići (10 k., sl. Sv. Nikola), kažu da su ovde bili pre dolaska Hajdar–paše. Imali su svoju zemlju, koja je zahvatala znatno prostranstvo u sredini sela. Docnije su ih begovi potiskivali sa bolje na slabiju zemlju u krajevima, ali su zadržali svojinu sve do oslobođenja. Za Marinka, pretka Marinkovića kažu da je sa Hajdar-pašom pravio na Brezovicama (izmeću Ivanja i Korita) karaulu koja je služila za osiguranje na glavnom putu Bijelo Polje — Novi Pazar.
-Malovići (18 k., sl. Sv. Vasilija), takoće su starinci. Ali se u novije vreme po slavi rođakaju sa Obradovićima iz Gornjih Sela kod Ivangrada.
-Ajdarpašići (7 k.), rod su sa drugim Ajdarpašićima u Bihoru.
-Ćorovići (20 k.), rod su sa Ćorovićima iz Lozne.
-Vukovići (13 k., sl. Lučindan), njihov predak je pobegao iz tamnice u Skadru i dobegao kod begova Ćorovića, koji su ga naselili.
-Rovčani (7 k., sl. Lučindan), doseljeni su „zbog krvi” iz Rovaca. Najpre su došli u Stubao, a odatle došli u Ivanje na zemlju Hajdarpašića.
-Pavlovići (2 k., sl. Sv. Nikolu), predak doseljen zbog krvi iz Kuča. U Kučima su im najbliži rođaci Ivanovići. Najpre su se naselili u Prestreke kod Bijelog Polja, zatim u Negobratinu (Korita), a odavde u Ivanje. Iz Ivanja su se jedni iselili u Kostenicu (Bihor), a drugi u Srbiju (Kraljevo i Kragujevac).
-Trnjari (3 k.), rođaci su im Zajimovići u Bijelom Polju. Od njih su se odvojili i naselili u Ivanju. Zbog toga što su se naselili u trnju, koje su krčili, nazvali su ih Trnjarima.
IZVOR: Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)