Poreklo prezimena, selo Lješnica (Berane)

5. maj 2019.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Lješnica, opština Berane – Crna Gora. Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj i ime sela.

Selo je u dolini reke Lješnice, po kojoj je i dobilo svoje ime. Naselje je u živopisnoj i plodnoj ravni uokvirenoj šumama.

Zemlje i šume.

Po dnu ravni pored reke su livade i njive pod kukuruzom; na blagim pobrćima su voćnjaci, a na stranama šume (Kaludar, Glećevine, Belokosa, Stublovi, Slana bara, Nikolin grob, Vučavka).

Vode.

Lješnica je veoma bogata vodom. Iz reke se navodnjava cela ravan. Vode za piće su u ravni bunari, a po obodu, i na desnoj strani, izvori: Kućingga, Jošar, Studena voda i Siga.

Tip sela.

Selo se deli na Gornju n Donju Lješnicu. Zelenkrš je msća izmeću jednog i drugog dela. Kuće su delom po obodu ravni, a delom na stranama Lješnice i potoka koji protiče ispod Senokosa.

Starine u selu.

To ne znači da ovde ranije nije bilo naselja, jer se vide tragovi starog srpskog groblja u mestu Pendža.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Iako je u vrlo plodnoj okolini, selo Lješnica je nastalo u novije vreme na livadama, utrinama i lugovima susednih sela.

Prvi su se ovde, pre 80 godina naselili Kuči:

-Mirkovići (6 k.) iz Kržanje u Kučima;

-Vujoševići (2 k.);

-Prelevići (l k.) i:

-Vujadinovići (2 k.).

Između dva svetska rata doseljeni su iz okoline Ivangrada:

-Đuraškovići (1 k.) iz Budimlje;

-Brakočevići (3 k.) iz Šekulara;

-Đurišići (1k.) iz Vinicke;

-Ivezići (1 k.) iz Crniša i:

-Babačići (1 k.) iz Tucanja.

IZVOR: Prema knjizi Milisava V. Lutovca „Bihor i Korita“, izdanje Beograd 1967. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Rade Brakočević

    Uvaženom akademiku Milisavu Lutovcu, potkrale su se greške. Đurišić je došao sa Police – selo Babino, kao domazet, na imanje Vujadinovića, poslije Drugog Svjetskog rata. Đurišića nema u selu Vinicka. Ivezića nema u Lješnici. Oni žive u selu Azane. Izostavljena je jedna kuća Kastratovića. Došao kao domazet između dva svjetska rata sa Police – selo Goražde, na imanje Vujoševića. Izostavljeni: Joksimovići (1.kuća) i Šćekići (1. kuća). To je stanje u vrijeme štampanja knjige 1967. godine. Babačići su kraće vrijeme živjeli na kupljenom imanju Vujoševića. Kasnije se doselila jedna kuća Ćeranića sa Bora u Donju Lješnicu.

    • Vladan Đurišić

      Mirkovići su u Lješnicu doselili znatno ranije od vremena koje se navodi u citiranom djelu. Lutovac 1967. godine konstatuje “prvi su se ovdje naselili, prije 80 godina Kuči” i navodi Mirkoviće, Preleviće i dr. Dakle on smatra da su prvi doseljenici ( Kuči) u Lješnicu stigli krajem 19 vijeka sto se ne može uzeti kao činjenica. Naime, nekoliko događaja sa polovine 19 vijeka pominje konkretna imena iz porodice Mirković što nam daje za pravo da smatramo da su već u to doba (dakle polovina 19 vijeka) Mirkovići bili čvrsto nastanjeni u Lješnici.
      Ni autorovu konstataciju da je Lješnica naselje novijeg datuma ne možemo prihvatiti kao izvjesnu, jer se ovo selo navodi u Popisu prizrenskog sandžaka 1571. godine kao naselje sa 11 domaćinstava.