Poreklo prezimena, selo Zabrđe (Petrovac na Mlavi)

13. april 2019.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Zabrđe, opština Petrovac na Mlavi – Braničevski okrug. Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan

Položaj sela.

Zabrđe se nalazi u jaruzi između brda Jastrebice i Ljubanovca. Kroza selo za vreme kiša teče potok, ali ne plavi kuće seoske.

Vode.

U selu imaju tri kladenca i to su: česma kod škole i dva kladenca u Vlaškoj Mali. Osim ovih ima još nekoliko što presušuju, a pored to i 6-7 bunara – đermova. U ataru, pak, seoskom ispod mesta Crkvišta nalazi se česma, koja ima vrlo mnogo vode, a zove se Panarija. Ovu vodu smatraju za lekovitu i na nju dolaze radi lečenja ne samo meštani, već i iz okoline, Pankova, Velikog Popovca, pa čak i iz Požarevca i Svilajnca. Drugi je, takođe jak izvor, Đurđevački Izvor. Osim ovih ima 2—3 što presušuju.

Zemlje i šume.

Zemlja za obrađivanje nalazi se van sela, na mestima: Ljubanovcu, Jastrebici, Kladenčiću. Đurđevcu, Kruševici, Panariji, Crkvištu, Lešju, Mlavi, Drobežu i Čajiru. Najdalje je zemljište na Lešju i Mlavi, skoro 1/2 sahata od sela daleko. Na ovim su mestima imanja grupisana i to je sve privatna svojina. Tamo su i livade i šume i njive i utrine. Zemlja je po rodnosti uvršćena u prvi i drugi red.

Tip sela.

Zabrđe je selo zbijeno. Kako je oivičeno brdskim stranama, kuće seoske ređaju se duž potoka, desno i levo i tako se selo mnogo više  pruža u dužinu, no u širinu. Selo se deli na dve male: Gornju Malu do škole i Donju Malu od škole, pa do staroga puta što iz Požarevca preko Popovca vodi u Petrovac.

Ho, i obe se dele na manje male, koje se zovu prema porodicama, što u njima žive: Bojićska, Tufegdžićska itd. Sve su ove male jedna do druge, a i razmak između kuća skoro je jednak. Najzbijenije su kuće oko škole, u Bojićskoj i Tufegdžićskoj Mali. Jedina Vlaška Mala je od drugih mala udaljena i to na putu u Popovac. Ova se razlikuje od ostalih i po stanovništvu, jer u njoj govore i vlaški i ako znaju srpski, a u odelu su izjednačeni. U novije vreme, počeli su pojedini iz porodice Tufegdžića i Ostojića da ostavljaju selo i nastanjuju se na svojim imanjima, na mestu zvanom Crkvištu, koje je za 6 – 10 minuta od sela udaljeno, i tamo su osnovali čitav zaselak, koji meštani i zovu Crkvište. Sada ima na Crkvištu 7 kuća. Kao što se vidi, i ovo selo počinje da se rastura.

Zadruga u selu nema ili su vrlo male.

Seoska je zavetina Sv. Trojica, a preslave su: Sv. Ilija, Jelisej, Sv. Trivun, Paroci (decembra meseca).

Priče o imenu sela.

O imenu sela nema nikakvih priča. Iz sledećeg opisa o postanku sela videće se da je ime moglo doći zbog samog položaja, na kome je osnovano.

Osnivanje sela i poreklo stanovništva.

Zabrđe je selo mlado po postanku. U izveštaju Maksima Radkovića od 1733. god., nema o ovome selu ni pomena i ako se pominju okolna sela, kao Penavac i Popovac. Međutim, po kazivanju seljaka, znamo da Zabrđe nije bilo uvek na ovome mestu. Ono i selo Pankovo, bili su zajedno na mestu zvanom Selištu, u potoku Ljubanovcu, na pola puta između Pankova i Zabrđa. Na ovom mestu bilo je svega 5-6 kuća. Odatle ih Turci rasteraju i oni se rasture na sve strane. Na tom starom mestu bila je i porodica Đurića. Njih je bilo dva brata. Jedan se zvao Đura, a drugi Stojan. Kad su ih Turci rasterali, Đura, čukundeda porodice Đurića prebegne ovamo iza brda i zatekne tu nekog Ostoju, čukundedu porodice Ostojića. Oni se udruže i tu se nastane i osnuju selo, koje, valjda, što je bilo za brdom od prvog mesta nazovu Zabrđe.

Ovi su se nastanili kod kladenca blizu škole. Onaj drugi brat Stojan ne htedne prebeći ovamo, već se povuče sa drugima u šumu, iznad Selišta i tamo se sada nalazi Pankovo. Docnije, odmah za ovim dođe i Mitar, čukundeda porodice Tufegdžića i to iz Resave na imanje neke babe Mare. Za ovima dolazi Milorad iz Izvarice u Homolju. A za njima iz „Nemačke“ dođe paradeda Pantelića, ali ovi su prvo išli y Kučajnu, pa onda ovamo. Odmah nekako za njima došli su iz Kučajne i dedovi Bojića, pa iz Krajine Krajinci, a tek oko početka ustanka dođoše iz Crne Reke Vlasi. I tako je postalo selo sa blizu 200 kuća, a y toku od 150–160 godina, računajući prema Ostoji, osnivaocu ovog sela.

U selu su ove porodice:

-Ostojići (50) u sredini sela i Donjoj Mali, sa Kosova. Slave Sv. Nikolu.

-Đurići (8) u sredini sela i Donjoj Mali, sa Kosova. Slave Sv. Aranđela. Prvo su bili u Selištu.

-Tufegdžići (30) u sredini sela i Crkvištu, iz Medveđe u Resavi. Slave Miholjdan.

-Omoljci (25) y Gornjoj Mali, iz Izvarice u Homolju. Slave Đurđic.

-Pantelići (20) u Gornjoj Mali, iz Kučajne, a u Kučajnu su se doselili iz „Nemačke“. Slave Sv. Nikolu.

-Bojići (15) u sredini sela, iz Kučajne. Slave Sv. Nikolu.

-Krajinci (5) u Gornjoj Mali, iz Krajine. Slave Sv. Jovana.

-Pavkovići (8) u Gornjoj Mali, iz Homolja. Slave Sv. Vračeve.

-Cekići (10) u Donjoj Mali, iz Crne Reke. Slave Sv. Nikolu.

-Margitani (8) u Donjoj Mali, iz Kučeva. Slave Sv. Jovana.

Cekiće i Margitane nazivaju i Vlasima.

-Vlasi (10) u Vlaškoj Mali, iz Oštrelja u Crnoj Reci. Slave Petkovicu.

-Čoktanji (4) u Gornjoj Mali, iz Svina. Slave Sv. Stevana.

-Crnojevci (3) y Gornjoj Mali, s Kosova. Slave Sv. Luku.

-Đorđevići (l) u sredini sela, iz Požarevca. Slave Sv. Alimpija.

-Milojkovići (1) y Gornjoj Mali, iz Knežice. Slave Sv. Nikolu.

Iz ovoga se vidi da je selo od postanka, pa na dalje više raslo priraštajem no doseljavanjem, jer od 198 kuća, više od trećine su preko 100 godina stare. Ta se starost porodica ogleda i prema mestu u selu na kome sede. Najstarije porodice zauzimaju sredinu sela, a novije su oko ovih, izuzevši najnovije doseljenike, koji su se uvukli u sredinu. S ovoga mesta bežali su za vreme ustanka u zbeg – u Krušaru ili u lugove u Mlavi. A od pomora bežali su po šumama, ali su se opet vraćali na ovo mesto, i da ne bi bilo pomora uzeli su da praznuju kao preslavu i Paroce u decembru.

Starine, selišta, groblja i dr.

U ataru Zabrđa ima na mestu Crkvištu – gde je, veli se, bila neka crkva – tragovi od nekog rimskog naselja. To su temelji kuća, tugle, rbine od posuđa, često i bojene, parice rimske, kojih ima u priličnom broju, razne alatke itd. Seljaci pričaju da je bio temelj od crkve, ali ga ja ne vidoh. Odmah više ove crkiine nahodi se i groblje, koje zovu: Jelinsko groblje. Tu je bilo mnogo kamenova, ali je, veli se, Knez Miloš naredio, te je sve odneseno u crkvu Zaovu, koja je od toga kamena i sazidana.

Tragovi starog puta vrlo dobro su očuvani. On je išao pod Kosom iz atara pankovačkog na ovo crkvište, pa na česmu Panariju, zatim ispod Svina (staro selište petrovačko), preko Busura na Gradac u Velikom Laolu. Put – kaldrme – održao se u širini od 4–6 m. Ovo je, po svoj prilici, samo sredina puta, a krajevi su već izorani. Put se sastoji iz obluka, često prilično krupnih, koji su bili kao nečim cementovani. Ovo je tako tvrdo da plug odmah iskače, čim na ovaj put naiđe. Usevi na ovim mestima ne uspevaju, te mu se i na taj način poznaje trag.

Kallrme su sve zatrpane slojem humusa, debelim 20—50 cm. Seljaci pričaju da je to bio put Kneza Lazara, ali prema paricama i ostalim tragovima vidi se da je to rimski drum. Seosko groblje je zajedničko sa pankovačkim. Ovo je još jedan dokaz njihova zajedničkog staništa.

Zanimanje stanovništva.

Zanimanje je stanovnika ovoga sela zemljoradnja i stočarstvo, a neguju po malo i voće, poneki se zanimaju i dunđerskim zanatom.

IZVOR: Prema knjizi „Mlava“ – Antropogeografska proučavanja Ljubomira Jovanovića. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.