Poreklo prezimena, selo Zli Potok (Gora)

Poreklo stanovništva sela Zli Potok, opština Gora – Prizrenski okrug. Prema knjizi „Gora i Opolje“ Milisava Lutovca, izdanje 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan

Položaj sela, zemlje i šume.

Gledano iz daljine, ovo selo ima izgled lastinog gnezda, vezanog za strmi otsek. Zli Potok se kao potok pominje u Arkanđelskoj hrisovulji. Sa jedne i ca druge Strane potoka, koji je zbog vilovitosti dobio svoje ime, prosgire se atar ovoga sela; u njemu pojedini delovi nose ove nazive: Radov Dof (do), Sudipgta, Ograđe, Poličice, Jarilie, Čardaci, Boriloica, Vaganče, Bitiloec, Peteruce, Stratorje, Zborište, Gabrojice (utrine), Preslop, Koselj (livade), Ljubotinje Osoje, Crnaći, Pešterske (utrine), Crna Strana (utrina), Zidišta, Košarski Dof (nekada njive), Šipov Potok, Popoica (Popovica), Tuarnik,  Latini Put, Igrišta.

Planine Zlot Pogoka su: Šutman, Ovčinac, Vradžbinska Česma, Suvi Kladenac, Careva Česma, Dovenica, Dobri Studenac, Jažov Kamen (Ježev Kamen), Rustanica, Crni Vrh, Lisičin Vrh.

Vode.

Izvori i česme su: Vranojec, Zagumenja (iza guvna), Rečkova Česma, Čoporka Česma.

Istorijat i starine u selu.

Svi ovi topografski nazivi ukazuju na kontinuitet srpskog stanovništva Ima dosta tragova koji su vezani za ono vreme kada su preci današnjeg stanovnišva bili pravoslavne vere. Najstariji ljudi pamte razrušenu crkvinu i groblje oko nje na mestu Zborištu u Ograđu. Zli Potok sa jedne i ljudi sa druge strane učinili su svoje; nestalo je i crkvice i groblja. U Ograđu su sada njive iz kojih izrivaju ljudske kosti. Od crkvice nema ni traga. Ostatak toga groblja oko crkve je velika i debela nadgrobna ploča u koritu Zlot Potoka. Ona je delom zatrpana, delom oblivena vodom, a delom oštećena. To je jedini očuvani pisani spomenik iz doba hrišćanstva goranskog stanovništva. Kod zlopotočke vodenice blizu Kruševa postoji staro groblje koje narod zove Juručko Grobište. To je ostatak iz vremena kada su Juruci dolazili sa stokom na Šar–Planinu.

Poreklo stanovništva.

Zli Potok je imao pre 1912. godine 170 kuća. Stanovništvo se raseljavalo ili stradalo od gladi u Prvom svetskom ratu.

Rodovi su delom starinački, a delom raniji doseljenici.

Starosedeoci su:

-Durakovci, 15 k. (od njih se iselilo u Tursku 20 kuća. tako da je njihova mahala skoro sva porušena);

-Koskinci, 12 k.;

-Hadžinci, 10 k.;

-Kokljevci, 10 k.;

-Bagaljevci, 6 k.;

-Kuačevci (Kovačevci — bavili se puškarstvom), 5 k. i:

-Šukerinci, 40 k.

Doseljenici su:

-Krčovci, 12 k., došli iz Krčova (Kičeva) kao stočari; od njih su:

-Pelivanovići, poznate zanatlije — bozadžije u Beogradu.

Potpuno su iseljeni u Tursku ovi rodovi:

-Tupanovci,

-Kutinci,

-Bašinci,

-Baskovci i dr.

IZVOR: Prema knjizi „Gora i Opolje“ Milisava Lutovca, izdanje 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan