Poreklo prezimena, Bistrica (Petrovac na Mlavi)

Bistrica je u ravnici, na obalama Suve  Reke, pritoke Mlavine sa desne strane. Kuće su ovoga sela baš na onom mestu, gde ova reka izlazeći iz planine, ulazi u prostranu ravnicu što se oko Mlave širi. Zemljište na kome je selo potpuno je ravno, a domah iza ovoga se izdižu brda, krajnji ogranci Homoljskih Planina, sa kojih je brlo lep pogled na samo selo. Ali i ako je zemljište ravno, ipak nije izloženo poplavama, jer je Suva Reka usekla svoje korito dosta duboko, te ne može ni da ga ispuni, a još manje da se izlije. Izvora oko sela ima prilično dosta jakih. Glavniji su ovi: Banja, Vreoce, brlo jak izvor, Vrelo odakle reka izvire U selu ima prilično kladenaca, koji nose nazive prema imenu onih, u čijoj se blizini nahode, kao: Đurin Kladenac, Stevačev Kladenac i dr. Nu, osim ovih izvora, koji gotovo podmiruju svu potrebu, u selu ima i 8-10 bunara – đermova.

U ataru seoskom nahodi se jedan, po kazivanju seljaka lekovit izvor, na 20 minuta daljine, idući uz reko na desnoj strani njenoj, a ispod ruševine jednog starog manastira. Temperatura ovoga izvora iznosi 14 stepeni, a pri dnevnoj 28 stepeni. Na ovaj izvor dolaze seljaci svake Mlade Petke i Mlade Nedelje, te se leče od groznice i uroka. Izvor nosi ime, kao i sam manastir: Đerinac.

Zemlja za obrađivanje nalazi se oko sela. Pojedini krajevi nose naročite nazive kao: Debeljak, Jedinovac, Reškovica, Vignjište, Lekin Lug, Donji Laz, Gornji Laz, Novačko Polje. Zatim krajevi u planini su više pod šumom, no što su zasejani: Lisja Poljana, Crna Đula, Lazina Glavica. Od žita najviše seju krupno zrno, belo žito tako zvanu beliju koja im više koristi daje, no obično žito.

Bistrica je selo zbijenog tipa. Kuće su blizu, a većina ih je na levoj obali Suve Reke. Ono malo kuća, što ih ima preko reke dosta su rasturene, ali ipak nisu više od 50 metara. Kuće su ušorene tako, da obrazuju jednu glavnu ulicu, koja i celo selo deli na dve male Gornju Malu, bliže brdima i Donju Malu, dalje niz reku. Od ove ulice odvajaju se sporedni sokačići, koji vode u Donju i Gornju malu.

Između stanovnika ovih mala nema nikakvih razlika, a srodne porodice nisu blizu jedna drugoj, već rasturene po raznim krajevima, te tako nema skoro nijedne grupe, koja bi predstavljala skupa članove jedne porodice sa istim prezimenom. Uzrok ovome rasporedu kuća u selu jeste u grupisanosti imanja pojedinih seljaka. Imajući malo ornice oko sela, oni su birali za naseljavanje zemljište, koje je najbliže reci, a najmanje rodno, pa su se tu i nastanili. Ostalu zemlju upotrebili su za rad. Grupisanosti kuća može se kao uzrok još pripisati i silna košava, koja ovde vrlo jako duva, te se kuće prave jedna do druge i tako se zaklanjaju.

O imenu sela Bistrice ne znaju seljaci nikakvih priča.

Bistrica je selo vrlo staro po nastanku, jer je još za vreme Kneza Lazara postojalo. U povelju, koju je Knez Lazar dao manastiru Gornjaku, pominje se pored ostalih sela i selo Bistrica. Međutim, i izveštaju Maksima Radkovića iz 1733. godine pominje se selo Bistrica koja “odstojit od manastira Vitovnice jedan sahat“, a imala je “hljebov devet, ljudi sut Serblji čina vojinstvenago pod Vidovcem.

Onda, kad su pradedovi Bojovića, Nedića, Milikića i Pavićevića došli sa Kosova i na današnjem mestu zasnovali selo Bistricu, i bilo je svega pet kuća. Svud oko sela bile su šume, koje su oni morali krčiti da bi dobili malo zemlje za rad. To je bilo tako davno, da se za ove familije veli: [i]”da su one tu od starine”[/i], a ovi njihovi najstariji ljudi vele da ni dedovi njihovi nisu zapamtili, kad su njihovi stari otuda došli*.(*Ovo su prvi osnivaoci sela bili, po svojoj prilici, sluge manastira Đerinac, koji je sada u ruševinama, ili rudarski radnici na oknima, čiji se tragovi zgure – nahode i sad u ataru ovoga  sela i Ždrela u klisuri Reškovice*)

Nastanivši se ovde oni su se razmnožavali, ali vrlo sporo, da su dugo i drugo vreme, ovako pričaju seljaci, ostali sa tim brojem kuća. Prošlo je mnogo od tada, dok ne počeše nove porodice pridolaziti. Tako prvo dođoše Tomaševići iz Kavadara u Levču. Od  njihova dolaska proteklo je, po računu života njihovih starijih, oko sto i pedeset godina. Oni zauzeše sredinu sela. Za ovima dođoše Jovovci, pa onda Rajkače. Docnije, u vremenima opšteg pokreta pre sto godina desile su se ostale porodice, i to ovim redom: Gančići, Zvezdanci, Petrovići, Milosavci, Škulje, Markovići, Bugari, Jelinci, Jovanovci, Pržaci, Mirkovići, Lujanci, Miljkovci i Jovanovići.

Poslednih šest porodica su došle u Bistricu pre 50-60 godina. Njihovo prvo mesto bilo je selo Novaci, između ovoga sela i Ždrela, pa ke Knez Miloš naredio, te se ovo selo raselilo, i to: u Ždrelo, Bistricu i Laole. Od toga doba Bistrica raste jedino priraštajem, a doseljavanje je prestalo. U rasporedu kuća se ne oglade pravilnost, jer najstarije porodice nemaju gotovo najbolji položaj ili sredinu sela, jer su se razmnožavanjem u toku vremena rasturile po selu, te izgleda da su rasparčane.

U selu su ove porodice:

– Milikići (15 kuća) u Gornjoj i Donjoj Mali, sa Kosova – slave Đurđevdan.

– Tomaševići (45) u sredini sela, doseljenici iz Kavadara (Levač) – slave Sv. Luku.

– Jelinci (20) u Donjoj Mali, došli iz Kučajne – slave Sv. Jovana.

– Pavićevci (16) u sredini sela i Gornjoj Mali, došli sa Kosova – slave Sv. Nikolu.

– Rajkače (7) u vrhu sela i Gornjoj Mali – doseljenici iz Morave – slave Sv Nikolu.

– Škulje (8) u vrhu sela  i Gornjoj Mali – došli iz (Negotinske) Krajine – slave Sv. Tomu.

– Jovovci (30) pored reka levo i desno iz Adžibegovca u Moravi – slave Sv. Nikolu.

– Miljkovci (15) pored glavnog puta, doseljenici iz Velikog Laola – slave Đurđice.

– Pržaci (10) rastureni po selu, došli iz Jošanice u Homolju – slave Sv. Iliju.

– Jovanovci (12) rastureni po selu, došli iz Jošanice u Homolju – slave Sv. Jovana.

– Petrovići (15) u Donjoj Mali, došli iz Crne Reke – slave Sv. Nikolu.

– Milosavci (6) u Donjoj Mali, iz okoline Vidina – slave Sv. Aranđa.

– Bugari (7) u Donjoj Mali, iz okoline Vidina – slave Sv. Aranđela.

– Gančići (4) u Donjoj Mali i sredini sela, došli iz Svrljiga – slave Sv. Nikolu.

– Zvezdanci (5) rastureni po selu, doseljenici iz Zvezdana u Crnoj Reci – slave Blagovesti.

– Bojovići (2) u sredini sela, došli za Kosova – slave Sv. Vasilija.

– Lujanci (12) u sredini sela, doseljenici iz Ćovdina u Gornjoj Mlavi – slave Petkovicu.

– Jovanovići (2) desno od reke, doseljenici iz Ohrida – slave Sv. Aranđela.

– Markovići (2) u sredini sela, levo od reke, deseljenici iz (Negotinske) Krajine – slave Sv. Đorđa.

– Nedići (3) u sredini sela, doseljenici sa Kosova – slave Sv. Nikolu.

– Mirkovići (2) u Donjoj Mali, doseljenici iz (Negotinske) Krajine – slave Sv. Alimpija.

U selu ima 240 kuća sa 348 poreskih glava.

Od okolnih sela Ždrelo i Stamnica,  razlikuju se po govoru i po nošnji, jer se u ovima govori vlaški i nosi drugačije, a u Bistrici govori srpski. Zavetina seoska je na Konstantina i Jelenu kada nose litiju kod crkvine Đerinca.

Zemljoradnja je glavno zanimanje seljaka u ovom selu. Nu, pored toga, oni se zanimaju i stočarstvom. Ovo im je najglavniji proizvod, što ga na trg iznose, jer zemlje za rad malo imaju.

IZVOR: Prema knjizi “Mlava, Homolje, Zvižd” (Naselja – Poreklo Stanovništva – edicija Koreni). Priredio saradnik Porekla Zlatan Stević