Poreklo prezimena, selo Lisina (Raška)

6. avgust 2018.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Lisina (i zaseoka Čajtina), opština Raška – Raški okrug. Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“ napisanoj prema prikupljenim podacima od 1934. do 1953. godine – izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Kuće sela Lisine su visoko na stranama uske a duboke doline Lisinske reke, ispod Glunčavca i Šanca. Veći deo sela je na desnoj (prisoj noj) strani rečne doline pod Glunčavcem, a manji je deo na levoj (osojnoj) strani ispod Šanca. U međama sela su: Kalejevac, na karti “Kaljevac”, Sklap (sastanci Lisinske reke i Barske reke), Orlovac (1078), Okruglica, Rojčićke bačije, Kamena glava, Repuh, Mala kulina, Velika treska (1622m), Suvi deo, Šiljak ili Ostreljača (1156m), Obrž i “Džepačka” — Džepska reka.

Pije se voda sa izvora.

Zemlje i šume.

U selu su potesi: Bućkova bara, Vranova luka, Doline, Ravan, Rađavac i Lisinska zajednica. Bačije su na Grinovoj ravni, na mestu Jasle.

Tip sela.

Dve kućne grupe su nablizu, jedva da su stotinu metara udaljene među sobom. Groblje je u Đorovićima, na desnoj strani doline Lisinske reke.

Istorijat sela.

U povelji cara Stefana Uroše od 1363. pominje se …i drugi zaselak sela Rudnice – Lisina. Vuk je zabeležio Lisinu, selo u knežini Gornjem Ibru, Nahiji novo-pazarskoj.

Po Popisu od 31. marta 1948. u Lisini su 33 domaćinstva sa 190 članova.

Poreklo stanovništva.

Rodovi.

-Đorovići – Samokresovići (12 kuća, Sv. Jovan zimski i Sv. Jovan Preteča), starinom iz Kotora (nom. mesto akuz. je Kotore) u Drenici. Pre Velike seobe doselili se u Jošaničku Banju – Banju. U Banji je veliki i razgranat rod: Đorovići, Koturanovići, Vekovići, Pajovići i dr. Iseljenici iz Lisine su Lisinci u Osrecima; u Gradu, zaseoku Osredaka su Građani. U Podibru i Aleksandrovačkoj Župi zovu se samo Lisinci.

Oko sredine 18. veka iz Trikosa (nom. Trikose), zaseoka u kmetiji Dobravi doselili su se:

-Trikoši ili Trikošani (7 kuća, Sv. Mina–Mrata i “nedelja pred Sv. Iliju” – Sabor Sv. arh. Gavrila, 13. jula). Jedan rod s Trikošanima su Trikoši–Trikošani u selu Rudnici.

Zaselak  ČAJTINA

Položaj naselja.

Malo selo Čajtina (i na karti, ne Čajetina), pod Čajtinskim brdom, s grupom zbijenih kuća je u izvorištu potoka Senokosa.

Vode.

Pije se voda sa izvora. Vode su: Čajtinska česma, Toplik, Izvor kod Borića, Kovaonica– Kovanica, Izvor pod Bukvom. Potesi se zovu: Selište, Kostovac, Tresavac–bara, Jablanov laz, Grabovac i Dugački breg.

Istorijat naselja.

Knez Lazar poveljom od 1387. potvrdi Obradu Dragosaliću zaselie Čajtinu, zaselak selu “Kukanju” (nom. Kukanj). Vuku je “Čajetina”, selo u knežini Gornjem Ibru, Nahiji novopazarskoj.

J. Gavrilović u Rečniku Srbije 1846. zabeležio je “Čajtinu”, zaselak u jošaničkom srezu kruševačkog okruga.

Po popisu od 1921. Čajetina, zaselak Lisini, imala je 7 domaćinstava, ca 37 članova.

Starine u naselju.

Srednjovekovna Čajtina bila je u Selištu, na desnoj strani doline potoka Senokosa. Seloje imalo crkvu, kraj crkve bilo je groblje. Danas od crkve i groblja nema traga.

U Sastavcima i Tresavabari su kupišta “izvaraka”, šlaknje topljenih ruda.

Poreklo stanovništva.

Rodovi.

-Bačani (Sv. Jovan, 7. januara i Sv. Jovan Preteča) su izumrli.

Sredinom 18. veka neki “gospodar Turčin”, seoski aga, preseli iz Belog Brda pretke:

-Krstojevića; sad je u zaseoku jedna njihova kuća (Sv. arh. Stefan zimnji i letnji). Čajići-Čajtinci, u Dobroljupcima u Aleksandrovačkoj Župi i u varošici Brusu, kao i Košutanci ili Zdravkovići u Košutici, u selu Batota su od Krstojevića iz Čajtine.

-Vojinovići (2 kuće, Sv. Jovan zimski) su stari doseljenici iz nekog sela na vučitrnskom Kosovu. Posle rata 1914/18. tri njihove porodice odselile su se u selo Šipolje na Kosovu. Proteklo je pola veka od doseljenja Vojinovića, a u selu su se nastanili:

-Kolašinci-Petrovići (4 kuće, Sv Petka jesenja i letnja). Iz nekog sela kod manastira Deviča prešli su u Ibarski Kolašin, a otud su došli ovamo. Od Kolašinaca su Vesići u selu Ržanici kod Aleksandrovca, kao i Vesići u varošici Raškoj.

IZVOR: Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.