Poreklo prezimena, selo Kriva Reka (Brus)

24. jul 2018.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Kriva Reka (i Mačkovac), opština Brus – Rasinski okrug. Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“ napisanoj prema prikupljenim podacima od 1934. do 1953. godine – izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Zemljišno područje Krive Reke zahvata prostor između sela: Rokca na severu, Velike Grabovnice i Paljevštice na istoku, Rakovca i Crne Glave na zapadu i “državnog” Kopaonika — državne šume na jugu. Kuće ovog visokog planinskog sela izdižu se na stranama brda Bačevice, Brusne, Rosulja, Javora i na levoj strani Mramorske reke. U međama sela su: Brestovača, Bačevica, Mali vrh (1.202m), od severa; Rilačko groblje, Trševina, Trebeži, Trebeški potok, Košarište, Vrovi, Blato, Borje (1.380m), Obradova čuka (1.430m), Mokra, Palež (1.474m), Mramor (1304), Srebrenička reka, Srebrnac, Vignjište, Zavoje, Jaram (1.788m) od istoka; Gobelja (1.394m), Ciganska reka, Velika stena, Bele čuke – Bačevački potok, Suša, na zapadu. Unutar granica su: Rađinac, Vidina glava, Kuleneja, Trnovica, Vukašinovac, Velika šiljača (1.625m) i Mala šiljača, Jelica (1.776m), Srebrnac.

Vode.

Rečice i potoci su: Kriva reka, Mramorska ili Mala reka, Razdoljački, Brajinački, Rupački potok i Skrobnjak. Za piće i ostalu upotrebu stanovnici se služe vodom s velikog broja izvora. Poznatiji izvori nazivaju se: Crkvena voda (česma niže seoske crkve), Bogojevačka voda, Begova voda (zove se po gospodaru Turčinu — selim begu), Zmajevački izvor, Krstata voda, Bele vode, Pavlov izvor ili Izvor u Bačištu, Sušilovac, Izvor u Tvrdoj livadi, Ikin izvor (u Cvetkovićima), Marinac u Stajićima, Bubalovac, Izvor i Bubalova reka (potok) su više današnjih Novčića. U Bubalovoj reci kraj izvora Bubalovca dugo su sedeli neki Bubalovići. U selu Gračacu u Zapadnomoravskom Pomoravlju zabeležio sam Bubaloviće, novije Stamenčiće, što slave Mratindan. Znaju da su u Gračac došli iz sela Bubalove Reke na Kopaoniku. U Bubalovoj Reci stoje kućišta odseljenih Bubalovića. Drugi izvori su: Rosuljački izvori (2) na Rosuljama. Izvori na Pajkovom bregu (3), na Brusni, 6 izvora na broju, Sojnički izvori (39), Toplik, Izvor u Pršićima, Izvor u Starom Selu, Izvor u Lešju, Izvor u Mečkaruši, Izvor u Brajinačkom potoku. Osim ovih izvora, skoro svaka porodica ima izvor kojim se ona jedino služi.

Zemlje i šume.

Delovi atara zovu se: Skrobnjak, Selište, Staro selo, Ivkovo brdo, Maksićka čuka, Jankovići, Lisinjača, Limovac, Trnovica, Rendara, Šupljaja, Košatište, Mali vr’, Bele čuke, Šiljak, Suša, Vrtače, Bela stena, Srebrnac, Šiljača, Sojnica, Brestovača, Šajićka čuka, Presaha. Bačije su na Dugarama, Tvrdoj livadi, Šabićanki, Razdolju, Zajincu, Marinkovcu, Požaru, Koprivnjaku, Čemeričkoj ravni,  Đurkovici, Blatu, Pajkovom bregu, Karauli, Brusnoj, Vidinoj glavi, Stepincu, Smrečama, Glavici, Paležu, Mokroj, Valogama, Obradovoj čuki, Kršnom dolu.

Tip sela.

Selo je razbijeno u kućne grupe i sve se nazivaju po pojedinim rodovima. Pet grobalja sela Krive Reke su: kod crkve Sv. apost. Petra i Pavla, u Reci, u Lakićkom potoku, na Javoru i na Bačevici.

Istorijat sela.

Ima predanje da je selo Kriva Reka postojalo “u vreme kneza Lazara”. Godine 1812. naselja Bačevica i Javor spadala su u knežinu Jošanicu, nahiju novopazarsku.

Godine 1921. selo Kriva Reka ima 57 domaćinstava sa 455 članova. U oktobru 1942. godine kaznena ekspedicija okupatora Nemaca i njihovih saveznika Bugara, pobila je u selu kao i u susednom selu Mačkovcu, više od polovine broja svega stanovništva, opljačkala, popalila seoske kuće, crkvu zapalila i porušila. Po popisu iz 1948. godine selo Kriva Reka, svakako zajedno sa selom Mačkovac (ne pominje se) imalo je 84 domaćinstva sa 773 člana.

Starine u selu.

U selu su znatni ostaci starih rudarskih radova. Seoska crkva s veoma lepim živopisom spaljena i porušena u oktobru 1942. godine bila je stara građevina, “počela se graditi 1618. godine”. Na izbrešku, zapadno od crkve je staro “džidovsko” groblje. Danas je skoro potpuno rastureno. Na ponekom grobu stoji neobrađen kamen. U ovom groblju je sahranjen Radosav Erac od Eraca iz Ušća u Ibru.

Napomena: Na nadgrobnom krstu od belog studeničkog mermera urezan je natpis: “(me)secia oktomvria…”. Drugo džidovsko groblje je “u Marićke čuke”. U Petkovici, Selištu, Starom selu, Kućetinama i Šabićanki. Vide se mnoge neravnine, veća i manja ulegnuća. Uspomena na život pod turskom upravom sačuvala se u nazivu Begova voda.

Poreklo stanovništva.

Rodovi:

U negdašnje rodove spadaju:

-Smakići u Mačkovcu (Sv. Vračevi) su od Trlakovih iz sela Mogile u Gornjoj (Kosovskoj) Moravi. Posle rata 1877/78. Godine odselili su se u Blace kod Prokuplja. Neke porodice Smakića spustile su se u Rasinu i nastanili se u Milentiji. Uspomena na iseljene Smakiće sačuvala se u toponimima Smakićka dolina (potok) i Izvor u Smakićkoj dolini.

-Bresići ili Brezići su došli iz Gornje (Kosovske) Morave. Iselili su se u Blace kod Prokuplja.

Odselili su se iz Krive Reke:

-Šabići (Todorova subota) stari doseljenici iz Gornje (Kosovske) Morave. Odselili su se u Medveđu u Levču. Na odseljene Šabiće seća naziv zemljišta Šabićanka.

-Bubalovići (Sv Mina–Mrata). Odavno su se doselili iz Krive Reke u predelu Novog Brda, a u Krivu Reku su došli “od mora”, iz Kotora ili Dubrovnika. Prezime Bubalović je izvedeno od latinskog bubalos, bivo, pa izvedenicom od bivo – Bivolčić. Dugo su ostali u potoku Bubalovoj reci kraj izvora Bubalovca. Ovde kraj izvora ostala su njihova kućišta.

-Džidže – Džidžovići ili Krivorečani (Sv. Mina) iz Bubalove reke iselili su se u Gračac. Tamo su izumrli oko 1925. godine. Najdaljom starinom su iz Kotora u Primorju.

-Simidžići (Sv. Mina) odselili su se iz Bubalove Reke u Ploču pod Željinom.

-Bačevići — Bačevci (Sv. Arhangel), sedeli su u Bubalovoj reci, po njima nazvan Bačevački potok, u zapadnom podnožju Bačevice. U Krivu Reku na Kopaoniku davno su se doselili od Bačovca iz sela Bostana ispod Novog Brda. Iz Bačevačkog potoka su prešli u Duboke, zaselak selu Jelakcu.

Napomena: U razorenoj crkvi Sv. apos. Petra i Pavla čuva se nadgrobni spomenik. Natpis se lako čita: Zde p vaet rab boži Pumo Bačevik Počinu mca marta 1840. Bačevići iz Duboka su prešli u Rokce.

Današnji rodovi:

-Maksići — Kulize (1 kuća, Sv. Mina–Mrata, Sv. Arhangel i Mali Sv. Arhangel) u Bačevačkom potoku su davnašnji dosenici iz Krive Reke u predelu Novog Brda, a najdaljom starinom su od Maksića iz Kotora. Iz Krive Reke na Kopaoniku mnogo su se iseljavali i u razna doba. Maksići iz Krive Reke nastanili su se u Velikoj Grabovnici, Jelakcu, Brusu, Aleksandrovcu.

Posle Maksića doselio se predak današnjih:

-Nikitića (1 kuća, Sv. Jovan), od Peći.

Polovinom 18. veka izbegao je “zbog krvi” od Peći Janko, predak današnjih:

-Jankovića, starinom od plemena Kuča. Potomci Janka Kuča su:

-Jankovići—Miškovići, Cvejići, Mitrovići, Cvijići, Milisavljevići (18 kuća, Sv. Nikola i Mitrov dan).

-Vrekići, Pršići, Trivunovići (16 kuća, Sv. Arhangel). Predak Trivun došao je iz istog kraja i u isto vreme kad i predak Vrekića, u susedni Mačkovac.

-Novčići, Đurići i Rilaci (Sv. Nikola i Sv. Agatonik) su od plemena Kuča.

Krajem 18. veka ili na početku 19. veka praded Maksića, da bi imao suseda, doveo je od Era iz Rakovca pretka današnjih Bačevaca i nastanio ih pored sebe:

-Bačenjevci – Nikolići i Šejići (7 kuća, Sv. apost. I evang. Luka, Markov dan i Sv. Sava).

-Cvetkovići i Stajići (6 kuća, Sv. Alimpije Stolpnik) su od Bašića iz Osredaka.

Pola veka docnije došli su:

-Dubovci (3 kuće, Sv. Jovan Milostivi) iz Rakovca.

MAČKOVAC

Položaj naselja:

Malo selo pod Mačkovačkim bregom (1.164), sa kućama na stranama Vrekićkog potoka. U međama sela su: Vrovi, Rilačko groblje, Krst (tromeđa opština krivorečke, rasinske i pločke), Stružni do, Kriva reka, Rosulje, Vrgaja (1.173m).

Vode.

Rečice i potoci su: Kriva reka, Mačkovački i Vrekićki potok, a vode su: Studeni izvor i Izvor u Smakićkoj dolini.

Zemlje i šume.

Potesi su Reka i Tomići. Bačije su na Vrovima.

Tip naselja.

U selu su kućne grupe od dva roda – Domanovići i Vrekići i one su nablizu. Groblje je na Golom bregu.

Godine 1837. Mačkovac ima 10 kuća sa 14 poreskih glava; 1891. ima 21 poresku glavu; 1921 – 16 domaćinstava sa 115 članova.

Starine u naselju.

Na Golom bregu, pored današnjeg je staro “latinsko” groblje. Na grobovima je pobiveno veliko neobrađeno kamenje. U Smakićkoj dolini stoji kućište i groblje Smakića. Odavde Smakići su se spustili u Milentiju.

Poreklo stanovništva.

Rodovi:

U opštim pokretima naših naroda u toku 17. veka doselili su se iz sela Domanovića kod Stoca u Hercegovini preci današnjih:

-Stevanovića, Perića, Vesića i Tomića (8 kuća, Sv. Vračevi).

-Vrekići: Milojevići i Jotići (8 kuća, Sv. Arhangel), izbegli su “zbog krvi” od Peći, a daljom su starinom od plemena Kuča. U Kučima su slavili Sv. arhiđ. Stefana. Jedan rod sa mačkovačkim Vrekićima su: Vrekići u Krivoj Reci, kao i Pršići u Gračacu u Zapadnomoravskom Pomoravlju.

IZVOR: Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. P.V.

    Bubalovići možda duguju svoje prezime tome što su im preci bili Bogumili. U Dušanovom zakoniku postoji član kojim se ‘zabranjuje babunska reč’ to jest,u to vreme oni nazivaju babunima ,bogumile ,jer je taj crkveni pokret bio jako zastupljen na prostoru današnje Makedonije oko istoimenog podneblja . Da li su bili Bubuni ili Babuni ,to je proizvoljno tumačenje. Ali eto jedna od mogućih teorija je i ova .