Poreklo prezimena, selo Kobilje (Brus)

24. jul 2018.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Kobilje, opština Brus – Rasinski okrug. Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo na razlomljenom zemljištu širi se na sve strane. Kuće su na stranama Kobiljačkog brda, Gledališta, Vukovićkog brda, Zdravićkog brda i na dolinskoj ravni reke Rasine.

Vode.

Osim Rasine u selu su potoci: Otočki, Zrački–Drački, Mioljački, Petkovićki – Vukovićki, Staroselski, Cerovi, Azdejkovićki potok, Klisura i Čerenac. Vode se nazivaju: Izvor u Krivoj luci, Simićki izvor, Rakićki izvor, Izvor u Starom selu, Jazvina, Jeličićka voda, Kovčeg, Izvor u Ravni, Zdravićki izvor, Izvor kod Zapisa, Prvčevica, Milenova voda, Crkvena voda. Za piće i ostalu upotrebu stanovnici koriste vodu s dvadesetak bunara. Bunar na Kobiljačkom brdu zove se Krvajci.

Zemlje i šume.

Topografska imena za pojedine delove u ataru sela su: Lazine, Rakići, Radenkovići – Žurići, Azdejkovići, Zdravići, Donje rosulje, Prodanac, Stenice, Jovac, Milan laz, Žive bare, Ivezići, Čelovine, Beli potok, Staro molitvište, Otok, Carica, Očan do, Kiselice, Nerezine.

Tip sela.

Selo je s rasturenim kućama na brdima, s izuzetkom kućnih grupa Božanovića, Vukovića i Zdravića. Kuće u ovim grupama su nablizu. Kuće su na malom odstojanju i u delu sela na dolinskoj ravni reke Rasine — Jeličići, s kućama u nizu.

Groblja su na mestima: “Na ravni” Božanovića groblje; u Cerovima groblje Vukovića; u Kiselicama sahranjuju se Jeličići. Na Donjem brdu je groblje Zdravića i Azdejkovića; y Čelinama je groblje Božnovića i Jeličića. Na carini je groblje Radenkovića, Žura–Žurića.

Ime sela, istorijat i starine.

Ime selu dato je po kobili, i veoma je staro. Naselje, ukoliko se pamti, zvalo se Kobile. Priča se da su na kobiljačkom brdu, upravo ne mestu zvanom Carice, “u vreme cara Dušana” čuvali priplodne kobile. Napomena: Caricaje kosa delom pod šumom, a delom je ispaša niže kuća Radenkovića, Žura ili Žurića s kućama u vrh sela Kobilja u blizini Milentije i Malih Ribara, sela “u Rasine”. Prema narodnom shvatanju ime Carica se vezuje za poznatu priču o carevoj sestri udatoj za Mrnjana, oca Vukašina i Uglješe Mrnjavčevića – Žura.

Godine 1837. selo Kobile imalo je 27 kuća sa 32 poreske glave i 71 aračkim licem; 1874 — 14 kuća; 1921 – 58 domaćinstava sa 533 člana.

Napomena: Ad Malo Ribare, selo u Rasine. “U Jelenkovice” pod Jelenkovom stranom “u vreme cara Dušana” su “ribolovnici”, u kojima se lovila riba za carevu trpezu.U Selištu, nad obalom Zračkog potoka, otkopana je stara crkvina Jovanjača (hram posvećen Sv. Jovanu Krstitelju). U crkvini je iskopana ploča od belog mermera na kojoj je bio “naslikan Sveti Đorđe kako ubija aždaju”. Seoski sveštenik otkupio je ploču pa je poklonio crkvi u Kruševcu. Niže Jovanjače, ispod puta Boturići–Razbojna je izvor Crkvena voda. Na levoj strani reke Rasine, naspram Jovanjače i Crkvene vode izdiže se naglo, od rečnog korita, kosa Nerezine.

Nekad davno na ovoj kosi bilo je “rimsko” groblje. Grobovi su bili obeleženi velikim oblucima kvarcita iz Rečnih korita. Danas od groblja nema traga. Povađeno nadgrobne kamenje, otisnuto je niz kosu u korito Rasine.

U Ivezićima, niže kuće Čedomira Zdravića, otkopani su temelji crkve, a oko crkvine otkopane su velike ploče, izvan svake sumnje nadgrobne. Za crkveni hram se ne zna. Jedni misle da je crkva bila posvećena Sv. Đorđu, dok drugi tvrde daje crkva bila posvećena Sv. proroku Iliji.

O Sv. Iliji kupi se sabor kod crkvine. U međama sela Kobilje i Male Vrbnice je mesto Slava. Na brdu preko plitke presedni prelazi put Brus—Aleksandrovac. O postanku imena brdu — Slava postoje predanja.

Napomena: Priča se da je na brdu Kraljević Marko “dizao i pio u slavu”, pa brdu ostade ime Slava. Po drugoj priči za turske vladavine stanovnici su na brdu “krišom” slavili slavu. Po predanju s najviše verodostojnosti priča se kako su naši (srpski) hajduci na brdu presreli i pobili Turke zulumćare, koji su se posle pokolja okupljenih na saboru kod crkve Sv. Petke u Maloj Grabovnici, vraćali u Kožetin (Aleksandrovac). Naši hajduci su na brdu “slavili pobedu”.

Poreklo stanovništva.

Rodovi:

U vreme opštih pokreta naših naroda u 17. veku doselili su se preci:

-Radenkovića – Žura ili Žurića (3 kuće, Sv. Arhangel i Velika Gospojina) iz Morače.

Od Stoca u Hercegovini su došli tri rođena brata: Božan, Vukoje – Vuko i Zdravko. Njihovi potomci su:

-Božanovići (22 kuće),

-Vukovići i Vukovića – Mulići (31 kuća) i:

-Zdravići (7 kuća, svega 60 kuća, Sv. Nikola zimski i letnji).

-Azdejkovići (10 kuća, Sv. Arhangel, Aćim i Ana i Mala Sv. Ana) došli su iz Crne Glave u Jošaničku Banju u Drtevce, zaselak Drenovi, selu kod Brusa. Njihov daleki predak “Sviloje iz Drtevaca” s nadimkom Hazda – Hazdejko preseli srodnike u Kobilje. Po srodniku Sviloju Hazdeji njegovi preseljeni rođaci prozvaše se Azdejkovići. Mnogobrojni srodnici preseljenih Azdejkovića su Crnoglavci u Crnoj Glavi, Drtevcima, Brđanima, Rogavčini, pa Crnoglavci u Strojincima u Aleksandrovačkoj Župi; u Mrmošu, u Donjoj Rasini, u Đurovcu kod Blaca u Toplici.

-Jeličići (10 kuća, Sv. arhiđakon Stefan) su takođe stari doseljenici. Najdalju starinu znaju u severnoj Albaniji, odakle su preko Zete i Hercegovine došli u Jelakce na južnom Kopaoniku, a iz Jelakca u vreme Karađorđevog vojevanja bili izbegli u Vrbu, podibarsko selo kod Kraljeva, a otud se povratili i nastanili u Kobilju. Ovde došla udovica Jelica sa sinom. Po ovoj Jelici rod se prozvao Jeličići. Srodnici Jeličića su Jeličići u Brusu, Kruševcu, Požarevcu i Beogradu.

Posle rata 1914/ 18. došli su na miraz:

-Gočmanac (1 kuća, Sv Mina i ženina slava Sv. Nikola) od Gočmanaca iz Velikog Ribara.

-Dačković (1 kuća, Sv. Alimpije Stolpnik i ženina slava Sv. Nikola) iz Malog Ribara, u Božanoviće.

Ušli su u Vukoviće prizeti:

-Bakić (1 kuća, Đurđic i Sv. Nikola) iz Lipovca i;

-Pavličević (1 kuća, Sv. Sava), iz Radmanova.

-Vukajlović (1 kuća, Sv. Arhangel i Sv. arhiđakon Stefan) prizetio se u Jeličiće.

-Lapčević (1 kuća, Sv. Nikola zimski), iz Lepenca ušao u kuću Zdravića.

IZVOR: Prema knjizi Radoslava LJ. Pavlovića „Kopaonik“, izdanje 2012. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.