Poreklo prezimena, selo Brezova (Ivanjica)

3. jun 2018.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Brezova, opština Ivanjica – Moravički okrug. Prema knjizi Ljubomira M. Markovića i Svetislava LJ. Markovića „Stanovništvo moravičkog Starog Vlaha“, izdanje 2002. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Opšte karakteristike sela.

Jedno od većih i poznatijih sela moravičkog kraja i po znamenitostima, i po prostranstvu, vrednoći i snalažljivosti njegovog stanovništva y životu i radu, a i po viđenijim ljudima, je Brezova. Često se ovim imenom nazivaju i okolna sela: Ravna Gora, Čepovo i deo Šarenika. Teško je danas odvojiti Brezovu od Šarenika, i reći dovde se proteže jedno selo, a odavde počinje drugo. Čak i najupućeniji stanovnici ova dva sela greše y razgraničavanju Šarenika od Brezove, pa je za njih granica čas jedna linija, a čas druga. Inače, granica između ova dva sela je put Katići · Bela crkva, preko Stiškog brda, do imanja Jankovića, pa se spušta niže i ide potokom ispod Jankovića i izlazi na rečicu Grabovicu.

Položaj sela i starine.

Lako je i sa daljine Brezovu ugledati i prepoznati: iznad nje se izdižu Mučanj (sa najvišim vrhom · Jerininim gradom, visokim 1534 m), “najlepši i najveći prirodni grad”, kako ga je okarakterisao major Ilić za vreme Javorskog rata 1876. godine, i Češalj, planinski venac prema Kukutinici, koja se izdiže iznad Čepova. Poznata je Brezova i po Beloj crkvi, ispod Mučnja, posvećenoj Svetom Nikoli. Ima očuvan živopis iz 17. veka. Veruje se da je crkvu izgradio despot Stefan Lazarević i za nju je vezana legenda o “crkvi Janji na Vlahu Starome”. Međutim, y jednoj povelji cara Dušana pominje se Bela crkva y Brezovi.

Tu je i Kocelj, po narodnom predanju srednjovekovni grad, koji do sada nije istraživan i nije utvrđeno o kakvoj građevini je reč. Ali, zna se da tu ima zidina i da su ostale legende vezane za ovo mesto.

Brezova se sa istoka graniči rekom Grabovicom, ostavljajući na drugoj obali Milandžu, Jovančeviće i Strmenice (sela Opaljenika) i Boloviće i Bare (sela Sivčine), s južne strane se graniči sa selom Maskovom, a sa zapadne vencima Mučnja i Češlja.

A iza te prirodne granice ostaju sela: Preseka, Ravna Gora i Čepovo, a na severnoj strani je granica prema selu Šareniku.

Kuće.

Kuće su najčešće građene pola od brvana, pola od kamena, sa podrumom ispod sobe (od brvana). Nije mali broj imućnijih domaćinstava koja su izgradila zidane kuće od cigala, sa podrumima, pokrivene pločom, koja se vadi u majdanima zaseoka Maće.

Zanimanje stanovništva.

Stanovništvo se pretežno bavi stočarstvom: gajenjem ovaca i govedi. U poslednje vreme odlični su odgajivači krompira i prodaju ga pretežno na beogradskim i drugim pijacama u toku zime.

Migracije.

U migracionom kretanju Brezovci su se izrazito orijentisali prema Trnavskoj Baluzi. Danas u ovom selu više ima Paunovića, Šekeljića, Stišovića, Vulovića nego u rodnoj Brezovi. U selu žive poznate familije: Stambolići, Stambolići – Bošnjaci, Paunovići, Šekeljići, Mutavdžići, Stišovići, Gavrilovići, Radojičići i drugi.

Poreklo stanovništva po zaseocima.

Katići

Centar za Brezovu, Šarenik, Ravnu Goru i Čepovo oduvek su bili Katići, koji se nalaze na području Brezove ispod Kukutnice, na nadmorskoj visini od preko 1000 m. Danas je to turistički uređeno naselje, sa motelom, asfaltnim putem i autobuskom linijom Ivanjica – Močioci, poštom, potpunom osnovnom školom, pogonom “Javora” iz Ivanjice, ambulantom i više kafana i prodavnica. Katići su dobili školu 1893. godine, a do tada su deca ova četiri sela išla y Milandžu. Ovo naselje je od 1958. godine dobilo potpunu osnovnu školu. Nešto kasnije šestorazredna škola y Močiocima je pripojena školi y Katićima i radi kao jedinstvena u ova dva sela. Gazom (kolima) prevoze se prosvetni radnici svakog dana do Močioca i natrag radi izvođenja nastave u izdvojenom odeljenju.

Katići su od 1955. do 1959. godine bili opštinski centar koji je obuhvatao sela: Brezovu, Ravnu Goru, Šarenik, Čepovo, Preseku, Močioce i Klekovu.

Ovo mesto je podesno i za razvoj seoskog turizma, jer su stvoreni uslovi u domaćinstvima za prijem gostiju preko cele godine. Katići su i zaseok sela Brezove, gde pored raznih ustanova ima i desetak kuća.

-Stojkovići, 12 K. (Nikoljdan), vode poreklo od Raškovića, beratlijskih kneževa iz Štitkova. To se vidi i na spomeniku jednom od Stojkovića, na Katićima, gde se govori i o poreklu njegove familije. Danas ih ima odseljenih u: Mršincima, Beogradu (5), Čačku (2).

-Krsmanovići, 6 K. (Nikoljdan), ne znaju tačno za svoje poreklo. Jedan se privenčao u Bjelušu, a ima ih odseljenih u Čačku i Beogradu.

-Stambolići – Bošnjaci, 3 k. (Stevanjdan), vode poreklo od Bošnjakovića iz sela Pravoševa. Predak (njihov) se prvo doselio na Presedlinu izmeću Čemernice i Mučnja pa se jedan od njih doselio y Katiće. Njegovi potomci su: Vučić, Jović, Bogić i Drago. Najverovatnije je da se njihov pradeda Petar Bošnjak privenčao za udovicu Vasiliju Stambolić i uzeo njeno prezime, nastanivši se u Brezovi nisko između Mučnja i Češlja, gde danas žive Stambolići i Đokići. Njegov potomak je Petar Stambolić. Ima ih odseljenih u Čačku (2) i u Beogradu. Stambolića ima u Negbini.

Na Katiće su skorije doseljeni i žive:

-Bojanovići, 1 k., iz Bojana (Brezove),

-Draškovići, 1 k., iz Močioca i

-Avramovići, 1 k., iz Bjelikovca.

Ovde su dugo službovali prosvetni radnici:

-Vojo Marinović, iz Graba,

-Đole Jokanović, iz Kovilja,

-Dragan Timotijević iz Bele Crkve (Banat), poreklom iz Brusa, i dr.

Đurišići

-Stambolići, 2 k. (Đurđic), vode poreklo od Stambolije, pretka koji je išao y Stambol i molio Turke da dobiju određene olakšice u plaćanju danka. Taj predak dobi ime Stambolija, a njegovi potomci od njega prezime Stambolići. To je jedna od najjačih familija y moravičkom kraju. Ovo je najmanji broj domaćinstava, a ranije su imali više. Inače, odselili su se i danas ih Ima u Čačku (4), Beogradu (6), Baluzi (2), Trnavi (2), Nišu (1) i Kraljevu (1).

-Stambolići – Bošnjaci, nisu rod sa Stambolićima, koji slave Đurđic, brojnom familijom u ovom selu. Ovaj Stambolić vodi poreklo od Drobnjaka, pa je preko Pravoševe, Maskove i Katića stigao sve do ovog zaseoka y Brezovi.

-Đokići, 10 k. (Đurđic), vode poreklo iz Drobnjaka. Ranije su doseljeni u Atenicu, pa su se odavde neki odselili y Čačak. U poslednje vreme ima ih u Baluzi, Trnavi, Atenici, Čačku i Beogradu.

-Borisavljevići, 2 k. (Đurđic), vode poreklo od Borisavljevića iz Štitkova, a predak ovih Borisavljevića je došao u Đokiće, iz Ravne Gore. Ranije su Borisavljevići odseljeni u Čačak, od kojih su neki u Beogradu. Ima ih danas direktno odseljenih u: Čačku (Z), Ivanjici (2), Trnavi, Baluzi i Nišu.

-Ćosovići, 2 k. (Mratindan) najverovatnije da vode poreklo iz Srednjeg Polimlja. Ranije su odseljeni y Viljušu kod Čačka i Luke (2). Danas ih ima u: Viljuši (4), Lukama (2), Čačku (5) i Atenici.

-Bogdanovići, 3 k., slave Mratindan.

Osredak

Ovaj zaseok se nalazi između Grabovice i visova Mučnja.

Osredku žive sledeće familije:

-Kurćubići, 10 K. (Aranđelovdan), došli su y Brezovu iz Rutoša, kod Nove Varoši. Ima ih y Mačkatu i Božetićima. Istog su roda. Od ove familije su Simovići u Preljini, a zna se da su poreklom od Kurćuba ispod Mučnja. U rodu su sa Kurćubićima y Preseci. Najverovatnije da su ti Kurćubići y Preseci otišli odavde, jer ih ima manje nego u Brezovi. Najviše ih ima odseljenih u: Kukićima i Baluzi (2) kod Čačka, Kosovskoj Mitrovici, Kraljevu, Čačku, Prokuplju (koji su promenili prezime y Jovanoviće), od kojih su neki Jovanovići y Nišu. Kurćubići su, inače, menjali prezime jer ima skoro pežorativno značenje. Tako su Petrovići u Kulinovcima kod Čačka poreklom Kurćubići, koji su se prvo saselili u Vučkovicu, a odatle došli u Kulinovce. Prvo su radili kao nadničari, a kad su kupili zemlju, njima su bogatije familije naredile da se bave gajenjem vinograda, najtežim poslom y poljoprivredi.

-Avramovići, 5 K. (Aranđelovdan), najverovatnije da vode poreklo od Avramovića iz okoline Sjenice. Ima ih danas odseljenih u: Zvečkoj kod Obrenovca (4), Čačku, Ljubiću, Maću.

-Vulovići, 6 K. (Aranđelovdan), su poznate kiridžije od Zlatibora do Sjenice i od Niša do Beograda. Među njima su se isticali: Milun, Milojko i Bogić. Danas Vulovića ima u: Baluzi (2), u Zvečkoj kod Obrenovca (3), Bukovici i Ivanjici.

-Simeunovići, 4 k. (Đurđic), y srodstvu su sa Stišovićima (u Šareniku), Đokiđima i Stambolićima (u istom selu). Odseljeni su u: Beograd (2), Čačak (4), Mojsinje (2), Ivanjicu (1) i Prilike (1).

-Nedeljkovići, Z K. (Đurđic), oduvek su mala familija. Ima ih odseljenih u Sevojnu i Zvečkoj.

-Uzunovići, 7 k. (Aranđelovdan), retka su familija. Ima ih odseljenih u: Beogradu (4)  i Ivanjici. Ranije su se odselili u Guču. U Rogačici kod Guče hranili su ovce preko zime i ty su neki ostali i  formirali porodice. Od tih Uzunovića potiče i nekadašnji pomoćnik ministra za nauku i tehnologiju.

Uzunovići, Avramovići i Vulovići su srodne familije · potiču od istog pretka.

-Mutavdžići, 6 k. (Nikoljdan), došli su iz Radojne. Nose prezime prema zanimanju mutavi-kozopredi, majstora za izradu pokrovaca i vreća od kozine. Preci Lazara Mutapa, vojvode iz prvog srpskog ustanka, rodom iz Prislonice, vode poreklo od Mutapa, iz Brezove ispod Mučnja. Danas ih ima odseljenih u: Kraljevu (1), Čačku (1), Atenici (1), Trnavi (1), Kukićima (1), Lajkovcu (1), Sremčici (1), Zvečkoj (2), Beogradu (4), Ivanjici (2), Arilju (1), Francuskoj (1) i Beču (1).

Vujaši

Zaseok je dobio ime po najbrojnijoj familiji.

-Vujaševići, 7 K. (Đurđevdan), nalaze se ispod Mučnja, prema Anatemi i Preseci. U rodu su sa Vujaševićima, iz Klekove, koji su se odselili u Sirogojno. Ima ih odseljenih y poslednje vreme u Baluzi kod Čačka (3) i Slatini.

Paunovići (Potok)

-Paunovići, 2 k. (Nikoljdan), nalaze se iznad Bele Crkve. Njihov predak Petar došao je u Brezovu iz Bukovika (opština Nova Varoš). Sedamdesetih godina imalo je Paunovića odseljenih u Negrišorima, u Dragačevu. Većina domaćinstava Paunovića odselila se y Balugu, pre sedamdesetak godina, gde danas ima 2O-ak kuća.

-Šekeljići, 5 k. (Nikoljdan), neki su se davno odselili. Danas ih ima u Baluzi – 20 kuća. Nekoliko Šekeljića ima u Čačku, a jedan živi u Kosovskoj Mitrovici.

-Dimitrijevići, 1 k., nalaze se između Šekelja i Paunovića.

-Čolanići, 1 k., doselili su se iz Trudova i nastanili između Paunovića i Šekeljića.

Bojani

-Bojanovići, 15 k. (Lučindan), vode poreklo od iseljenih Nikšićana. Kumovi su sa Neškovićima u Milandži da bi održali rodbinske veze. Bojanovića ima y ispod Pogledi (Javor), a ima ih i u Donjoj Kravarici koji su došli osamdesetih godina prošlog veka iz Brezove (u srezu Moravičkom)? Tada su došli i y čačansku Loznicu (2). U poslednje vreme Bojanovići su se odselili u: Bukovicu, Ivanjicu (3) i Čačak (2). Jedan od Bojanovića (Radojica) je doktor psihologije i profesor univerziteta.

Gaj

Ovaj zaseok se nalazi iznad Bele Crkve. Samo ime kazuje da je zaseok bio bogat hrastovom šumom.

-Gavrilovići, 7 k. (Nikoljdan), poznati su kao familija intelektualaca i vodeničara. Ima ih u Ivanjici (učitelj), Čačku (pravnik), Beogradu, Sivčini (Burojevićima). Imaju vodenicu i valjalicu.

Jedan je:

-Stišović ušao y ovu familiju, privenčao se.

U kuću Gavrilovića privenčao se jedan:

-Jovanović, poreklom iz Brekova.

-Šekeljići, Z k. (Nikoljdan), su iz Šekeljića iz istog sela, iz zaseoka Osredak. Inače, Šekeljići su došli iz Štitkova.

-Jankovići, 5 K. (Lazareva subota), došli su iz novovaroških Draželica. Tamo slave Jovanjdan. Ima ih y Alinijinom potoku na Zlatiboru. Odseljeni su u: Aranđelovac, Kragujevac, Lazarevac (3), Trbušnicu (Z), Milano (3), London (1), Nemačku (Z), Suboticu (2) i Beograd (5). Zna se da je Milija Janković, šezdesetih godina 19. veka, prešao iz Brezove y Aranđelovac i da je Ilija Janković otišao y Trbušnicu kod Lazarevca. Jankovići y Trbušnici (Šumadijska Kolubara) doselili su se od Javora (Z K.). Slave Lazarevu subotu. Od njih su postale brojne porodice Jankovića y zemlji i inostranstvu.

U Jankoviće se uselio jedan:

-Krsmanović iz Bara (Sivčina).

Kocelj

Zapadno od Gaja nalazi se ovaj zaseok sa malim brojem kuća.

-Jelikići, 3 K. (Nikoljdan), ranije su imali više domaćinstava y Brezovi. Odseljeni su u: Beograd (1), Zrenjanin (1), Bor (2), Darosavu (2) i Nemačku (1). ‘

-Radoševići, 4 K. (Lučindan), vode poreklo od iseljenih Nikšićana i u srodstvu su sa Bojanovićima y istom selu.

-Šekeljići, 1 k. (Nikoljdan).

Stišovići

-Stišovići, 6 K. (Đurđic), istog su roda sa Simeunovićima i Stambolićima. Danas ih ima odseljenih u: Čačku (6), Beogradu (6), Užicu (Z), Baluzi (10), Kragujevcu i Vapi. Neki od Stišovića promenili su prezime u:

-Milinkoviće, a imaju nadimak: Neredi.

U Stišoviće su ušli:

-Karaklajići iz Čepova,

-Dimitrijevići iz Radojičića i:

-Ocokoljići iz Ravne Gore.

Đelkapići

Zaseok Đelkapići se nalaze između Radojičića, Maha i Grabovice.

-Đelkapići, 9 K. (Nikoljdan), predstavljaju veliky familiju i  ranije su se odseljavali. Jedan je odseljen y Slatinsku banju i vodio je brigu o grejanju vode za kupatilo, a drugi je y jednom selu blizu Gornjeg Milanovca – Polomu. Usinjen je i primio je prezime i slavu očuha – poočima, a svoju slavu je uzeo za obetinu. Đelkape su se odselile u Sivčinu (2), Čačak (Z), Kraljevo, Beograd, Arilje, Obrenovac i Trnavu.

-Stefanovići, 2 k., slave Nikoljdan.

-Karaklajići, 2 k., slave Nikoljdan.

Radojičići

-Radojičići, 10 k. (Nikoljdan), jaka su familija y Brezovi. Iz ovog mesta razišli su se na razne strane, i to u: Novi Sad (1), Šabac (jedan je završio veterinarski fakultet i bio predsednik opštine · Bogdan Radojičić), Sivčinu (2), Užice, Beograd (5), Čačak (4), Podgoricu (2), Gornji Milanovac (1) M Lučane (1).

U ovu familiju uselili su se:

-Čekerevac, iz Čepova,

-Dimitrijević, iz Bukovika,

-Jovanović, iz Opaljenika.

Često se meša i govori da Stišovići, Radojičići i Đelkape pripadaju Šareniku. I y katastru se vode ove familije u KO Šarenik, ali prema poslednjoj administrativnoj podeli iz 1955. godine ove familije i zaseoci, zajedno sa zaseokom Maće pripojeni su Brezovi i tako se tretiraju.

Za Stišoviće, Radojičiće, Maće i Klepane (y Dubravi) obetina je Druge Trojice.

Za Stamboliće, Stojkoviće, Đokiće, Borisavljeviće i Ćosoviće, Osredak, Paunoviće i Bojanoviće zavetina je Beli četvrtak.

Maće

Maće zauzimaju najseverniji deo Brezove i graniče se sa Dubravom, odnosno Klepanima. Prema narodnoj legendi Maće nose ime po maćehama, kojih je y neko vreme bilo dosta u njemu. Ovaj zaseok je poznat po majdanima ploče. Nadaleko je poznata maćanska ploča, najbolja y ovom kraju i njom su pokrivene kuće ne samo y moravičkom već i u drugim krajevima. Sa nadmorskom visinom od oko 900 m Maće su jedno od prvih naselja moravičkog kraja koje je krenulo sa razvojem seoskog turizma.

-Popovići, Z k. (Nikoljdan), vode poreklo od Jovančevića · Popovića iz Milandže, Opaljenika. Ima ih odseljenih u: Ivanjici, Lučanima, Beogradu, Skoplju, Kušićima, Vrnjačkoj Banji M Atenici (3).

-Avramovići, 4 k. (Đurđic), velika su familija, ali y poslednje vreme smanjena na 4 kuće, jer su se mnogi odselili. Jedan od Avramovića bio je poznati kamenorezac y Maću i Užicu. Iz ove familije je inženjer Ranisav Avramović, koji je bio ministar saobraćaja u staroj jugoslovenskoj vladi uoči rata, 1939-40. godine. Danas ih ima y Beogradu (2), a jedan je ranije odseljen.

-Tomići, 1 k., ušli su y Avramoviće.

-Jovanovići, 2 k. (Nikoljdan), mala su familija. Jedan je odseljen pre ZO-ak godina y Ježevicu kod Čačka.

-Vučićevići, Z k., (Nikoljdan), uselio se y Popoviće, iz Šarenika. Vučićevići su odseljeni odavde u: Ježevicu kod Čačka i Sloveniju.

-Rajkovići, 1 k. (Đurđic), doseljen je iz susednih Klepana.

-Jakovljevići, 1 K. (Nikoljdan), najverovatnije da je došao sa Zlatibora. Jedan od ovih Jakovljevića danas živi u Čačku.

-Markovići, 5 k. (Nikoljdan), ima ih u Lučanima, Beogradu, Ivanjici i Čačku.

-Kostići, 3 K. (Nikoljdan), živeli su na dnu sela. Jedan od ovih Kostića se uselio u Avramoviće, u vrh zaseoka. Od ovih Kostića mnogi su se odselili i danas žive u: Bukovici, Zablaću (Z), Čačku i Beogradu.

-Cukavci, 2 K. (Nikoljdan), poreklom su iz Ravne Gore (Brezovačke). Odseljeni su u Kovilovo i Ivanjicu.

U Maću nema više sledećih familija:

-Milovanovići, od kojih je jedan bio hajduk sa hajdukom Jevćovićem y družini. Iz straha za osvetom, posle njihove pogibije, Milovanovići su promenili prezime y Juković i naselili se y Atenici. Od njih su, pored ostalih, Pero Juković i njegov sin Nikola, nekada prosvetni savetnik y Ivanjici.

Familije kojih nema ili nestaju sa područja Brezove:

-Bearovići – Beari, više ne postoje y Brezovi, a njihove kuće su se nalazile u Osretku izmeću Niketića i Šekeljića.

-Obrenovići, došli su y Loznicu kod Čačka početkom ovog veka. Slave Nikoljdan, a iz Stare Srbije došli su y Brezovu i u neka sela na Zlatiboru.

U Beare je ušao jedan:

-Vulović koji je kasnije otišao y Zvečku.

-Niketića ima jedna kuća y Brezovi, a jedna y Zablaću. Inače Niketići su se odselili u 16. veku y Zablaće, a odatle su se, najverovatnije za vreme seobe Srbalja, odselili na sever i nastanili se u Sremu. Tamo su uzeli za prezime Zablaćani, prema mestu odakle su došli.

Vodenice.

Vodenice za stanovnike Brezove najčešće su redovničke. Tako za stanovnike Katića melje se u Stojkovića vodenici na Stojkovića vrelu. Redovničke vodenice za Đokiće su na potoku Babovac, ispod Avramovića. Stambolića vodenica je zadružna. Đokića vodenica je redovnička. Avramovićka – zadružna, kao i Stefanovića. Stišovićka je redovnička, koju je poplava 1947. godine odnela zajedno sa 14 ovaca. Uzunovići imaju zajedničku vodenicu kod Bele Crkve i melju pod ujam. Gavrilovići takođe melju pod ujam i imaju vodenicu sa valjalicom na Grabovici.

U Brezovi je izgrađena mala hidrocentrala oko 1956. Godine na potoku kraj Đokića. Stvorena je akumulacija kod Đokovog vrela, ispod Mučnja, i voda je puštana iz rezervoara noću tako da je pokretala i dinamu za hidrocentralu i točak za vodenicu. Sa ove hidrocentrale osvetljavani su Đokići, Stambolići i zaseok Katići.

Još malo o zanimanju stanovnika.

Stanovnici Brezove poznati su stočari. Većina njih gajila je ovce na pašnjacima Vodica i Mučnja, predela između Katića, Ravne Gore i Čepova. To je ničija zemlja ali bogata travom pa su stočari izgonili stada izjutra, a vraćali uveče. Na početku ovog veka znalo se da brezovski čobani udruže svoja stada i da jedan čobanin čuva ovde za nekoliko domaćinstava. Taj čobanin zajedno sa svojim domaćinstvom prikuplja sir u toku leta, a ujesen deli domaćinstvima sakupljeni sir prema broju muženih brava. Poslednjih decenija Brezovci izgone stada prema Mučnju. Tako Vulovići, Kurćube, Stambolići, Đokići, stočari iz Ravne Gore i Preseke izgone stada na Mučanj na dva sata hoda od torova i uveče vraćaju stada sa planine. Jedino Stambolići i Stojković sa Katića imaju štale i kolibe y Sjeruši za svoju stoku. A, čim počnu jesenje kiše, Stambolići vraćaju stada prema Katićima. Oni su imali i štale na putu Katići – Glog, a vodu za stoku su obezbeđivali sa Đokića vrela.

IZVOR: Prema knjizi Ljubomira M. Markovića i Svetislava LJ. Markovića „Stanovništvo moravičkog Starog Vlaha“, izdanje 2002. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.