Poreklo prezimena, naselje Bosilegrad

1. maj 2018.

komentara: 1

Poreklo stanovništva naselja-grada Bosilegrad, opština Bosilegrad – Pčinjski okrug. Prema knjizi Gorana Milanova  „Naselja opštine Bosilegrad“, izdanje 2016. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Bosilegrad I— grad Bosilegrad

Naselje Bosilegrad je administrativno i katastarski podeljen na Bosilegrad l i Bosilegrad II. Bosilegrad I obuhvata prostor samog grada, koji je nekad bio centralna mahala Selo sela Bosilegrad. Bosilegrad II obuhvata ostali prostor, odnosno ostale mahale nekadašnjeg sela. U ovom delu biće razgledan Bosilegrad! – ili sam grad.

Geografski položaj i ime.

Na krajnjem jugoistoku Republike Srbije, u severnom delu Bosilegradske kotline, nalazi se grad Bosilegrad, administrativni, politički, prosvetni, kulturni, saobraćajni, ekonomski i privredni centar opštine Bosilegrad. Nalazi se na obroncima brda Risovica, Leštava, Kremikovo i Rajčilovci rid, a kroz grad, sa severozapada ka jugoistoku protiče reka Dragovištica. Bosilegrad je od Beograda udaljen oko 400 km, od Niša oko 170 km, a od Sofije 132 kilometara.

Ime Bosilegrada je tokom vremena trpelo izvesne promene. Prvo je bilo Busilovgrad, zatim Busiligrad, Bosiljgrad i na kraju Bosilegrad. Tako, etimološki gledano, moguće je da ime proizilazi od imenice „bus“ (busen), jer su po predanju prve kolibe novih doseljenika bile pokriveni busenjem ili od imenice „bosiljak“, koji se je mnogo sejao po ovdašnjim baštama, a seje se i danas.

Starine.

Na mestu nekadašnje Busilove tvrđave, koje se danas zove Gradište, i danas su vidljivi ostaci zidova zgrada, građenih od kamena, cigli i maltera. Pronalaženi su brojni veliki zemljani ćupovi, zapremine od 800 litara. U današnje vreme brojni tragači za zlatom uništavaju arheološke predmete, tako da se na brdu mogu videti brojni delovi zemljanog posuđa.

Naspram Gradišta, na lokalitetu početka D’bo iznad današnjeg groblja, pronađeno je nekoliko starih grobova ozidanih opekama i kamenjem. Na jednoj steni u blizini, jasno se je video uklesan krst. Krajem HIH veka (oko 1890.g.), u blizini kuće Zaharija Arizanova, iskopani su stari ćupovi sa trulim žitom, a nađene su i stare kovanice iz rimskog doba. U njivi deda Stojana, pored crkve, iskopavana su cela podzemlja i vinarije, lepo izgrađenih od opeka i maltera.

Istorijat.

Prvi put Bosilegrad se spominje u turskim popisnim defterima 1570, godine pod imenom Bosilgrad, ali nema nikakvih podataka. U turskim dokumentima o ukinutim vojnucima u ćustendilskom sandžaku, naselje se takođe spominje kao Bosilgrad, ali je dodato, da mu je drugo ime Dolna Lisina i upisani su podaci osam ukinutih vojnuka.

U turskim registrima dželepa iz 1576. godine, Bosilegrad se spominje kao selo Posilgrad, Godine 1864. Bosilegrad je zabeleženo kao gospodarsko selo, koje ima 53 gazdinstva. U spisku sela Ćustendilske kaze 1866. godine, selo ulazi u sastav nahije Krajište i ima 82 domaćinstva i 563 stanovnika. Posle oslobođenja od Turaka 1878. godine, selo Bosilegrad formira samostalnu opštinu u okviru Izvorske okolije. U periodu od 10. novembra 1882. do 5. juna 1883. centar okruga je premešten ukratko u selu Bosilegrad, a konačno 1. januara 1890. godine,  kada je selo Bosilegrad proglašeno gradom. Bosilegradska okolija je ukinuta 16. maja 1901. godine, a teritorija je pripojena Bustendilskoj okoliji. Godine 1917. 15. maja, Bosilegrad je spaljen od strane odreda četničkog vojvode Konstantina Milovanovića (Kosta Pećanac), a od 1919. godine, silom Nejskog Mirovnog dogovora, prelazi u granice tadašnje Kraljevine SHS. Od tada do 1922. godine, postaje centar Bosiljgradskog sreza, u čijem sastavu ulazi 11 opština. Godine 1929. Kraljevina SHS se preimenuje u Kraljevinu Jugoslaviju i do 1941, Bosiljgradski srez je u okviru Vardarske banovine. Za vreme Drugog svetskog rata, Bosilegradje u granicama Republike Bugarske, a od 1944. do 1955. je ponovo centar sreza. Danas je grad Bosilegrad centar opštine u okviru Pčinjskog okruga.

Klima.

Teritorija Bosilegrada se nalazi u umereno–kontinentalnom klimatskom pojasu, Na teritoriji grada postoji mala improvizovana meteorološka stanica, koja daje neke od pokazatelja o klimatkim uslovima grada.  Jesen je toplija od proleća zbog letnjeg zagrevanja kopna. Rashlađeno tle tokom zime, utiče na sporiji porast temperature vazduha početkom proleća. Srednja godišnja temperatura iznosi 11°S. Najhladniji mesec je januar (· O,5°S), a najtopliji jul (19,5°S). Porast nadmorske visine dovodi do smanjenja temperature. Apsolutna najniža temperatura vazduha u Bosilegradu je minus 31,5°S, a najviša preko 31,5 °S. U severnom delu naselja, na brdima, vlada prelazna planinska klima, sa više snega i svežijim letima. U Bosilegradu prosečno padne 600–650 mm padavina, što nije dovoljno za kvalitetnu ratarsku proizvodnju. Koliničina padavina varira iz godine u godinu.

Vode.

Ne visoka nadmorska visina sela i manje količine padavina u odnosu na većinu naselja opštine, uslovljavaju pojavu manjih i ne tako izdašnih potoka. Svi potoci se ulivaju u Dragovišticu, stoga rečni sistem ovog naselja ulazi u Egejski sliv. Tačno 1 km zapadno od Bosilegrada, kod lokaliteta Vodenici (740 m. nadmorske visine), Božička reka, nakon što se izvuče iz krivina granitnih stena lokaliteta Gradište, spaja svoje vode sa Ljubatskom rekom i od njihovog sutoka nizvodno zajednička reka dobija ime  Dragovištica. Kroz teritoriju grada teče u dužini od 1,7 km, a još 2,7 km je granica sa selom Rajčilovci. Kada Dragovištica napusti usku klisuru, menja smer sa istočnog u jugoistočni. Kroz sam grad korito reke je uređeno i postojano, a nizvodno često se izliva, menja obale i plavi okolne livade i njive. Kako ima mali pad od svega 0,5%, Dragovištica u ovom delu ima odlike ravničarske reke. Posle ušća potoka Briloštica, Dragovištica napušta teritoriju Bosilegrada.

Na teritoriji Bosilegrada Dragovištica prima samo dve značajne pritoke Dobrodolski potok i Izvorštica. Dobrodolski potok izvire na padinama Milevske planine kao Milevska reka, a menja naziv nakon ulaska potoka na teritoriji grada. Ima pravac sever jug i kroz grad teče kroz veštački napravljen kanal. Leti vode Dobrodolskog potoka često presušuju i ne dostižu svoje ušće, jer se vode odvode za polivanje bašti i livada.

Zemlje i šume.

Kada se ima uvidu nadmorska visina, ekspozicija terena, klima i prirodna fauna sela, nije teško odrediti sastav i tip tla ili zemljišta. Zemljišta, koja su rasprostranjena u Bosilegradu, su uglavnom aluvijalna, deluvijalna, barska (močvarna) zemljišta i ganjače. Ganjače su rasprostranjene ispod hrastove vegetacije, koja je u selu dominantna. U ganjačama prisutna je glina i pesak. Aluvijalna zemljišta su rasprostranjena u Bosilegradskoj kotlini, na kojima se nalaze bašte i livade lokalnih stanovnika. Često stradaju od poplava, jer se Dragovištica često izliva. Tamo gde su podzemne vode plitke, nalaze se barska zemljišta, i ona su blizu reke. Deluvijalna zemljišta su rasprostranjena unutar zone ganjača i danas ne zauzimaju veća prostranstva, osim u donjim tokovima Božičke i ljubatske reke, na levoj strani doline.

Hrast, četinari, vrbee, topole se nalaze na čitavom prostoru. Šume u Bosislegradu zauzimaju 118,04 Ha (2012.g.), odnosno 6,5% teritorije, dok 1897. godine one su zauzimale 278,88 Ha, odnosno 38,7% teritorije. U popisu 2012. godine, uzete su u obzir samo šume u privatnoj svojini i zbog toga je procenat tako mali iako u stvarnosti nije tako. Hristove šume su najviše zastupljene na padinama Risovice, Dojčinog dela i Lipe i u dolinama Božičke i Ljubatske reke.

Četinarske šume su zastupljene unutar hrastovih na padinama Risovice, a zauzimaju i velika prostranstva na Ramnom delu, Leštavi i Kremikovu, To su novozasađene šume početkom i sredinom prošlog veka, zasađene u borbi protiv erozije. Kraj reke Dragovištice sađene su topole, vrbe i nisko rastinje da bi se sprečilo pomeranje njenih obala. Između hrastovih šuma sreću se gljive i lekovite trave.

Postanak naselja i poreklo stanovništva.

Za osnivača današnjeg Bosilegrada smatra se neki deda Paunko Kovač iz sela Konopnica (danas u opštini Kriva Palanka). On je slučajno izgubio oko 15-ak konja, koje je nakon duge potrage našao u Bosilegradskoj kotlini. Ona je tada bila obrasla vrbama i niskim rastinjem, sa močvarama u kojima su živeli samo ždralovi i patke. Kada je Paunko našao svoje konje, odveo ih je nazad, ali posle nekoliko dana ponovo su pobegli i ponovo ih je našao u „Busilovsko polje“. Tada je on svojim sinovima rekao: „Hajde da napustimo Konopnicu, jer nam Bog šalje konje na ovom mestu u pokazuje gde nam je sreća!“ Iste godine on je doveo svojih osam sinova: Stojan, Jovan, Vaklin, Rano, Cvetko, pop Stefan, Paunko i Spase. Izgradio je sebi kuću i osvojio je celo Bosilegradsko polje. Sinovi su izkrčili šiblje i stvorili livade, a u dolini Dobrodolskog potoka poorali su njive.“ To je bilo negde pre oko 400 godina.

Kasnije, kada su u ove krajeve dolazili zlatari iz Nevrokopa (danas Grčka), da traže zlato, jedan od njih je došao u Bosilegradu, napustio je svoju družinu i postao je sluga Paunka. On seje kasnije oženio i osnovao lozu familije Samardžijinci. Drugi zet Paunka bio je neki momak iz Srbije, koji je osnivač familije Srbinci, koji su se po karakteru mnogo razlikovali od drugih potomaka deda Paunka. Od Paunkovog sina popa Stefana nastala je Popova mahala, a od sina Rano familija Raninci.

Osim navedenog, postoji i sledeće predanje o osnivanju današnjeg Bosilegrada. Naime, kada su Turci uništili Busilov grad i tvrđavu, uspelo je da se spase samo nekoliko familija, koje nisu smele da se vrate starim ognjištima, jer su se bojale Turaka, koji su često prolazili Bosilegradskom kotlinom ka Vranju. Od tih familija tri su se zaselile na mestu Selišni rid, na šumovitom Kremikovu. Oni su se zvali Radinci, Tutundžijinci i Pavlovci, a druge tri familije.

U Bosilegradu živi nekoliko starosedalačkih familija, koje su ovde živele još pre dolaska Turaka na ove prostore. Kada su Turci uništili Busilov grad i tvrđavu, uspeli su da se spasu samo nekoliko familija, koje nisu smele da se vrate starim ognjištima, jer su se bojali Turaka, koji su često prolazili Bosilegradskom kotlinom ka Vranju. Od tih familija tri su se zaselile na mestu Selišni rid, na šumovitom Kremikovu. Oni su se zvali Radinci, Tutundžijinci i Pavlovci, a druge tri familijeIspoldžijinci, Čipevci i Majstorovčanje — sagradile su svoje kolibe na teritoriji današnje mahale Krs. Posle nekoliko godina, ove familije su počele da se okupljaju na ruševinama starog grada na seosku slavu za Petrovdan, a kasnije su se zaselile trajno na svojim starim ognjištima.

Krajem prošlog veka, dolaskom migranata iz okolnih naselja opštine i iz drugih naselja regiona, došlo je do mešanja starosedalačkog stanovništva sa njima. U narednim redovima biće predstavljene neke od starosedelačkih familija, koje su tu od osnivanja grada i familije odavno doseljene.

Familija Čipevi je poreklom iz istoimene podmahale mahale Dobri Dol i u Bosilegraduje jedna od najstarijih familija, Najstariji osnivač ove familije za koji se zna je Džordža Čipev. Najdaljem pretku Čipevih su odsekli uvo i zbog toga su nazvani Čipevi.

Familija Žižovi je svoje staro ognjište imala kod današnje crkve i po toj familiji se danas naziva ceo lokalitet oko nje. Najstariji osnivač ove familije za koji se zna je Novko. Neki od daljih predaka Žižovih je ušao u neku krčmu da se ogreje nakon paše svoje stoke i toliko mu je bilo hladno, da nije osetio kako mu je odeća zagorela, Drugi su počeli da ga ismejavaju „Žiž“ „Žiž“ i navodno po tome im je ostao nadimak Žižovi, koje su kasnije primili kao prezime.

Familija Tutulejčanje (Radovanovci, Radovanovi, Dinovi) su došli najverovatnije sa Kremikova. Najstariji osnivač ove familije za koji se zna je Miša.

Familija Stankovi (Stojanovi, ili po majci osnivača (baba Vaska) Vaskići) ima za osnivača Asena Stankova iz Bosilegrada. U staro vreme, ovu familiju su nazivali Ispoldžijinci.

Familija Arizanovi su direktni potomci osnivača Bosilegrada deda Paunka.” Iz ove familije vodi poreklo najpoznatiji Bosilegrađanin Jordan Zahariev. Svi potomci ove familije su odavno iseljeni iz grada, a poslednji potomak, koji je živeo u Bosilegradu, bila je Evgenija, koja sa suprugom Petrom nije imala dece. Oni su živeli u kući, u kojoj je bio rođen Jordan Zahariev, a koja je srušena mada je trebala da bude muzej etnografije i geografije.

Familija Petrakinci (Petrakijevi) sa najstarijem osnivačem za koji se zna Petrakija Velinov. On je sa dvema suprugama izrodio 8 dece, preci današnje familije. Bavio se je trgovinom, a njegova prodavnica i han bili su na mestu današnje državne apoteke.

Familija Božilovi (Dimaninci) je osnovana od dvojice braće Božila i Jovana. Njihova majka Dimana (po njoj imaju prozvište Dimaninci) je došla iz sela G. Tlamino (mah. Kiselica) i oženila se je za Dimo (njegovo poreklo je iz familije Bojadžija), sa uslovom, da joj on usvoji i prizna njene sinove.

Familija Radenkovci (Radenkovi) je nazvana po osnivaču familije Radenko Nikolov. Radenko Nikolov je bio poznat po obrazovanju i po uslužnim delatnostima u Bosilegradu, jer je u gradu u to vreme imao han (hotel), koji se je nalazio na mestu, gde danas žive njegovi potomci (preko puta opštine). Radenko Nikolov je 1901. godine bio poslanik u 11. sazivu Narodne skupštine u Sofiji, takođe i u 13. sazivu (1903—1908), velikom sazivu o promenama Ustava (1911.g.) i u 15. sazivu (1912.g., po izborima 4. septembra 1911.g.).

Familija Dimitravi (Treperski) je nazvana po jedinom muškom nasledniku Dojčina i ljativke Dojčinov Dimitru. Isti je bio vlasnik nekoliko vodenica, valjavica i sl. i bio je veoma vredan čovek i trepetljiv —sve je voleo da bude pod konac i treperio je dok sve ne završi i uradi kako treba. Zbog toga je njegovo potomstvo dobilo prozvište Treperski, a njega su svojevremeno nazivali Valjavičarski.

Familija Hristovi (Hristov, Stojičkov, Krumov) je stara familija poreklom iz mahale Vodenici. Familija je odatle preseljena u današnjem gradu, tada mahala Selo, a odatle u predgrađu Karapin Dol, Najstariji u familiji, za koji se zna, je Hristo, čiji sin Krum i snaja Slava se ponovno vraćaju u mahalu Vodenici (u toj mahali su i opisani).

Familija Dinovi vodi poreklo iz Bosilegradske Lipe. Najstariji osnivač ove familije za koji se zna je Boris Dinov, koji se je od Lipe preselio u mah. Ramni Del, a odatle u predgrađe Porodin.

Familija Stančevi – Zaharievi (Drangalaci) je stara Bosilegradska familija. Najstariji osnivač ove familije za koji se zna je Zahari Stančev sa suprugom Anom. Prozvište familije Drangalaci, najverovatnije je dobijeno od turske reči Drangalak (visok muškarac), jer su u familiji svi visoki.

Familija Stojanovi (Bojadžije) je nazvana bojadžije po zanatu koji su praktikovali stari. Najstariji u familiji za kog se zna je Stojan i njegova supruga Ana iz s. Grujinci (iz familije Takevi).

Familija Dimitrovi – Stoimenovi (Gagulski) je osnovana od Stoimena Dimitrova, poreklom iz sela Paralovo. On je svojevremeno imao velika prava i vlast, što je ponekad i zloupotrebljavao, zbog čega je prozvan Gagulom (stara osmanska reč), po čemu je familija dobila nadimak Gagulski, što im je kasnije i prezime. Stoimen Dimitrov, otac devetoro dece, umro je mlad, sa 53 godine života.

Familija Zdravi–ovi – Stoimenovi (Brebratkevci, Piljarci) vodi poreklo iz Bosilegradske mahale Preslap. Iz ove mahale su se preselila dva brata – Vasil i Tase Zdravkov, sinovi Stoimena i Gine i naselili su se na desnoj obali Dobrodolskog potoka, gde su napravili zajedničku kuću. Ista je proširavana nekoliko puta od potomaka i braća su bila jedan pored drugog – „Bre brat, bre brat“, zbog čega su dobili nadimak Brebratkevci. Kasnije su dobili i prozvište Piljarci, jer je Vasil bio poznati voćar i piljar (tur. prodavac voća i povrća).

Familija Minčovi vodi poreklo iz Bosilegradske mahale Bosilovska Lipa. Iz ove mahale u Bosilegradu doselili su se Minčovi sinovi Stojne sa suprugom Petrunkom i Pene sa suprugom Stojnom.

Familija Stojkavi je poreklom iz mahale Preslap, odakle se je preselio Stojko, sin Najdena i Anice. Njegova supruga Milja je iz familije Petrakinci. Potomci ove familije žive na mestu nekadašnje Samardžijske mahale (u davna vremena, ova mahala je nosila naziv Zlatarska).

Familija Dinoei (Grnčare, Buzduci) je poreklom iz mahale Bogoslov Trap, odakle se je doselio njihov predak Borđe. On se je prvo naselio u gradsku četvrt Gujčak, odakle se je njegovo potomstvo preselilo „Preko reke“. Zare Paunov, praunuk Borđa, bavio se je grnčarstvom, kao i njegov sin Stevan i zbog toga su dobili prozvište Grnčare. Vladimir Stojanov, čukun unuk Borđa, kao mali često se je povređivao u igri i skakao kao buzdovan, zbog čega je dobio nadimak Buzduk, a njegovo potomstvo Buzduci.

Familija Vikašinovi (Mitovi) osnovana u gradskoj četvrti Gujčak. Osnivač familije Mito je došao iz Lisine i imao je dve supruge – Naza i Arsena. Ka ovoj familiji treba spomenuti i Mladena Kovački–Kacar, koji je po zanimanju bio bačvar (kacar, pinter). Njegova prva žena zvala se je Marija Franc, poreklom iz Praga, Češka, sa kojom nije imao dece. Druga supruga zvala se je Petra iz sela Resen i ona je sa sobom dovela kćerku Anu, koju je Mladen osinovio i koja je postala supruga Atanasa, Mitovog sina i time produžila starosedelačku familiju svoga očuha iz ove četvrti.

Familija Takve je poreklom iz s. Grujinci, odakle se je 1895. godine doselio Take, sin Rizeta i Stane. Take se je bavio trgovinom i imao je svoju prodavnicu i centru, koju je 1917.godine zapalio Kosta Pećanac. Krajem XIX i početkom prošlog veka, Takev otac Riza, njegova druga supruga Naza i svo njegovo potomstovo, živelo je u velikoj zadruzi od 32 člana — najveća zadruga tog tipa u celom Krajištu. Svi su živeli u s. Grujinici, samo je Take živeo u Bosilegradu.

Familija Nakov je stara familija u predgrađu Karapin Dol. Najstariji u familiji za kog se zna je Nake i njegova supruga Ranča.

Familija Milovanovci je stara familija, doseljena u Bosilegradu sredinom XIX veka, iz nekog naselja u okolini sela Crveni Grad (danas opština Trgovište), Po predanju, osnivaču ove familije, deda Stanku, pobegli su konji, koje su našli u Bosilegradskoj kotlini. Tada su po njih došli, a kasnije i naselili njegovi sinovi Milovan, Milča i Petko. Svi su u početku živeli zajedno u zadruzi.

Familija Dorinovci je stara familija iz centra grada, sa najstarijem za koji se zna Dojčin Dojčinov.

Familija Rizovci ili Radincije stara Bosilegradska familija, čiji najstariji osnivač u familiji za koji se zna je Rizo, po kome je dobila i naziv. Familija je dobila i ime Radinci, jer se tako zvao kvart u gradu (u tadašnjoj mahali Selo) u kom su živeli njihovi preci.

Osim ovde datih 24 familija, u Bosilegradu su živele još neke familije, koje danas u samom gradu nemaju potomstvo i teško je doći do informacija o njihovom poreklu i migraciji. U gradu osim pomenutih, žive potomci još nekoliko familija odavno doseljenih, ali delovi tih familija su ostajali po rodnim ognjištima i tamo su opisivani.

Mahale Bosilegrada ll

Iako na prvi pogled Bosilegrad ima fizionomiju zbijenog naselja, u praksi nije tako i deli se administrativno na dva dela, od kojih jedan je sam grad, a drugi se sastoji od 8 posebnih zaselaka (nekadašnje mahale sela) – Romni Del, Kremikovo, Dobri Dol, Krst, Preslap, Lipa, Bogoslov Trip i Vodenici. U ovom delu biće razgledane mahale Bosilegrada II. Podaci se odnose za mesec jun, 2015.godine – 184 stanovnika u 63 domaćinstva i 55 praznih kuća.

Bosilovska Lipa ili samo Lipa nalazi se na obroncima istoimenog grebena u zapadnom delu Bosilegrada. Mahala se deli na Gornja Lipa na 1170 metara visine i Donja Lipa na 1040 metara. Na početku prošlog veka u mahali bilo je 9 domaćinstva, a danas tu živi 13 stanovnika u 4 domaćinstva, dok je prazno 7 kuća.

Bogoslov Trip se nalazi na istom grebenu na 860 metara visine. Na početku prošlog veka u mahali bilo je 8 domaćinstva, a danas nema stanovnika, tri kuće su prazne.

Vodenici se nalazi na sastavu Božičke i Ljubatske reke, jedan kilometar zapadno od grada, na 750 metara visine. Tu su kraj vodenica živela i dva domaćinstva na početku prošlog veka. Danas ty živi samo jedno domaćinstvo sa 4 člana u zgradi nekadašnje hidroelektrane, a 4 kuće su prazne.

Preslap je mahala smeštena na istoimenom prevoju između brda Risovica i Žilin del, na srednjoj visini od 955 metara. Pre jednog veka u mahali živelo je 6 domaćinstva, a danas 2 stanovnika u jednom domaćinstvu, prazne su 3 kuće, pored kojih se nalaze temelji urušenih.

Krs se nalazi na desnoj strani doline Milevske reke, odnosno Dobrodolskog potoka, na 925 metara visine, do samih granica sa selima Milevci i Grujinci. Na početku prošlog veka u mahali živela su tri domaćinstva, a danas tu živi 9 stanovnika u 4 domaćinstva, praznih kuća nema.

Dobri Dol je mahala koja se nalazi na obe strane i duž doline Dobrodolskog potoka, u dužini od skoro 2 kilometara severno od grada, na srednjoj visini od 800 metara. Kako zauzima veće prostranstvo u dolini istoimenog potoka, mahala je podeljena na 19 manjih podmahala, u kojima živi 152 stanovnika u 52 domaćinstva, dok su 35 kuće prazne:

*Mirinkovci — 17 stanovnika, 5 domaćinstva i 3 prazne kuće;

* Trenčinci — 4 stanovnika, 1 domaćinstvo i 2 prazne kuće;

* Krstati D’b — nema stanovnika, jedna kuća prazna;

* Kovačkovci – 6 stanovnika, 3 domaćinstva i 2 prazne kuće;

* Berkovci (Jagodinci) — 3 stanovnika, 1 domaćinstvo i 2 prazne kuće;

* Rizovi (deo grupe Kovačkovci)– 1 stanovnik, 1 domaćinstvo i 2 prazne kuće;

* Gjeren (Božilovi) – nema stanovnika, 2 prazne kuće;

* Pavlovci (Šatkinci) – nema stanovnika, 2 prazne kuće;

*Zarinci —nema stanovnika, 2 prazne kuće;

*Cekevci–nema stanovnika, 2 prazne kuće;

*Cveinci– nema stanovnika, 1 prazna kuća;

*Bininci — 3 stanovnika, 1 domaćinstvo i 1 prazna kuća;

*Čipevci —3 stanovnika, 1 domaćinstvo i 1 prazna kuća;

*Kodinci — 64 s1anovnika, 20 domaćinstva i 7 praznih kuća;

*Peninci — 2 stanovnika, 1 domaćinstvo i 2 prazne kuće;

*Boškovci · nema stanovnika, 1 prazna kuća;

*Baba Risteninci — 11 stanovnika, 6 domaćinstva, nema praznih kuća;

*Pršin Dol – 35 stanovnika, 1O domaćinstva i 2 prazne kuće;

*Čačkovica — 3 stanovnika, 1 domaćinstvo, nema praznih kuća.

Pre jednog veka u mahali su živela 46 domaćinstva, podeljenih na sledeće podmahale: Raninci 3 kuće, Čačkovica 7 kuća od 5 familija, Božikinci b, Berkovci 15 (Jagodinci 5 i Bininci 10 kuća), Cvetkovci 1, Kovačkovci Z, Pavlovci 5, Trenčinci 3, Čipevci 2 i Cvejinci ili Ivkovci 2 kuće. Poštoje mahala blizu grada, u drugoj popolovini prošlog veka, bila je veoma privlačna za doseljenike iz okolnih seoskih naselja, pogotovo iz severozapadnih cela — Milevci i Grujinci. Naseljava/t su uglavnom one podmahaleđgoje su bliže gradu – Pršin Dol i Kodinci.

Kremikovo se nalazi na zapadnim padinama istoimenog brda, na srednjoj visini od 870 metara, u dolini Orlovog dola, Mahala je podeljena u dve grupe, međusobno udaljene oko 400 metara. Mahala je osnovana doseljenjem dva domaćinstva iz Bosilegrada – Angel baba Dostanin i južnije od njega Pejčo Njubenčeto. Poslednji je doseljen iz Bosilegradskog predgrađa Gujčak, gde je imao svoju kuću, ali je stoku čuvao na brdu Kremikovo, gde se je početkom prošlog veka i naselio. Danas u ovoj mahali živi 4 stanovnika u jednom domaćinstvu, dok su 2 kuće prazne.

Ramni Del se nalazi na manje dva kilometara severoistočno od grada, na padinama prevoja Mali Ramni Del (između brda Veliki Ramni Del i Leštava), u izvorištu potoka Jasikovec, na oko 870 metara nadmorske visine. Na početku prošlog veka u mahali bila su tri domaćinstva, a u daljoj prošlosti ih je bilo više, ali su se preselila u mahalu Selo. Ubrzo, tokom prve decenije prošlog veka, u mahalu Selo su se odselila i ova tri domaćinstva, tako da mahala skoro 100 godina nema stalnih stanovnika. Danas se na teritoriji Ramnog Dela nalaze 3 štale potomaka i jedna vikendica Stevana Radovanova iz Tetova, potomka ovdašnje familije.

Zdravstvo.

U prvim godinama posle oslobođenja 1878. zdravstvo u Bosilegradu je još uvek na sasvim niskom nivou. Od 1884. u Bosilegradu radi samo jedan bolničar, a u sklopu medicinskog centra otvorena je i apoteka. Imajući u vidu lošu higijenu, slabo znanje o bolestima i profilaktici, u velikom stepenu su izbijale epidemije. Od 1890. godine, u Bosilegradu rade:

1890.g. –J. Rančov, bolničar;

1893.r. –d-r G.Kušev, lekar;

1894.g. -D.Kolea, bolničar;

1895.g, – d-r Boris Šejnin, lekar; Petar Željazkov, bolničar; d–r Iv. Basmadžiev,

lekar; Toše Stojanov, bolničar;

1896.g. –dr M. Vartan. lekar;

1897.g, – Aposgol Dimon, bolničar;

1898.g, –Jordan Konstantinov, bolničar; Hristo Dimitrov, bolničar;

1899„g. – Vasil Daskalov, bolničar; L„Mihajlov, bolničar;

1900.r- Hristo Doganov, bolničar; Boni Vaklinov, bolničar; d—r Isak Menakemov,

lekar; d-r Teodor Bojadžiev, lekar; St. Drinov, bolničar; d-r S. Vulković;

1902.g. –dr A.kirov, lekar; d–r Iv. Burgudžiev, lekar;, Andrej Perea, bolničar;

1903.r. — dr D.Ivančev, lekar; Todor Mančov, bolničar; Nikola Totev, bolničar;

Njuben Mihajlov, bolničar; d-r Nikola Tošev, lekar;

1904.r. —11—p D.Ivančev, lekar; d—r G.S. Georgiević, lekar;

1903g — Hristo Doganov, bolničar; d-r G.S. Geortiević, lekar;

1906.g, –d–r Teodor Bačvarov, lekar; d–r Dončo Georgiev, lekar;

1907—1908g —d—r Teodor Bačvarov, lekar;

1909g. –d–r K.Dojčinov, lekar.

IZVOR: Prema knjizi Gorana Milanova „Naselja opštine Bosilegrad“, izdanje 2016. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Trenča - Trenčinci

    Poštovani Trenčinci i administratori, pokušavam da istražiim poreklo dela moje porodice iz ovog kraja. Interesuje me poreklo Trenčinaca, istorija, predanja, slava (ako je ima), imena u starini ako neko zna da uporedim. Pošto više nemam koga da pitam, a i ja sam u nekim ozbiljnijim godinama, svaki podatak koji dobijem biće mi dragocen.
    Imam rodoslov samo od pradede pa nadalje, a i njega sam dobila od rodjake davno. Rodoslov je razgranat , ali na moju žalost nikoga ne poznajem zbog udaljenosti. Nadam se saradnji.