Poreklo prezimena, selo Gornji Krnjin (Leposavić)

Poreklo stanovništva sela Gornji Krnjin, opština Leposavić – Kosovskomitrovački okrug. Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Gornji Krnjin je u proširenoj dolini i u ključu Ibra. Granice seoskog potesa na severu su na razvođu Drenovske Reke i Pajovog Potoka, pa se na zapadnoj strani nastavljaju preko Dugačke Kose i Crnoga Vrha, na jugu preko Stubice, a na istoku je korito Ibra.

Tip sela.

Veći deo kuća je na pobrđu a manji na aluvijalnoj ravni u ključu Ibra, koje skupno čine naselje manje razbijenog tipa.

Vode.

Ima izvorsku vodu: Sanda, Bubanj, česma u Malom Potoku, izvori Grlica, Omerovac i Jasikovac; upotrebljava se i voda sa šest bunara.

Zemlje i šume.

Njive su na mestima: Stara Bačija, Stara Kuća, Ornice, Veliki Lug, Garište, Spanište, Stavište, Velika Njiva, Polje i Kstovište; livade, ispaše i pume; Katunište, Prisoj, Lisičkolo, Velika Čukara, Goli Breg, Česta, Padina, Banija, Osmanovište, Dugački Laz, Papratnica, Krivi Breg, Malo Buče i Grabak. Hrastove i bukove šume su u dolinama potoka: Međeđem Potoku, Zmičem Potoku, Javorovici, Jošu u vrhu sela (izvire u Osmanovištu) i u Malom Potoku.

Istorijat, starine i ostali podaci o selu.

Naziv sela, sa zaseokom Rahtenom, koji sada ne postoji, zabeležen je 1363. godine. Nedaleko od ušća Pajeva Potoka, na njegovoj levoj strani, ima temelja od „latinske“, verovatno rudarske, crkve, a druga „latinska“ crkvina je na kupastom brežuljku u ključu Ibra. Na starije selo, koje je prethodilo današnjem, pokazuju nazivi Stara Kuća i Stara Bačija. Oba mesta su poviše današnjeg naselja, pa se time potvrđuje, da se selo spustilo bliže njivama i da se stanovništvo počelo više baviti zemljoradnjom od stočarstva. U selu ima dva stara groblja, jedno je sa ostacima crkvine a drugo je kod sadašnjeg groblja. Po nadgrobnim spomenicima u oba groblja vidi se, da se stanovništvo u selu tri puta smenjivalo: najstarije se sahranjivalo u groblju kod crkvine, mlađe u današnjem groblju i najmlađe je iz vremena oko 1880. godine.

Poreklo stanovništva.

Današnje selo zaselilo se posle 1878. godine, kada se staro stanovništvo odselilo u Toplicu.

Najstariji su:

-Kaličani, Katrlji, Arsenijevići, 9 kuća, Markovići, 2 kuće, Glišović, 1 kuća,  Savić, 1 kuća, Kostovići, 5 kuća, Sv. Nikola, su iz Kaličana kod Istoka u Metohiji, ovamo ded iz Katrlja u Štavici, na zapustelu zemlju nekog age iz Kovača u Sebečevu; njihove kuće su u vrhu sela, do Kutnja.

-Rajovića, 3 kuće, Stevanovići, 2 kuće, su od Kuča Rajovića u Žunjeviću.

-Sekulići, 11 kuća, Sv. Pantelija, su Kuči, bilo neko vreme u Vasojevićima, ovamo došli iz Rajetića.

-Aleksandrovići, 4 kuće, Sv. Jovan Glavosek, su Drobnjaci od Ratkovića u Krčmarima na Rogozni.

-Baraći, 5 kuća, su od Baraća u Zmincu.

-Pešići, 4 kuće, Sv. Petka, su Bjelopavlići, doseljeni iz Belih Voda u Podgoru.

-Vulovići, 3 kuće, Sv. Ilija, su iz zapustelog Crnca na Rogozni, odeljaci Veljovića u Lopužnju.

-Radojević, 1 kuća,  je od Drobnjaka Đošića iz Žunjevića.

-Belović, 1 kuća, Sv. Petka, je doseljen iz ibarskog Kruševa, ušao odivi u kuću u Radivojeviće.

Odselili se „Nikoljci“ (koji slave sv. Nikolu):

-Rakovići, Klečaci, Radovanovići i Milojevići u studeničko Kremiće.

-Karimanovići du se odselili oko 1880. godine. u kolašinska sela Jezgroviće i Jablanicu.

IZVOR: Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.