Poreklo prezimena, selo Gornje Stopanje (Leskovac)

14. maj 2017.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Gornje Stopanje, Grad Leskovac – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Donja Jablanica“.  Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Gornje Stopanje se nalazi na oko dva kilometra severozapadno od Leskovca, na obema obalama Donje Jablanice, na putu koji spaja Leskovac sa Pustom Rekom.

Tip sela.

Gornje Stopanje je čisto ravničarsko selo grupisanog oblika.

Ime sela.

Po legenci koja se očuvala u Donjem i Gornjem Stopanju, nekada je postojalo samo selo Stopanje. Legenda ne kaže zbog čega se tako zvalo. Bilo je locirano na ušću Cernice u Jablanicu, između te dve tekućice. To mesto se danas zove Selište. U davna vremena došlo je do velikih padavina usled čega je došlo do izlivanja Jablanice i Cernice i plavljenja sela. Na sastavu ovih dvaju tekućica našlo se stotinu panjeva, isprepletanih i zaglavljenih te voda nije mogla da teče. Od straha od vodene stihije selo se raselilo: „Sto panja raselilo selo“. Po Vuku Karadžiću termin „stopanin“ označava domaćina pa bi se moglo zaključiti da bi ime sela Stopanja nastalo kao naselje domaćina, u širem značenju zemljoradnika.

Vode.

Kao i Staro Selo i današnje Gornje Stopanje se nalazi na obalama reke Jablanice. Blagodareći pritisku ove reke svaka kuća ima bunar, sada sa hidroforom i crpe vodu z dubine od oko 10 metara.

Zemlje i šume.

Atar sela Gornjeg Stopanja obuhvata prostor od 726 hektara, od čega njive i bašte zautimaju 643, voćnjaci 2, vinogradi 14, livade 7, pašnjaci 4, šuma 7 dok je neplodno 49 hektara.

Zemlja nosi ove nazive: Tekije, Tursko Groblje, Krške Njive, Buzaluci, Donje Selište, Gornje Selište, Gorun, Lađe, Bećirvojina, Čavkokorka, Lazine i Popov Brest.

Postanak sela i prošlost.

Gornje Stopanje je staro srpsko selo nastalo u doba srpske srednjovekovne države. Turci ga pominju u sumarnom popisu timarskih sela nahije Dubočica iz 1516. godine. U toku XVI veka ono među svojim žiteljima hrišćanima ima i muslimane, svakako ne i etnički Turke. Prema profesoru Milanu Vasiću Gornje Stopanje je oko 1570. godine imala 84 kuća hrišćana i 11 kuća muslimana.

Prema turskim opisima iz druge polovine XVI veka, Leskovac je ležao u nezdravom močvarnom kraju. Reka Veternica je često zatprvala peskom svoje korito, izlivala se i plavila okolinu, pa i sam Leskovac, nekada čak i polovinu Leskovca ugrožavajući mostove i mnoge objekte u gradu a naročito džamiju sultana Bajazita. Da bi zaštitila grad a naročito džamiju, carskim tefterom je naređeno da selo Gornje Stopanje i druga susedna sela uvek paze na štetu koju može naneti Veternica. U zamenu za ovo, Gornje Stopanje se oslobađa davanja divanskih nameta i običajnih tereta.

Po tefteru od 1516. godine Gornje Stopanje je bilo zijametsko selo. Kada je uveden spahijski sistem 1839. godine, hrišćanski deo sela je bio podvlašćen. Ko je bio poslednji gospodar sela nije poznato.

Poreklo stanovništva.

Gornje Stopanje prati dinamičan razvoj. Blizu Leskovca, na važnom i dobrom putu, ono prerasta u prigradsko naselje i gotovo se spojilo sa Leskovcem. Broj njegovih stanovnika je u stalnom i znatnom porastu. Prema popisu iz 1948. godine u njemu je živelo 507 stanovnika, dok je 1981. godine popisom utvrđeno 1369 stanovnika. Porast stanovništva je u izvesnoj meri prirodnim priraštajem a u najvećem delu doseljavanjem iz bliže idalje okoline. Mnoge porodice proterne iz Kosovske Kamenice ovde su se skućile. Im naseljenika iz Dobre Vode pod Radanom.

Rodovi su:

-Očkini-Petrovići su starosedeoci.

-Novoselci (Stojanovići, Jovanovići i Nikolići) su nepoznatog porekla.

-Provirovi su starosedeoci. Provir nije imao dece pa je usvojio nekog Nikolu iz Pridvorice. U toku Prvog svetskog rata Bugari su ubili Provira i Nikolu. Od ovog roda ima dve kuće i dva lekara; dr Blagoje, ortoped i dr Milivoje, urolog.

-Tačkini su starosedeoci.

-Ždadžini (Jovanovići) su starosedeoci. Iz ovog roda je Ljubomir Jovanović, prevoznik. Plav, krupan, blage naravi. Neko od njegovih potomaka ga natera da mu za života prepiše svu svojuimovinu. Posle toga nastanu rđavi odnosi. Ljuba nije mogao ovo da podnese pa se obesio.

-Šoljci-Šoljska familija, su starosedeoci.

-Cvetanovi su starosedeoci.

-Trtkini su starosedeoci.

-Čuturakovi-Todorovi su starosedeoci.

-Južarovi su starosedeoci (trag užarskog zanata u Gornjem Stopanju).

Gornje Stopanje je privuklo i privlači doseljenike iz raznih krajeva. Doseljavaju se Vranjanci, Crnogorci, Jablaničani, Bosiljgrađani… Otuda je današnja demografska slika sela vrlo šarolika i u stalnoj dinamici.

Zanimanje stanovnika.

Gornjostopanjčani se bave zemljoradnjom. Seju pšenicu i kukuruz. Bave se povrtarstvom. Omladina se školuje. Stočarstvo je stajsko.Čuvaju krave mlekulje. Mleko prodaju melakari u Leskovcu ili raznose po kućama. Mnogi spravljaju sir i prodaju na leskovačkoj pijaci.

Nekada su se bavili pčelarstvom. Proizvodili su 200-300 kilograma meda, vadili vosak i prodavali ga.

IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Donja Jablanica“.  Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.