Poreklo stanovništva sela Vlase, Grad Leskovac – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Donja Jablanica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Položaj sela.
Vlase se nalazi u ravni reke Jablanice, na prostoru kuda je verovatno nekada tekla reka, na oko 7 kilometara zapadno od Leskovca. Kod svog formiranja, selo je bilo drumskog karaktera, podignuto duž Šumanskog puta. Nekada je značaj ovog puta bio veći i vodio je od Leskovca za Lebane. Nekada se ovaj stari pu zvao Pazarski put.
Tip sela.
Selo Vlase je ravničarsko gomilasto selo.
Ime sela.
Selo Vlase je dobilo taj naziv po Vlasima stočarima. Ova etnička skupina se sa svojim stadima kretala po prostranim pasištima obodnih planina leskovačke Kotline, prosecala je sa svojim stadima, krećući se sa Vlasinskih planina ka Radanu, sa Suve planine ka Goljaku, sa Pasjače ka Kukaovici, čiji najviši vrh nosi naziv Vlajina, podizala svoje zimovnike na određenim tačkama u Kotlini, naseljavala se na tim punktovima; u Priboju, Kacabiću, Vlaškom Polju, Drvodelji i Vlasu.
Vode.
Kroz Vlase protiče potok, čije je izvorište iznad malog Vojlovca. Zove se Brza Bara. Ovaj slabašni vodotok skuplja u kišnim danima površinsku vodu. Kod velikih padavina, naročito kod proboja brane na Jablanici pri njenom visokom vodostaju, voda se razliva poljem, ispuni korito Brze Bare, plavi okolne njive i livade i dopire sve do Leskovca ugrožavajući njegovi severozapadnu periferiju. Takozvanim „hisarskim kanalom“ izgrađenim nedavno voda Brze Bare na prostoru između Donjeg Sinkovca i Leskovca uhvaćen je u dubok i moderno izgrađen kanal koji odvodi vodu u Jablanicu ispod sela Gornjeg Stopanja.
U selu je izdan visoka, pa se lako kopaju bunari. Savremeni proizvođači povrtarskih kultura vade izdansku vodu pomoću motornih pumpi. U ataru vlasškom postoje i kladenci koji su ranije mnogo više koršćeni, na lokalitetu Sedeljke, zatim Crni Kladenac na lokalitetu Karaula.
Zemlje i šume.
Atar sela Vlasa prostire se na površini od ukupno 398 hektara. Oranice i bašte zauzimaju prostor od 326 hektara. I pored toga što je u ravnici, vlaška zemlja nije kvalitetna, kao u selima pored Jablanice, od Vranovca na zapadu do Gornjeg Stopanja na istoku. Zbog toga se selo vlase smatra siromašnim selom.
Zemlja nosi ove nazive: Karaule, Dolina, Karanjevac, Karanjevačka Dolina, Jazbine, Prisoje, Sedeljke, Konjarnik, Progon, Gornje Livade, Trševina, Karčina Ornica, Milenovi Volovi (šuma), Kozarska Dolina i Ložište. Upravcu Togačevca nalaze se ovi lokaliteti: Šipkovine, Selište, Stari Drum, Selište drugo, Salovo Mejanište i Smuga. Prema Gornjem Trnjanu: Kameničko, Selište treće i Strane.
Postanak sela i prošlost.
Selo Vlase je staro srpsko selo nastalo u doba srpske srednjovekovne države. Nekoliko lokaliteta Selišta govore o dugoj prisutnosti ljudi na ovim prostorima. Izgleda da je razlog pomeranja sela epidemija kuge. Turski popis sela nahije Dubočica iz 1516 godine pominje selo Vlah, koje se sa mnogo verovatnoće može identifikovati sa današnjim selom Vlase.
Pod Turcima, posle reforme Carstva, Vlase je imalo više gospodara. Tako je gospodar Kamenice bio Sulejman sa zetom Labudom; gospodar Dalinaca, naseljenika iz Nakrivnja, bio je Ali-beg. Treći gospodar u selu je bio neki Ahmet.
Počitlučeno i potčinjeno od trojice gospodara, selo Vlase je posle oslobođenja plaćalo agrarni dug. Neki nisu bili u stanju da izmire svoje obaveze pa im je uzimana stoka i prodavana na licitaciji.
Poreklo stanovništva.
Za razliku od mnogih sela, stanovništvo Vlasa se u zadnje 32 godine postepeno uvećavalo. Porast je bio blag, ali neprekidan. Danas u selu živi 686 stanovnika.
U selu žive ovi rodovi:
-Džokini. Rod se razvio na Đorinci, Cekini i Pešini, Ognjanci, Ljapinci, Kostini, Stojilkovi, Bukoglavci, Denini, Drkolci-Drkini, Gockini (Pasjačani), Dalinci, Vranjanci, Biberci, Mitrovci.
Ove rodove zabeležio je Dragutin Đorđević. Na osnovu njegovih podataka, tada je u Vlasu bilo124 roda.
Starosedeoci su:
-Đorđinci, Cekini, Pešini, Ljapinci, Kostini i Mitrovci.
-Ognjanci su nepoznatog porekla
Doseljenici:
-Stojilkovi, Bukovoglavci, Denini, Drkini – „od preko Moravu“, Grockini-Pasjačani, Dalinci i Vranjanci.
Doseljenika ima najviše iz porečkog sela Bukove Glave. Porečani su i doseljenici iz Nakrivnja i Bunuše. I ostali doseljeni rodovi su iz sela u okviru Kotline osim Vranjanaca. I ovi poslednji, po svojim etno-psihičkim, kulturnim i antropološkim odlikama gotovo su istovetni sa starsedelačkim svetom, ili su se, tokom vremena, potpuno utopili u starinsko-autohtono stanovništvo sela.
Zanimanje stanovništva.
Vlašani se uglavnom bave zemljoradnjom. Na svojim parcelama gaje pšenicu i kukuruz kao glavne kulture. Sade i krompir, uglavnom za domaće potrebe. Baštovanstvo je dosta dobro razvijeno. Gaje papriku, paradajz, kupus.
Od stoke su nekada čuvali bivole. Od goveda čuvaju krave, prosečno dve po domaćinstvu. Svinje čuvaju, za posek, priplod dok prasiće prodaju na pijaci u Leskovcu. U selu ima 20 ovaca. Živinarstvo samo za domaće potrebe – jaja i meso.
Poljoprivreda je mehanizovana, ore se traktorima, žanje kombajnima.
Mladi Vlašani rade u industriji u Leskovcu i drugim privrednim organizacijama. Nema domaćinstva bez radnika – jer ne bi mogli opstati. U Leskovcu radi 120 radnika, u inostranstvu njih četvorica.
U seli postoji četvororazredna osnovna škola sa ukupno 49 polaznika.
IZVOR: Prema knjizi Jovana V. Jovanovića „Donja Jablanica“. Priredio saradnik Porekla Milodan.
Komentari (0)