Poreklo prezimena, selo Alakince (Surdulica)

9. decembar 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Alakince, opština Surdulica – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Alakince leži na dnu Masuričke kotlinice, neposredo pored Vrle. Uslovi za život u ovom selu su veoma dobri. Po ravnom zemljištu oko sela su njive sa kulturama, voćnjaci i livade.

Vode.

Meštani koriste vodu za piće iz izvora i bunara. Meštani ovog sela obiluju tekućom i pijaćom vodom.

Zemlje i šume.

Granice atara vode preko potesa, koji se zovu: Šavarika, Drenov Lug, Kalabovska Voda, Gajdarska Vodenica, Vrla Reka, Masurička Reka, Bojina Čuka. Unutrašnji delovi atara se zovu: Ciganska, Dlaga Livada, Virište, Tupan, Ploča, Poza Selo, Durojnica, Meraja, Kiselica, Kućište, Selište, Seliški Jaz, Kaluđersko Groblje, Lug, Dubrava i Ćeramidinca.

Tip sela.

Alakince je selo zbijenog tipa. Deli se na Srednju, Donju i Gornju Mahalu. U svakoj mahali živi veći broj rodova, koji su različitog porekla. U sredini naselja vidi se prazan prostor na raskršću ulica i tu je zadružni dom.

Alakince je 1952. godine u svom sastavu imao ukupno 152 domaćinstva.

Postanak sela, starine i prošlost.

Po njivama na mestu Kiselica meštani su iskopavali „tanke, široke tugle i sitne bakarne pare“. Neki stanovnici pretpostavljaju da su pomenute starine rimske.

Potesi Selište i Kućište nalaze se jedan pored drugog u neposrednoj blizini današnjeg naselja, sa jugoistočne strane. Na tim mestima nalazilo se „staro srpsko selo“. Stari stanovnici imali su manastir sa kaluđerima na mestu Kaluđersko Groblje, oko 10 minuta hoda severozapadno od današnjeg sela. Kada je bila „borba na Kosovu“, onda su se sa Vardenika spustili Turci u Masuričko Polje i tada su oni „posekli kaluđere, porušili manastir i uništili selo“.

Kasnije su se u Alakince doslili muslimanski Arbanasi, koji su se u ovu oblast počeli su naseljavati od druge polovine XVIII veka. Do 1878. godine, kada je selo osolobođeno, Arbanasi su narasli na oko 40 kuća. Pored njih, pomenute godine zatečeno je i nekoliko srpskih kuća – po jedna kuća od današnjih srpski rodova: Perinci, Vojinovići, Ivanovići, Šalkini i Bogojinci. Ovi Srbi su radili kao sluge kod Arbanasa. Alakinski Arbanasi imali su tekiju i groblje. Na mestu tekije danas je zadružni dom. Od groblja, koje je bilo u sredini sela, ništa se ne poznaje – tu je sada utrina. Arbanasi su se iselili 1878. godine, pretežno u Kumanovo, Bitolj i druga južna naselja. Po imenu znaju se ove arbanaške porodice iz Alakinca: Kara Mustafini, Muratovi, Musinci i Memetovi.

Od 1878. Alakince je počelo naglo da raste usled doseljavanja Srba. Veći broj doseljenika je iz Gornje Pčinje („Pčinjaci“) i iz pojedinih planinskih sela u okolini Surdulice.

Seoska slava je Spasovdan.

Poreklo stanovništva.

Danas u Alakincu žive srpski stanovnici. Svi potiču od doseljenika.

Prilikom oslobađanja od Turaka, kako je pomenuto, u Alakincu su zatečeni ovi rodovi:

-Petrinci, Nikoljda;

-Vojinovići, Mitrovdan;

-Ivanovići, Aranđelovdan;

-Šulkini, Aranđelovdan i:

-Bogojinci, Nikoljdan.

Svi doseljeni su, uglavnom pred kraj turske vladavine, bili sluge kod Arbanasa. Ivanovići su doseljeni iz Zagužana, dok se poreklo ostalih ne zna. Rod Bogojinci uskoro će izumreti; u tom rodu živi samo jedna starica.

-Devotinci, Nikoljdan, su doseljeni iz Devotina, sada pustog selišta na ataru Bojin Dela. Odatle su ih oterali Arbanasi.

Srpski rodovi doseljeni 1878. godine i kasnije.

Doseljenici iz sela Vranjske Kotline:

-Nikolinci i Petkovci, Aranđelovdan. Preci ovih rodova bili su braća Vučko i Petko. Od prvog su Nikolinci (ime po Nikoli, sinu Vučkovom, Nikola ded današnjih stanovnika), a od drugog su Petkovci. Oni su doseljeni iz Zagužana.

-Marinkovci – Aranđelovdan, Vučini  – Mitrovdan,  i Gološinci – Aranđelovdan su doseljeni iz Zagužana.

-Radočinci, Aranđelovdan, su doseljeni 1878. godine iz Kijevca.

-Filipovići, Jovanjdan, su doseljeni „kao jedna kuća“ iz mahale Goleme Glave u Kijevcu.

-Čepilovi, Mitrovdan, su doseljeni iz Kijevca.

-Vodeničarci, Sv. Oci, su doseljeni iz Seba Vranja. Dve njihove porodice žive u susednoj Surdulici. U Sebe Vranju imaju rođake. Njihovo poreklo „od kud Ljubate“ u okolini Bosliegrada.

-Belanovčani, Nikoljdan, su doseljeni iz Belanovca kod Vladičinog Hana. Dalje poreklo im je iz okoline Ćustendila – Bugarska.

-Nalbatin, Aranđelovdan, se doselio prre 20 godina iz Nesvrte.

Iz sela Gornje Pčinje vode poreklo:

-Velkovci – Mladenci, i Pešinci – Velika Gospojina, su doseljeni iz sela Crne Reke. Doselila se po jedna kuća, ovde su se namnožili.

-Novovci, Aranđelovdan, su doseljeni iz Radovnice gde su se zvali Ovčarovci. Imaju rođake u susednoj Masurici – Ristinci.

-Zlatanovi i Petkovi, Nikoljdan, potiču od braće Zlatana i Petka, koji su došli iz Radovnice.

-Terzici, Mladenci, su iz Radovnice. Tamo su se zvali Šoinci. Bili su „srpske komite“ pa zbog toga nisu smeli ostati pod Turcima.

Iz Radovnice su i ovi današnji alakinski rodovi:

-Antići – Aranđelovdan, Radulovići – Nikoljdan, Menta – Mladenci, Spasići – Nikoljdan, Džaverci – Aranđelovdan i Mitrovdan i Jovanjdan (poslednji rod – svaka kuća ima svoju slavu), Grozdanci – Nikoljdan, Kolarci – Jovanjdan i Anđelkovići – Aranđelovdan.

-Bajini – Aranđelovdan i Stamenkovići – Đurđevdan, su doseljeni iz Gornje Pčinje, ne zna se iz kog sela.

-Kabranci, Aranđelovdan, su doseljeni iz Radovnice ili Crvenog Grada.

Doseljenici iz drugih oblasti:

-Ivanovci, Nikoljdan, su doseljeni iz Božice kod Bosilegrada.

-Koloničani, Aranđelovdan, su doseljeniiz Kolonice, selu blizu Božice.

-Ristići, Aranđelovdan, su iz Mosulja kod Bosilegrada.

-Radulovići, Nikoljdan, su doseljeni iz Toplog Dola, koji od 1920. godine pripada našoj državi, ranije Bugarskoj.

-Pavlovići, Aranđelovdan, su doseljeni pre 20 godine iz Vlasine. Tamo su živeli u Cakinoj Mahali.

-Ivanovići, Aranđelovdan, su se doselili iz Vlasine. Tamo su se zvali Savinci i živeli su u Stojkovskoj Mahali.

-Velešanci i Bačići, Nikoljdan, su doseljeni iz okoline Velesa. Prvi su iz mesta Izvora.

-Popovići, Đurđevdan, su doseljeni 1920. godine iz sela Mačkata kod Užica. Pre toga osnivač roda bio je grnčar na Vlasini.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.