Poreklo stanovništva sela Lepenica, opština Vladičin Han – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnika Porekla Milodan.
Položaj sela.
Lepenica većim delom leži u dolini i to u donjem kraju Lepeničke Reke, leve pritoke Južne Morave.Okolna sela su: Kacapun, Bačvište, Gramađa i Suva Morava.
Vode.
Meštani koriste vodu za piće iz bunara i nekoliko slabijih izvora.
Zemlje i šume.
Nazivi potesa su: Morava, Nikolčin Dol, Pobijen Kamen, Suvo Polje, Orašje, Gađano Drvo, Goli Rid, Bel Kamen, Ciganska Padina, Tekija, Meanište, Cerje, Košarnica, Dubrava, Mala Trševina, Beli Breg, Ćajinska Ornica (sada šuma) i Crveni Breg.
Tip sela.
Lepenica je selo jako razbijenog tipa. Sastoji se od tri mahale i od većeg broja pojedinačnih kuća. Mahale se zovu: Srednja ili Kusa Gra, Gornja i Drenovo. Prve dve mahale su pored puta Vranje – Vladičin Han.
Lepenica je 1952. godine imala ukupno 106 domaćinstava.
Postanak sela, starine i prošlost.
Lepenica je staro selo. To se vidi po malobrojnim starincima i po crkvici posvećenoj Sv. Petki, koja se nalazi u Srednjoj Mahali. Ova crkvica je „u kamen iskopana“ i u nju mogu stati oko 20 ljudi. Po opštem predanju, pomenuta crkvica „je mnogo stara“. Zato što je u steni i okrenuta ka zapadu narod je od neko vreme zove Latinskom Crkvom.
Prilikom oslobađanja od Turaka Lepenica je bila zatečena kao malo selo sa mešovitim stanovništvom; više je bilo Arbanasa – oko 25 kuća a manje Cigana i Srba. Arbanasi su bili doseljeni preko Masurice, Trstene (Poljanica) i Biljanice – susedno pusto selište, sa Golaka, iz VelikogTrnovca blizu Bujanovca i Preševske Moravice. Za Srbe su bili najgori Arbanasi doseljeni iz Trstene. Oni su „pritisli badava“ zemlju i neke Srbe su nagonili da budu čifčije. Godine 1878. Arbanasi su se iselili iz Lepenice. Za potrebe Arbanasa u sadašnjoj Srednjoj Mahali postojala je tekija, pokraj nje je ležalo „tursko groblje“. Ostataka od pomenutih starina sada nema, jer je zemlja izorana. Pored tekije za vreme Turaka nalazila se i jedna mehana- sada mesto Meanište.
Pred kraj turske uprave u Lepenici je postojao Anamski Čiflik. Zemlje ovog čiflika pripadala je ćerki vranjskog Husejin-paše – u narodu zvana Anama. Njen brat Abdula-beg imao je čiflik u susednoj Gramađi.
Crkvena slava je i seoska. Tada se kod crkvice prikupljaju gosti iz oko 20 okolnih sela; tom prilikom je u Lepenici veliki sabor.
Seoska „zavetina za polje“ je Spasovdan.
U Lepenici postoji jedno srpsko groblje, ali ne za sve meštane; stanovnici iz mahale Drenovo sahranjuju se u groblju sela Stubal, dok pojedini rodovi iz drugih mahala svoje umrle sahranjuju u grobljima okolnih sela – Bačvišta, Kacapuna i Suve Morave. To su uglavnom doseljenici iz obližnjih naselja.
Poreklo stanovništva.
U Lepenici danas žive Srbi (82 kuće) i Cigani, koji se dele na pravoslavne (11) i muslimaske (13).
Srpski rodovi:
–Paramuljci, Nikoljdan;
-Nedeljkovići, Nikoljdan i:
-Karapandžini, Sv. Petka. Za njih se priča da su starinci.
-Drenovčani, Savindan, potiču od predaka Ranđela i Mitra. Njihovo poreklo je iz Radibužde kod Krive Palanke. Oni su oko sredine XIX veka došli da grade čiflik-sahibijsku kulu u susednoj Gramađi. Tada su upoznali Lepenicu i tu se naselili: Milivoje, 47 godina – Spasa – Stevan – Ranđel.
-Deda Ilinci, Nikoljdan se dele na:
-Stošine, Joviće, Andrejeviće i Mladenoviće. Doselili su se iz susednog planinskog sela Bačvišta. Tamo imaju istoimene rođake, koji su u Bačvištu starinci.
-Jovanovići i Pandžini, Aranđelovdan. Doselili su se iz Jovca gde su činili jedan rod.
-Koterci su se doselili iz Kacapuna. Tamo su bili starinci.
-Kržičani i Cvetkovići, Lučindan. Doselili su se iz Kržinca u Grdeličkoj Klisuri.
-Jovići, Stevanjan, su doseljeni pre 12 godina iz Stubla. Tamo su bili doseljeni iz Pepeljevca kod Kruševca.
-Vučkovići, Aranđelovan, su doseljeni iz Stuble.
-Đorđevići prvi, Aranđelovdan, su doseljeni iz Ržane kod Bosilegrada.
-Đorđevići drugi i Jaglinkini, Sv.Petka i Nikoljdan, su doseljeni iz Suve Morave..
-Markovići, Sv.Petka, su iz Zebinca u Grdeličkoj Klisuri. Najpre su došli u Kacapun pa odatle u Lepenicu.
-Konjarci, Zare i Tančo – slave Nikoljdan, Doselili su se iz Bačvišta. Zare je u Bačvištu je pripadao rodu Grujinci, koji su starinci a Tončo i Konjarci pripadali su rodu Pašalici, poreklom iz Crvenog Grada u Gornjoj Pčinji.
-Stanojčići, Aranđelovdan, su doseljeni iz Belanovca. Dalje poreklo im je iz Ćustendila u Bugarskoj.
-Cigarci, Aranđelovdan, su se doselili iz Bigle.
-Binovci, Savindan, su se doselili iz Binovca. Tamo su pripadali rodu Klisurci a oni su doseljeni iz Klisurice blizu Vranjske Banje.
-Kitarci, Nikoljdan, su se doselili iz Velikog Buštranja.
-Čukurci, Nikoljdan, su doseljeni iz Gornje Pčinje.
-Terziče, Sv. Petka , su doseljeni iz Gornje Pčinje.
– Pešanovi, Savindan, su doseljeni iz Radibužde kod Krive Palanke.
Pravoslavni Cigani:
-Krstići, Stošići i Stojan – slave Nikoljdan. Prva dva roda žive ovde od turskog doba. Treći rod potiče od „prizetka“, skoro doseljenog iz Jovca. Svi oni govore srpski i sa Srbima imaju zajedničko groblje. Bračne veze ovi Cigani sklapaju među sobom i sa pravoslavnim Ciganima iz drugih sela.
Muslimanski („turski“) Cigani:
-Kamberovići, Ibraimovići, Mamutovići, Ramiz i Maljo. Prvi rod ovde živi od turskog doba, dok su ostali kasnije doseljeni iz Kacapuna. Sve ove Cigane Srbi zovu Gurbetima. Njihov broj je promenljiv, jer lako prelaze u druga sela pa se posle vraćaju. Groblje im je na mestu Pobijen Kamen. Govore ciganski i srpski.
IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnika Porekla Milodan.
Komentari (0)