Poreklo prezimena, selo Soderce (Vranje)

17. septembar 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Soderce, Grad Vranje – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnika Porekla Milodan.

Manastir Sv. Simeona Stolpnika
Manastir Sv. Simeona Stolpnika. Foto: www.eparhijavranjska.org

Položaj sela.

Soderce je podplaninsko selo. Leži na granici nizije na jugoistoku i planinske padine na severozapadu. Zbog pomenutog graničnog položaja njegovi stanovnici se mogu baviti različitim zanimanjima.

Vode.

Meštani su koristili vodu za piće do pre  30 godina iz nekooliko slabijih kladenaca. Kasnije su iskopali bunare.

Zemlje i šume.

Potesi u polju ispod sela su: Beliševo, Đeren, Rosulje, Stanci, Reka, Kale, Lazinke, Gložje, Pobijen Kamen, Goleme Njive, Goginska Rupa, Kadina Bara, Krivan i Šabanke. Potesi na planinskoj padini iznad sela su: Vinački Dol, Grobište, Goretine, Bumbule, Majkovac, Prisoje, Mrtvica, Gornji i Donji Preslap, Leštar, Grmotan. Spaiski Zabel, Debela Buka, Gabrak, Donja i Gornja Bežanija.

Tip  sela.

Soderce se sastoji iz glavnog seoskog dela i iz mahala Samoljica i Debavci. Pomenute mahale leže na zapadu, daleko do sela kilometar do kilometar i po. U glavnom seoskom delu, koje je zbijenog tipa, pojedini krajevi nose rodovska imena – Ristovci, Pavlenci, Đorgovci i dr.

Soderce je 1951. godine imalo ukupno 86 domaćinstava.

Postanak sela, starine i prošlost.

Iznad sela su mesta Donja i Gornja Bežanija. Tamo su meštani iskopavali velike zemljane ćupove i cigle. Pojedinim današnjim stanovnicima ćupovi služe kao delovo kazana sa pečenje rakije. Naziv Gornja i Donja Bežanija, misli se, da su uspomena na neko bežanje stanovništva od Turaka ili kuge. Sa donje strane sela je mesto Latinsko Groblje. Tu su se ranije mogli videti „kodža grobovi“. Njihov pravac bio je istok-zapad; a na oba kraja svakog groba bio je poboden po jedan šiljati kamen. Današnji stanovnici, koji su doseljeni, pričaju da su se u ovim grobovima sahranjivali „Latini ili Rimljani“.

Sa gornje strane sela nalazi se manastir Sv. Simeon, sagrađen oko 1885. godine. Pre toga na tom mestu bila je zgrada manjeg manastirskog hrama.

O Sodercu postoji pisani pomen iz Srednjeg veka. Pomen je iz prve polovine XIV veka. Njega je kao vlaški katun i selo Psoderce župan Maljušat priložio Hilandaru a kralj Dušan 1343/45. godine potvrdio. Srednjevekovno Soderce  kasnije je opustelo. Po narodnom kazivanju, današnje selo osnovano je na početku XIX veka. Tada su došle četiri doseljeničke porodice od kojih potiču sadašnji rodovi – Jankovci, Đorgovci, Ciglini, Pavlenci i još neki drugi. Njih zovu „staroseljanima“. Ostali rodovi doseljavali su se posstepeno nakon osnivanja sela.

Pred kraj turske vladavine u Sodercu je živelo 5 do 6 arbanaških porodica. Zvale su se: Abdulovi, Memetovi, Šabanovi, Maličovi i dr. Oni su imali mnogo zemlje koju su obrađivali uz pomoć Srba. Godine 1878. Arbanasi su zemlju prodali Srbima i iselili se iz Soderca. Za vreme Turaka Srbi su imali svoju zemlju u planinskom delu atara, koji je neplodniji.

Zajednuičke slave svih meštana su: Sv. Nikola prolećni i Sv. Simeon. Ova druga je i manastirska slava. Na dan manastirske slave je glavni sabor.

Seosko groblje leži na prostoru između glavnog dela naselja i mahale Samoljice.

Poreklo stanovništva.

U selu žive stanovnici koji potiču od doseljenih predaka.

-Jankovci, Nikoljdan. Rod je osnovao Janko, predak četvrtog pojasa .  Nikoal, 40 godina – Rista – Đorđe – Tasa – Janko. Janko se doselio iz susednog Katuna. Tamo je imao brata Nikolu, koji je osnovao poseban rod. Posle su i oni prešli u Soderce. Dalje poreklo Jankovaca je iz Suvojnice blizu Surdulice. Jankovcima su rod Bitinci u Bunuševcu.

-Denini, Nikoljdan, su dobili prezime popretku Mladenu (Mladenini-Denini). Oni su grana od roda Jankovci.

-Ristovaci, Nikoljdan, su iz Gornjeg Ristovca. Rod je osnovao Stojilko, predak drugog pojasa. On se doselio u ženinu kuću pre oko 100 godina. Milan, 72 godine – Arsa – Stojilko. U Gornjem Ristovcu Stojilko je imao brata Stevana; živeli su u zadruzi Liškovci, koja je brojala 77 članova. Neki njihovi rođaci iz Gornjeg Ristovca prešli su u Dekutince kod Vladičinog Hana, u Vranje i Kragujevac. Liškovci su u Gornji Ristovac doseljeni su iz susednog Žbevca a njihovo dalje poreklo je od Bitolja.

-Nikolinci, Nikoljdan, su doseljeni iz Katuna posle roda Ristovci. U Katunu su bili jedan rod sa napred pomenutim Jankovcima. Njima u rođaci Bitinci u Bunuševcu.

-Stambolci, Aranđelovdan, su dobili prezime jer je neki njihov predak išao u Stambol – u pečalbu.

-Đorgovci, Đurđic, potiču od pravoslavnih Cigana, zbog čega imaju preziem Đorgovci.

-Mišinci, Đurđic, ranije su činili jedan rod sa pomenutim Đorgovcima. Sa njima i sada imaju zajedničke kumove.

-Ciglini, Pavlenci i Dlagini  –  svi slave Đurđic i ne znaju za svoje poreklo.

-Dodini, Đurđic, uvek „edna pa edna kuća“.

-Samoljičani, Đurđic. Osnivač roda zvao se Stevan; doselio se pre 100 godina kao seoski govedar. Rista, 70 godina – Trako – Stevan. Doselio se iz Samoljice kod Preševa.

-Mandini, Aranđelovdan, su skoro doseljeni iz Ribnica. Tamo su pripadali rodu Lepojci.

-Đorđevići, Aranđelovdan i;

-Pešići, Nikoljdan, su doseljeni iz Donjeg Neradovca.

-Šopci, Aranđelovdan, su doseljeni pred kraj turske vladavine iz Babine Poljane i Gornjoj Pčinji. Iz pomenutog sela „pobegli od muke“.

-Dabevci, Aranđelovdan, ne znaju za svoje poreklo.

-Čestelici, Aranđelovan. Rod su osnovala „prirođena deca“, oni su „dovedeni po majku“  iz planinskog sela Čestelina. Dalje poreklo im je iz Stajevca u Gornjoj Pčinji.

-Okanci, Aranđelovdan, su doseljeni iz Košarna kod Bujanovca. Tamo im je živeo predak Rista Okan, koji je imao ženu Karafilku. Ženu je napao neki Turčin. Rista je ubio Turčina i sa ženom prebegao preko granie posle 1878. godine. Najpre su radili tuđu zemlju. Za njegovu ženu se priča da je bila poznata kao dobra domaćica. Dalja starina im je iz Bilinca kod Gnjilana.

Iseljenici.

-Jankovci, iseljena po jedna porodica u Skoplje, Kovin, Sombor i Bugarsku.

-Đorgovci, po jedna porodica iseljena u Donji Šapranac (Đorgovci), Vranje i Beograd.

-Samoljičani, jedna porodica živi u Beogradu.

-Cingini, jedna porodica živi u Smederevu.

-Denini, jedna porodica prešla u (Donje) Vranje i dve u Leskovac.

-Dabevci imaju iseljenika u Vranju i Priboju.

-Okanci, jedna porodica prešla u susednu Sobinu – Branko Okanče.

-Stambolci, jedna porodica prizećena u Bunuševcu.

Potpuno se iselili:

-Velkovi, Aranđelovdan, su živeli u današnjoj Samoljičkoj Mahali. Iseljenika od ovog roda ima u Neradovcu, Vranju i Pančevu.

-Deda Pešini žive u Krajmirovcu kod Bujanovca.

-Deda Stojanovi, sada izumrli, u Kuštici su bili doseljeni iz Soderca.

-Mitići su u Vranjskoj Banji.

-Damčinci su u susednoj Sobini.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.