Poreklo prezimena, selo Golemo Selo (Vranje)

9. jun 2016.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Golemo Selo, Grad Vranje – Pčinjski okrug. Prema knjizi Riste T. Nikolića „Poljanica i Klisura“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih 1902. i 1903. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Golemo-Selo

Položaj sela.

Golemo Selo je najveće selo u ovoj oblasti. Nalazi se sa obe strane reke Veternice, odakle ova teče Klisurom. Manji deo sela je u ravnici, pored reke a veći deo po kosanicama i stranama dolina pritoka veterničkih. Sve seoske kuće, kao i imanja (njive, bašte i livade) su izvan domašaja reka i potoka. Jedino, kada Veternica nadođe, nanese štete po kojoj njivi ili bašti a zbog toga su neke zgrade premeštene, mada i danas ima kuća pored reke, ali nisu izložene poplavama.

Vode i klima.

Meštani koriste vodu za piće iz kladenaca, bunara, sa potoka i reka; zimi poglavito sa reka a leti sa kladenaca, kojih ima svuda gde i kuća. Kladenci su jaki i ne presušuju, jedino su slabiji u Baljkovcu. Poznati kladenci su: Durukov Kladenac, Mirska Padina, Šišavica, Belova Bara, Gruna Bara, Jađupka, Brekinče, Krivo Kladenče, Virovi, Kitke, Majkiću Preslap, Stari Kladenac, Anđelinkov Kladenac, Lešje, Pančarica, Baljkovac, Polom, Petlova Bara i dr.

U nekim izvorima voda je zimi vrlo topla („kao grejana“), u njoj se led odmah istopi; zimi sa njih niko ne pije vodu, jedino kada je ostave da se ohladi, a služe se vodom sa potoka. Leti je u tim izvorima hladna. Na nekim mestima, poput Belove Bare, Berivojštici i dr. voda je slana, te se tu prikuplja stoka i liže vlažna mesta. Samovilski Kladenac (u Dubju) smatra se za lekovit – leči od rana. I kod mesta Manastira postoji jedan izvor, čijom se vodom stanovnici umivaju, kada se okrastaju; tu je bio „barčug“, meštani ga očistili i sada je izvor.

Zapadni vetar meštani nazivaju „gornji vetar“. Kada on zimi „tera“ oblak – biće sneg (ili kiša). Istočni vetar zovu „kozjoderac“ i kada zimi duva – najhladniji je; nikada ne dosnosi kišu; dohvata brda pa se razbije.

Zemlje i šume.

Njive („oralije“) stanovnici većinom imaju oko kuća, a i dalje od kuća na mestima zvanim: Rakitovica, Goli Mlaz, Zmijarnik, Drenova Glava, Begova Bara, Zabelina, Ugrin Do, Međina, Kuzmanova Čuka, Trakino Kućište, Labaćevica, Orašje, Cilina Padina, Guštrica, Repeljica, Jelenac, Ponog, Boškovica, Bajin Do, Lešje, Zmijopek, Brdarica, Kujinac, Drenje, Pančarica, Mijačovica, Vlasen (raste visoka trava „vlasen“), Mrakovštica, Baljkovac, Vrtača, Obršina, Donja Šuma, Dubje, Bobište, Vitanovica, Gradavica, Luke, Zagrobište, Beličevica, Preke Njive, Srndaće, Dulan, Petlova Glava i dr.

Najviša su mesta Prokopije, Kitke, Majkići Preslap, Srndaće, B’bnji Ornica, Popova Padina i dr. Na njima danas seju ovas, a ječam je sejan dok je bio „novina“; kukuruz na tim mestima ostaje zelen. Izuzev pomenutih mesta, blizu ostalih nađe se i po koja kuća.

Ispaše ima na mestima zvanim: Ivanova Čuka, Stajkova Šuma, Popova Padina, Golema Kruška, Prizetko, Mala Garina, Golema Garina, Bazarnik, Tumba, Kolasto Lazinče, Jankića Padina, Bugarsko Kućište, Virovi, Brekinče, Katićeva Livada, Stanimirovo Trlište, Lipa, Dojći Virovi, Srman, Pržar i dr.

Na svim tim mestima ima i šume i po neka njiva. Šume ima i na mestima zvanim: Raševa Padina, Ravnjak, Klinčev Trap, Donjo Grašište, Krnjino Njivče, Polom, Kosovica, Staro Gumno i dr. Šuma je većinom bukova, dubovina, blagunova i dr. Samo je na nekim mestima šuma podeljena.

Tip sela.

U početku, po predanju, ovo selo je bilo poglavito zbijenog tipa. Kada je  turska vojska preko Poljanice krenula na Kara-Đorđa i Hajduk Veljka, kuće Golemog Sela bile su u reci pored Veternice. Odatle su se stanovnici razišli i danas je selo razbijenog tipa, podeljeno u male: Rekare, Toplik, Varožeg, Berivojštica, Dubje, Goli Mlaz, Sinorski Deo, Selište, Livađe, Sinorje, Bajandolsku i Baljkovačku Malu.

Sve su te male, od Rekara, koji je pored Vetrnice, zvezdasto raspoređene u pravcu dolina i kosa, koje se prema Veternici spuštaju. Rastavljene su među sobom zemljištem, potokom, dolinom, stranom doline, šumom – ili su male, kao Dubje i dr. na savim izdvojenim, samostalnim položajima. Negde male prelaze jedna u drugu a negde su udaljene jedna od druge 5 do 10 minuta hoda. Kuće u malama su različito udaljene. Najzbijenije su u mali Rekarima, gde je sudnica, škola, mehana, dućan, kovačnica i dr.

Danas je zadruga sve manje. Veća zadruga je Jovana Rašića, u kojoj ima preko 20 ukućana.

U selu ima oko 240 kuća, uključujući i Ostru Glavu.

Starine u selu.

Sa dessne strane Veternice postoji gradište ili „meterizište“. Gde ima kamena od nekadašnje tvrđave.

Na Vitanovici, na mestu zvanom Pavunica, postoji crkvište, gde se raspoznaju temelji nekadašnje crkve. Oko tog mesta ima ostataka stare hrastove gore. Hram je bio posvećen Sv. Prokopiju a litija se nosi na Spasovdan.

Crkvište postoji i na brdu Prokopiju. Priča se da je tu ranije bila crkva, koja je građena još u doba kada je u Trsteni bilo oko 70 srpskih kuća i kada su sva okolna arnautska sela bila srpska.

Ispod Ivanove Čuke, između Manastirske i Ostroglavske Reke, postoji mesto zvano Manastir. Tu je na razvalinama stare crkve podignuta nova, obična crkvica.

Starih grobalja ima na nekoliko mesta; Latinsko Groblje na Gradavici i na mestu zvanom Gušterica.

Selišta ima na dva mesta. Jedno je na levoj strani doline Senske Reke blizu kuća Gizdavkinih. Staro Selo je pored Vetrnice.

U Baljkovcu se nailazi na „zgurije“, ćeramidine i dr. Tu su, vele, bile kovačnice.

Na mestu zvanom Rupica, koje je u izvorištu Senske Reke u blizini Drmana (šuma) i Repeljice (njive) je ranije bio zbeg. Priča se da su se preci današnjih stanovnika tu krili od Turaka (kesedžija) tri godine – i ovi ih nikako nisu mogli naći; danju su radili po njivama a noću vraćali u zbeg. Tek kada se jedan od Turaka popeo na visoku dub na Brankovoj Čuki, spazio je vatru i zbeg. Onda su ih napali i opljačkali.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Ne zna se ko je prvi zaselio današnje Golemo Selo. Priča se da je nekada u njemu bilo 90 kuća, da bi udarila čuma i uništila svo selo. Ipak, za porodice:

-Pavletovci ili Bajandolci, Nikoljdan, poznati su kao „starovremci“. Neki kažu da su od njih i porodica;

-Gizdavkini.

-Rečperci nisu svi od „jedne krvi“. Jedni vode poreklo od Lingura (vlaški Cigani) za koga se preudala jedna žena (Neda). I danas na njima stariji ljudi zapažaju neke znake njihovog porekla. Ostali Rečparci su su pravi potomci ona dva brata, što se i po njima poznaje. Najpre su se zvali Meterci, odnosno Cigani, pa su docnije nazvani Rečparci po nekome njihovom pretku, dedi Stojku – koji je bio „rečparin“, odnsno stočni trgovac. Ima ih 40 kuća, slave Nikoljdan.

-Kojićevci, Sv.Đorđe. Njihov predak živeo je u današnjem selu Roždancu kod Čorinoga Kladenca, gde i danas postoji Kojićeva Livada, pa je odatle prešao u Golemo Selo.

Za gore navedene se  priča da su poreklom od stanovništva Starog-Golemog Sela, pre pomora od čume.

Za starince se smatraju i:

-Bogdanovci (po starom Belčevci), slave Nikoljdan.

Doseljenici su:

-Doinci, čiji su se pradedovi doselili iz obližnjeg sela Lalinaca, odakle su pobegli od Arnauta, koji su oteli selo. Vode poreklo od nekog deteta, koje je ovčar našao u papratu, pa ga je odgajio, te su po tome nazvani Doincima (po dojenju). Slave Sv, Jovana Krstitelja.

-Doganci, sv. Đorđe. Preci su im iz „vranjsko“, odakle su pobegli. Poznati seu kao veoma opaki ljudi.

-Picanci su od Kuršumlije. Bili su najpre u Prekobrodu (Lalince) pa su otuda došli u ovo selo. Od njih su:

-Dunđerci, koji slave Aranđelovdan.

-Đokavci (Deda-Đorđijanci), Sv. Đorđe, su iz sela Zarbinca. Tamo su im došli Arnauti na prenoćište i ovi ih primili. Kada su im sutradan rekli da mogu ići, našta su im Arnauti odgovorili kako su oni dosta išli, te da sada domaćini treba da idu. Tako su Đokavci napustili Zarbince i došli u ovo selo. Od njih su Deda-Đorđijanci.

-Bugarci, Nikoljdan, su iz današnje jugozapadne Bugarske, gde su ubili kuma i dobegli u Golemo Selo. Zbog toga se, vele, u njihovoj porodici uvek mađe nekos akato čeljade.

-Pileštarci su poreklom iz Ravne Banje (Jablanički srez), gde im je predak radio na samokovu, pa se ovde doselio i udomio. Ne kaže se koju slavu slave.

-Desivojčani (Kesmanci po starom). Aranđelovdan, su iz sela Desivojca, odakle su doseljeni pre 90-100 godina pobegavši od  Arnauta, koji su im ubili pradedu, koji je, vele, ostao nezakopan. Uz to morali su napustiti i svoje imanje, pa i 60 tovara žita, Staro prezime im je Kesmanci, kako se i danas zovu neki iz te porodice, kojih ima po ostalim selima – Kruševoj Glavi, Gradnji i dr. Priča se da su do skora čuvali tri tapije, koje su im, vele, ostale još od kneza Lazara, po kojima su imali prava na Desivojce, Zarbince i pola Gradnje.

-Kovačevci (Kržinci), Nikoljdan, su, po starom prezimenu Veselinci, doseljeni iz sela Kržinaca kod Vladičinog Hana gde imaju rođake. Pobegli su zbog turskog zuluma.

-Kaluđerci* su iz sela Kaluđeri u Klisuri.

-Vragoterci* su iz Kaluđeraca, selo u Klisuri veterničkoj, odakle su dobegli pre 90-100 godina zbog turskog zuluma, kada je oko 170 krdžalija pošlo niz Veternicu na Kara-Đorđa.

-Savini, Aranđelovdan, su poreklom iz „novo brdsko“, doseljeni pre 90-100 godina. Pobegli su braća Sava, Vuča i Pavol sa ocem Ristom. Tamo su Arnauti hteli da im ugrabe sestru, te su bili pimorani da beže. Neko vreme su proveli u Mrkolju (Jablanički srez), pa otuda došli u Golemo Selo.

-Keserci* su iz Streška. Predak ima ostao siroče – pa ga pre 100 godina – Đokavci odgajili i oženili.

-Taratanjci, Nikoljdan, su iz Uševca, odakle su pobegli od Arnauta, koji su im oteli sestru i poneli u Dobrejance. Deda Gmitar sa braćom pojuri za Arnautima i skloni se u današnju crkvu Dobrejensku, pored koje je vodio put, kojim su Arnauti pošli. Kada su naišli, ovi ih napadnu puščanom paljbom, kojom prilikom su ubili dva Arnauta i devojku.

-Pešić Stoilko* je poreklom iz Krive Reke, odakle je dobagao sa ocem pre 60 godina. Tamo su im Arnauti prisvojili jednu sestru, pa hteli i drugu, te ovi pobegnu. Zovu ga Era po nekome Miljku Eri, iz čije se porodice oženio.

-Stambolci, Aranđelovdan, su nazvani po Stambolu, kuda su im preci gonili na prodaju ovnove o goveda. Starinom su iz Desivojca a ovde su se doselili pre 50-60 godina iz Studene. Ista su porodica sa Desivojčanima.

-Šumanci, Nikoljdan, su iz sela Šumana,odakle su im došli pradedovi.

-Cvetkovići (Đorđe), Nikoljdan, su iz Dobrejanca.

-Stankovići (Janja)* su iz Pečenjevca, odakle ga je dovela majka pre 60 godina, pošto se preudala u ovom selu, za Gmitra iz Uševca.

Seoska slava je Spasovdan.

*Ne kaže se koju slavu slave.

IZVOR: Prema knjizi Riste T. Nikolića „Poljanica i Klisura“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih 1902. i 1903. godine.   Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Ana

    Šteta sto ne drancarica ??