Poreklo prezimena, selo Rataje (Vranje)

29. maj 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Rataje, Grad Vranje – Pčinjski okrug. Prema knjizi Riste T. Nikolića „Vranjska Pčinja“.   Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo je u prisoju na ravnici pored (Južne) Morave, a sa obe strane Preobraženjske Reke, koja ima vode samo zimi i posle kiše.

Morava plavi u proleće polja svih sela u njenoj ravnici, pa i Rataja, ali reka Preobraženjska, kada nadođe, čini štete usevima i nanosom zasipa dvorove kućama, koje su pored iste.

Vode i klima.

U selu ime samo nekoliko slabih izvora. S toga na njima ujedno poje stoku, a vodu piju sa bunara. Oko izvora na mestu Slatina popada beo prah, koji stoka rado liže (šalitra po mišljenju g. Kuzmana Badžovića, učitelja u ovom selu); te izvorsku vode ne koriste uopšte.

Klima je pored Morave hladnija  je nego u okolnim selima, jer ničim selo nije zaklonjeno sa severne strane. Sneg obično pada od početka novembra i održi se do proleća, visine i do jednog metra. Vetrovi su; zimi sever, u proleće jug i zapad a u jesen sever, jug i zapad a retko kada i istok. Najhladniji su sever i istok.

Zemlje i šume.

Zemlja za obrađivanje je mahom peskuša, pomešana sa glinom a na brdašcima je smonica. Na njivama seju kukuruz i strna žita.

Meštani imaju zajedničke pašnjake u Slatini blizu sela a ostala im je od Mehemd-Paše, nakon oslobođenja 1878. godine, koji je u selu imao čifluk.

Šume nema u blizini, nego na daljini od 2 do 3 sata hoda, na srpsko-turskoj granici, u planini Krapini. Gora je sva sitna od lisnatog drveća, a upotrebljava se za gorivo.

Jenoj porodici sa osrednji život treba: pet hektara oralije, dva jarma (para) volova – ili jedan dobar par, 20-25 ovaca, jedna krava, jedan konj i jedan vepar.

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa i deli se na šest ma(ha)la: Vojinovsku, Sirminsku, Čivlučku, Karadžinsku, Jašunsku i Miloševsku. Neke male su razdvojene seoskim potokom.

Kuće u selu su uopšte raspoređene bez reda. Osim seoskih puteva, pored kojih su kuće, selo ima i dve glavne ulice (puta), koji se seku u obliku krsta; jedna je kroz sredinu sela sa istoka na zapad a drugu čini drum pri kraju sela. Na drumu su: dućan (bakalnica), mehana, kovačnica, škola i crkva, koja je nešto dalje od sela. Used poplava Preobraženjske Reke ostao je u sredini sela prazan prostor, gde je zapis (zavetina); tu se sastaju meštani o praznicima.

Selo ima 96 kuća.

Najveće zadruge su od 20 ukućana, ali je već običaj, da se sinovi, nakon ženidbe, odvoje od roditelja.

Ime selu.

Stanovnici vele, da je ime sela Rataja postalp od zanimanja stanovnika, jer su odvajkada bili ratari i vrlo vredni, te im je sva zemlja bila obrađena – uratajena.

Male su nazvane po prezimenima pojedinih rodova a Čivlučka po tome – što je tu bio čifluk.

Starine u selu.

Staro selo Rataje bilo je na brdu, istočno na pola sata hoda od današnjeg sela na Selištu, gde su danas seoski vinogradi. Sa tog mesta se selo pomerilo:

  1. Što su seoske njive bile dole, u ravnici pored Morve
  2. Što je Usein-Paša, kao i prethodnik mu Mehmed-Paša zauzeo najbolje njive, pa je s toga naredio, da se selo preseli u ravnicu.

Osim Selišta, gde je bilo staro Rataje, postoji drugo selište Donje Žapsko na četvrt sata hoda južnood Rataja, do same crkve ratajske. Selo je tu bilo pored starog Solunskog Druma.

Staro Rataje imalo je zajedničko groblje sa obližnjim selima Aleksandrovcem i Crnim Lugom. Razlog tome je što su bila u neposrednoj blizini, jedno od drugog odaljeno po četvrt sata hoda.

Ima ostataka kaldrme od negdašnjeg Solunskog Druma, koji je vodio desnom stranom Morave a poznato  je i mesto negdašnjeg hana pored tog druma.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Kada je selo nastalo – ne zna se. Priča se da ga je osnovao neki Vojin, od koga danas ima 30 kuća u šestoms tepenu srodstva. Poreklom su iz sadašnje Stare Srbije, odakle je dobegao u ovo selo sa svojim bratom Ristom, kada su tamo zavladali veliki zulumi Arnauta (možda za vreme seobe pod patrijarsima). Njegovi su potomci:

-Ćosini, Pavlenci i Rišini, slave Aranđelovdan.

Od Riste, brata Vojinova, vode poreklo – jašunska porodica:

-Miloševi, Šukarevi, Biškovi, Sejizovi i po ženskoj liniji:

-Boškovi. O pretku Boškovih priča se ovo: Zvao se Boško i bio je poreklom iz Bosne. Bio je trgovac i idući putem, koji je vodio kroz Rataje, zanoći u kući deda Riste i tom se prilikom zagleda u kćer njegovu, kojom se potom oženi i tako ostane u ovom selu. On je slavio Nikoljdan, pa su – vele – i Ristinci (Ristini potomci) uzeli istu slavu.

-Stojkovići, Stanimirovići i Nikolinci, Đurđic. Njihov predak Stanimir Sirminski, koji je pobegao od Prizrena (po nekima iz Moravice) zbog nasilja arnautskog. Najpre je došao i selo Krševicu (danas pod Turcima, blizu granice), odakle ga je Useina-Paša sa porodicom doveo u Rataje za svog čivčiju. Od njega je ostalo 15 kuća u petom stepenu srodstva.

-Karadžinci. Njihov predak Karadža je porekom iz Ćustendil Banje, odakle je došao u Crveni Grad (selo u Vranjskoj Pčinji u slivu Vardara) a odatle u ovo selo. Bio je hajduk, pa se tek u ovom selu smirio. Od njega ima danas 6 kuća u srodstvu do četvrtog stepena.

-Džunguri, Zunzarci, Divitovci i dr. Najdocnije se doselilo desetak čivčija, koji su došli iz Stare Srbije na zemlju Usein-Paše i Suliman-bega; i danas su vrlo siromašni.

Kada se deda Vojin doselio, priča se, da je morao krčiti šumu.

Među meštanima ovog sela nema razlike, jedino što  Sirminci paze više na odelo.

Seoska slava je Roždenstvo Bogorodice a zavetina Treći dan Duhova.

IZVOR: Prema knjizi Riste T. Nikolića „Vranjska Pčinja“.  Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.