Poreklo prezimena, selo Špaj (Bela Palanka)

1. maj 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Špaj, opština Bela Palanka – Pirotski okrug. Prema knjizi dr Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Bazilika kod sela Špaj, otkrivena pa zatrpana prilikom izgradnje Koridora 10
Bazilika kod sela Špaj, otkrivena pa zatrpana prilikom izgradnje Koridora 10

Geografsko topografske prilike.

Selo je na temenu najviše Nišavine Špajke terase od 150 (440 m) pod odsecima višeg krečnjačkog jezerskog poda Ćitke i Dela (554 m). Najviši kraj naselja, Gornja Mala, zauzima padinu zvana Gnjila. Na ovom položaju, pod poslednjim krečnjačkim krševima potkovičastog grebena Suve Planine, Špaj je na terasi onog čota, u vrh istoimene izbočine, koja zatvara Obluk Crvene Reke prema dnu užeg – zapadnog dela Belopalanačke kotline.

Vode.

Selo se vodom služi sa česama, bunara i pumpi. Špaj ima dve česme, koje dobijaju vodu iz rezervoara u selu. Bunari, kojih ima 7, su duboki od 6 do 12 metara. Sušnih leta voda se u bunarima muti i omanji kod plićih. Pumpe crpe izdansku vodu sa dubine od 6 metara; jedna od dvaju pumpi je školska. Izvori u ataru su: Nikolin Potok, Stevani Kladenac, Selište, Kladenčište, Štulanovac i Smilovac.

Granice atara, zemlje i šume.

Granice atara povučene su na mestima: Stranje, Lice i Movac – sa Glogovcem; Rajkovske Njive i Utrina – sa Tamnjanicom; Trševina i potočić Bašča – sa Crvenim Bregom; „špajski atar“ – sa Crvenom Rekom; Nišava – sa Vran Dolom; Mastište, Jasenovik, Staro Lojze, Umljak, Smilevac, Brestovac, Lokva, Beli Prst, Sip, Vučevluk, Planinica i Dlgarnica – sa Vrgudincem.

Topografski nazivi za obradive površine su: Polje, Pejanica, Pojatište, Trševina, Štulanovac, Đurina Bara, Kladenčište, Rusalijsko Grobište, Šuplji Kamen, Jasenovik, Dragotin Kamen, Crkvište, Ravnište i Smilovac. Utrina je na mestima: Grbin Del (golet), Vrla Strana, Nikolin Potok, Dubje i Sip. Šume obuhvataju: Vučevluk, Grbovsku Livadu, Zlataricu, Koriju, Stranu i Stranje.

Tip sela.

Špaj je zbijeno naselje sa nešto razređenijim krajevima. Glavni seoski krajevi su. Gornja Mala, Dolnja Mala i Orašje.

Starine u selu.

Na mestu Carina, gde je zemljište podložno klizanju, nailazi se na ostatke nekog ranijeg naselja. Otkopavaju se zidine, opeke i drugi ostaci materijalne kulture. Selo ima dva stara obroka; jedna je posvećen Vaskrsu – seoskoj zavetini – je u Selištu a drugi je posvećen Đurđevdanu na mestu Del.

Poreklo stanovništva.

Starinci su:

-Toturnjaci (Mitići i Živkovići), Aranđelovdan.

-Rajkovci (Rajkovići), Nikoljdan.

-Mišići, Nikoljdan.

-Kiškarci (Jovanovići), Nikoljdan.

-Nikolinci (Spasići), Nikoljdan.

Doseljenici su:

-Žeglari (Zlatkovići), Mitrovdan, su iz Vele Burgasa u Bugarskoj.

-Jovinci (Veljkovići i Živkovići), Markovci (Markovići), Mejsilovci (Trčkovići) i Mišinci (Veličkovići), svi slave Aranđelovdan i doseljeni su iz Crvene Jabuke. Veljkovića ima odseljenih u Belu Palanku.

-Sugarci (Živkovići), Nikoljdan, su iz Crvene Jabuke.

-Nikolići, Nikoljdan, su iz Bogdanovca, doseljeni 1943. godine.

-Đurići, Aranđelovdan, su iz Komrena.

-Filipovići, Nikolići, Stajćevci (Stankovići) i Rančići, svi slave Savindan i doseljeni su iz Gradišta.

-Igići, Alimpijevdan, su iz Tamnjanice.

-Kurjaci (Popovići), Sv. Petka, su iz Toponice.

-Živkovići, Sv. Petka, su iz Toponice.

-Govedarovci (Tričkovići), Sv. Vrači, su iz Kosmovca.

-Džokanci (Rančići), Sv. Vrači, su iz Kosmovca. Govedarovci i Džokanci kao i gotovo svi ostali doseljenički rodovi naselili su se u tursko doba.

-Šundrini (Nikolići), Nikoljdan, su iz Bukurovca.

-Stojanovići, Aranđelovdan, su iz Crvene Reke. Stojanovića, jedine iseljene porodice iz Špaja, ima odseljenih u Banat, kao kolonisti.

Naseljska i crkvena slava je Sv. Petka; zavetina je Vaskrs. „Volovska slava“ su Sv. Vlasi. Sv.Petka se svetkuje „za zdravlje“.

Selo ima svoje groblje.

U ataru ovog sela postoji mesto, koje se zove Rusalijsko Groblje. Tu se iskopavaju ostaci neke ranije naseobine.

Seoska crkva, hram Sv. Paraskeve, sagrađena je 1869. godine.

IZVOR: Prema knjizi dr Mihaila Kostića „Belopalanačka oblast (kotlina)“, izdanje 1970. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.