Po kazivanju starih ljudi, oduvek je selo bilo na istom mestu. Najpre su postojala dva dela sela: Srpski Pardanj i Totovski Pardanj – koji je bio onde gde je sad Nemački. Jedni od Totovih su se iz ovog dela raselili, drugi pomađarili, a neku u novije vreme i ponemčili.
Najstariji deo Pardanja bio je kod sela. I sad nalaze po gradinama tragove zumunica i pećke, jer kuće su pre bile sve unutra, po gradinama. Tek od pre 40-50 godina počeli su ”iznositi” kuće na ulicu.
”Pod rabotom” je bio i Srpski Pardanj: bio je vlasništvo gorfa Butlera, a posle njegove smrti, pošto je bio bez roda, zumelju su držali arendaši i plaćali za to državi.
Pardanj je još stariji od Modoša. Izgleda dsa su prvo naselje i ovde podigli pored rečice koja jte teklo Krivom dolinom. Slušali su da su prvi naseljenici Pardanja došli iz Slankamena i Zemuna. Za Stajiće kažu da su prvi došli, zatim Kojići, Lukići i neki Rajići (bili su dva brata: Koja i Raja i njohovi potomci i sad slave istog sveca Sv. Jovana). Od Rajića je sad samo jedan. Misle da ih je grof Butler doveo i dao na zemlju.
Veoma je težak položaj ovog pograničnog srpskog sela bio zbog toga što je dobra trećina njegovog atara ostala u Rumuniji. Prilikom povlačenja srpske vojske iz Temišvara i onih krajeva javila se misao da naš narod u ovom delu Banata digne ustanak i odupre se ulasku rumunske vojske i zauzimanju ovih krajeva. Ali do toga ustanka nije došlo: naš je narod u ovom delu Banata voma razređen i tuđim življem iskidan, au uz to i dosta utučen teškim pritisko tuđinske vlasti, već nije bio ono što su bili banatski Srbi 16.veka, koji su listom ustali na noge protiv Turaka i junački se s njima poneli.
Povodom crkve kažu: ”60 numeri” je bilo kad su se naselili Srbi i podigli ovu istu crkvu koja i sad stoji. Vele da je rekao patrijarh Čarnojević: ”Niste vi mogli sami sazidati, jedva ste sebi zemunice mogili naprati”, i da su ciglu ”namastiri” dali za ovu njihovu crkvu da se iz Segedina dovuče. S desne strane crkve, do zida, nalazi se slomljeni krst, a drugi krst od crvenog kamena je uz crkveni zid sa natpisom ”DIMITRIJE NEDELJKOV, † 1826, i žena mu SIMEUNA, † 1829”. U knjizi ”Žitija svetih” ima zapis u kome se kaže da je 1746. godine priložio pardanjskoj crkvi JOVAN ČOKRLJAN za dušu svoju i svoje braće: Jovana, Maksima, Stevana i Mate i svog sina Stevana.
RODOVI POZNATOG POREKLA:
- ADAMOVI – CARANI (2, Sv. arh. Mihail), došao iz Itebeja u kuću Caranovih
- BOGDANOVI – CAROVI (2, Sv. Nikola), došao iz Itebeja u kuću Radojčinih
- ŽIVANOVI – BAJIĆI (10, Sv. Nikola), Bajići – po svom starom prezimenu iz Zemuna; kad im je delio zemlju, spahija ih je nazvao Živanovi, po tadašnjem pretku.
- ŽIVKOVI – POPINI (9, Sv. Nikola), upisani u protokolu kao Živkovi-ći; pradeda starca od 70 godina došao je ovamo iz Srbije kao popa i njegovi su imali i svoju zemlju (popovski paor); ima ih u Rudni iseljenih
- KLANIČIN (1, Petkovača – po kući Nikićevih), iz Ivande, došli pre 50 godina
- LUPULOVI (3, Petkovača), iz Venja došao u kuću Lazukuća
- MAKSIMOVI (1, Đurđic) – TODOROVI (4, Đurđic) i MILIĆEVI jednog su porekla i slave Đurđic; došli su iz Zemuna
- MALI – ČA-RAJINI (5, Sv. Lazar), stari su mu došli ovamo iz Srbije: tri brata, tri sesije
- NIKIĆI (9, Petkovača), stari su im došli iz Grgetega u Sremu, gde i sad ima Nikića, samo što tamo slave Sv. Stefana; od Nikića ima naseljenika u Fenlaku; stara familija.
- PAVLOV (1, Petkovača), došli iz Itebeja pre 20-30 godina (moj dodatak – znači krajem 19. ili početkom 20.veka)
- RADOSAVLJEVI (22, Sv. arhanđel Mihail), sad se pišu RADOSAV, u množini –i; sve ih zovu zajedničkim imenom Rauti; jedino su oni nosili bele, duge kožuhe, a svi ostali, kao i drugi Banaćani, žute; imaju i pojedine grupe nadimaka: Mojsini itd.; misle da su takođe iz Srema; stara familija
- SLEPČEV (1, Sv. Nikola), pradeda došao iz Mehale, u Temišvaru, a jedni od njih se sasd prezivaju LAZIĆI (4, Sv. Nikola), po kući u koju je ušao predak; Slepčevi su stara familija, imali su i sesiju
RODOVI ČIJE POREKLO NIJE UTVRĐENO:
- AMIŽIĆI (3, Sv. Ignjatije), nagađaju srodstvo sa onima u Modošu
- ANDREJINI (3, Sv. Nikola), imalu su ”paor zemlje”; ima iseljenih u Kanaku, u Đuru, u Itebeju
- BOŽINI (1, Sv. arh. Mihail)
- VESELINOVI – ŠVABINI (5, Sv. arh. Mihail)
- VOJINOVI (1, Sv. Jovan), imali su ”paor zemlje”
- VUJINOVI (5, Sv. Jovan)
- VUČE(I)NIĆI, sad STEVANOVI (3, Sv. arh. Mihail)
- JOSIMOVI – ŠMRKALOVI (2, Sv. Jovan), a zvali su se pre POP-JOSIMOVI; bio je predak neki pop Josim
- KOJIĆI (15, Sv. Jovan), od prvih naseljenika
- KOSTINI – KOPŠICINI (3, Sv. Jovan)
- LAZAROVI – GRAĐAROVI (1, Sv. Jovan Zlatousti)
- LAZIĆI – POLJČA i DŽILI-AŠEVI (4, Sv. Nikola i Sv. Jovan) i OCIĆI (Sv. Jovan), pop Vasa Lazić 1749.
- LUKIĆI (18, Sv. Stefan); mnogi se iselili i u Bugarsku i u Srbiju, u Paraćin, Ćupriju; bila je najveća familija još i u vreme naseljenja, i u Samošu
- MILIĆEVI (4, Đurđevdan)
- STANOJEVIĆI i BRANKOVIĆI su jednog porekla i slave jednog sveca
- MILOVANOVI – MATISAKOVI (5, Vračevi)
- MIHAJLOV – ACKOV (1, Sv. Nikola)
- MOMČILOVI – PUJINI – GOJKOVI (6, 4 Đurđic, 2 Petkovača), Gojkovi su dovedeni iz Sečnja u familiju i slave Petkovaču
- NEDELJKOVI (7, Sv. Jovan)
- NOVAKOVI – SOLIĆI (1, Sv. Jovan), pravo i staro prezime im je SOLIĆI.
- PANTIĆ – FUTAJDER – TATARSKI (1, Sv. Nikola)
- PEJINI – PEČUL (1, Sv. arh. Mihail)
- POPADIĆ (1, Sv. Lazar)
- RAJIĆI i KOJIĆI; bila su dva brata: Koja i Raja i njihovi potomci i sad slave istog sveca, Sv. Jovana; jedan od prvih naseljenika, sa velikom zemljom; sad ih nema
- RUŽIĆ – ČARKIN (1, Đurđic); jedan odseljen u Gad i tamo je Ružin, kao i u protokolu
- SEKULIĆI – BAKOŠEVI (2, Sv. Nikola)
- STAJIĆ (1, Sv. Nikola), prva familija ovde naseljena; ”razmetali se”, ima ih u Jarkovu, Bečeju, Itebeju, Dinjašu itd.
- STANOVIĆI (6, Đurđevdan)
- STEVANOVI – BULETANOVI (3, Sv. arh. Mihail), imali su sesiju i suvaču
- STOJANOV – TUCAKOVI (4, Sv. Lazar)
- TODOROVI – KOMERDINOVI (4, Đurđic), istog su porekla sa Maksimovim i Milićevim; Đoka Todorov je od njih, vrlo inteligentan rodoljub ovog sela, bio je i kao izaslanik iz Bnata na Mirovnoj konferenciji u Parizu
- ČOKRLJAN-SKI, sad MILUTINOVI (4, Sv. Jovan), a Čokrljani nadimak
Ostali su rodovi pardanjski doseljenici iz novijeg vremena, iz okolnih banatskih sela.
IZUMRLI RODOVI:
BEČEJSKI, umro bez dece – BRANKOVI(-ĆI), Đurđevdan, koji su možda bili neki rod sa patrijarhom Brankovićem (?); poslednji, Malenica Branković, umre je pre 6-7 godina; bila su ovde dva sveštenika od njih – GERENČEVIĆ – DIMITRIJEVIĆ – JANKOVIĆ – MIŠKOV – MURAROV – PARIVODIĆ – PISAROVIĆ, bio je došljak, kabaničar – POPOVIĆ, bio sveštenik – RADOJIČINI – STOJINI.
ISELJENI RODOVI:
BUGARSKI, neki se iselili, a bila je bogata familija – DUNĐERSKI, jamačno su bile zanatlije sa strane, iz Velikog Bečkereka; ne zna se o njima ništa – ERDELJAN, bili samo privremeno, kraće vreme – IVAKOVIĆI, bili samo ”za vreme” – KRECULOVI, iselili se u Vršac – MARTINOV – PETROV, odselio se u Gad – RODIĆ, jamačno bili zanatlije sa strane; ne zna se o njima ništa – ČIKOŠI, bili neko vreme
CIGANI:
LUKAČEVI, bili pokućari – MAKSIMOVI (1, Sv. Nikola), pokućari
Komentari (0)