Poreklo prezimena, selo Vražogrnac (Zaječar)

4. januar 2016.

komentara: 3

Vražogrnac
Crkva Sv. Trojice, foto: Andrijana Simeunović (Panoramio)

Poreklo stanovništva sela Vražogrnac, Grad Zaječar – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Vražogrnac se nalazi u ravnici na obalama Bele ili Rgotinske Reke. Jednim delom selo se nalazi pod brdom Jama. Ranijih godina Rgotinska Reka je plavila Donji Kraj i Prekorečki Kraj. Danas vrlo retko.

Vode i klima.

Meštani koriste vodu za piće iz bunara. Van sela, u potesima, postoje tri izvora – Krčolj, Vrtača i Buban. Rečna voda se ne pije.
U selu duvaju vetrovi: košava, gornjak, jug i „zla košava“ sa severa. Jug donosi kišu, košava sneg.

Zemlje, šume i zanimanje stanovništva.

Seoske njive se nalaze u okolini sela. Pašnjaka i šume ima vrlo malo. Vražogrnska zemlje je vrlo plodna i dobro se obrađuje, najbolje u celoj okolini.
Stanovništvo se većinom bavi zemljoradnjom i stočarstvom a malo i voćarstvom. Najpoznatiji proizvod seoskog rada je kukuruz. U selu je 1898. godine bilo tri mehane, 9 ćurčija i 7 kovača. „Meštani idu u argatovanje a mučno je i nadničare ovde naći, jer su svi dobri radnici kod svojih kuća“ piše seoski paroh Jeremija Rašić.
Kako piše M. Đ. Milićević „u Vražogrncu, u brdu i reci, ima zlata u pesku“. Hajduk-Veljko je u vreme prvog ustanka „izgradio šančeve“ u ovom selu.

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa. Podeljeno je u tri kraja ili male: Gornji Kraj, Donji Kraj i Prekorečki Kraj. Krajevi su razdvojeni sokacima a Prekorečki i rekom. Kuće u celom selu su tako poređane da prave ulice i šorove, a osobito pored glavnog druma Zaječar-Negotin. Seoske kuće su brvnare, pletare i zidane. Svaka kuće ima dvor, okućnicu i potkućnicu (baštu, odnosno gradinu).

Ime selu.

O imenu sela postoje čitave priče. Neosporna je istina da su doseljenici Vražogrnčani doneli ime iz stare postojbine, po imenu sela koje i danas postoji.

Starine u selu.

Blizu Vražogrnca, na putu ka Rgotini, nalazi se mesto Tolovac. Predanje kaže da se to selo iselilo preko Dunava i naselilo blizu Pančeva, obrazovavši selo Dolovo.
Na mestu koje se zove Selište postoji jedna poveća humka iz koje se često iskopavaju ljudske kosti.
Ispod sela je jedna pitoma ravan – „Tatari“. Tu je nekada bio rit, koji se kasnije isušio. Legenda kaže da je jedan Tatarin na konju smotrio u ritu jednu devojku, koja mu se dopadne i poleti za njom. Bežeći od njega, skačući sa busena na busen, namami ga nekako na grotlo u koje Tatarin propadne zajedno sa konjem te se udavi. Od tog doba rit se nazove „Tatarin“.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Priča se da se stanovništvo doselilo sa Kosova. Najpre se doselilo nekoliko familija bežeći od turskog zuluma. U to vreme mesto je bilo pod šumom i prvi doseljenici su krčili šumu i tu se nastanjivali. Selo je raslo samo deljenjem zadruga, sa strane se niko nije doseljavao. Selo u svojoj prošlosti nije premeštano.
Selo Vražogrnac naseljeno je za vreme velike seobe pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem. Istočni deo tog migrantskog talasa je, između ostalih, zaselio i selo Vražogrnac. Oni su iz istoimenog sela u Postenjskoj opštini, blizu Đurđevih Stupova, u Deževskom srezu. Predanje kaže da se jedan deo Vražogrnčana prebacio preko Dunava i naselio u Beloj Crkvi, u Banatu.
Prema pričanju starijih ljudi selo je zasnovano iz dva naselja. Gornji Kraj je iz naselja koje je bilo najpre u današnjem Selištu. Preko Timoka, u mestu zvanom Vučak, bilo je drugo naselje, istog porekla. Kako su oba naselja stradala od Čerkeza, ova dva naselja dosele se sporazumno na današnje mesto, tako da oni iz Vučaka obrazuju Donji Kraj a oni iz Selišta Gornji Kraj. Prekorečki Kraj je nastao kasnije.

Rodovi iz Selišta su:
-Starčevići i;
-Gojići.

Rodovi iz Vučaka su:
-Stepanovići;
-Radojkaši i;
-Milinci.
Seoska zavetina je Spasovdan i Sv. Trojica.
Stanovnici slave različite slave i to:
Sv. Teodora slave:
-Lekići i;
-Brankovići.
Sv. Petku:
-Krančići i;
-Lilići.
Mitrovdan:
-Čolići;
-Stepanovići i;
-Bebići.
Sv. Đurđa:
-Pavkovići;
-Tomići;
-Vlajnići;
-Kolarci;
-Ljiljanići i dr…
Aranđelovdan:
-Rašići;
-Conići;
-Đurići;
-Milići i dr…
Sv. Jovan Zlatousti:
-Parapaćinci i dr…
Nikoljdan:
-Todorovići;
-Jakovljevići i;
-Šutići.
S. Vasilije:
-Omerovići i:
-Kadrići.
Sv. Jovan Krstitelj:
-Tančići;
-Bojadžići;
-Pešići;
-Gologlavkići;
-Gojići i dr…
Sv. Simeon Mirotočivi:
-Cucići.

Poginulih i umrlih ratnika u ratovima od 1912.-1918. godine iz Vražogrnaca ima 167. Spomenik im je podignut u crkvenoj porti, pored samog druma.

IZVOR: Prema knjizi Marinka Stanojevića „Crna Reka“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Branislav Ivanović

    Moje poreklo po ocu je od Ivanovića, koji su u selu Vražogrnac poznati po porodičnom nadimku Parapaćinci i slave sv.Jovana Zlatoustog. Rod Parapaćinaca jeste iz zaseoka Vučak-preko Borske reke-na brdu iznad mesta zvanog Golinac, odnosno Poradin. Prema legendi, sa tog područja potiče i čuveni Ljutica Bogdan. A ako je istina da se stanovništvo sela doselilo iz okoline Novog Pazara i manastira Đurđevi Stupovi, tj. iz Deževskog sreza, onda se možemo ponositi i svojim Nemanjićkim poreklom. Pozdrav za Srbiju od Tare, Jelene i Baneta Ivanovića iz Zaječara.

  2. Bojana Tomić

    Interesantno je to da ni moj deda nije znao pravo poreklo,tj.nije mogao sa sigurnošću da zna odakle su se njegovi preci tu doselili. Kada je on probao da istraži imao je vrlo malo podataka,tj.ugavnom nagadjanja. I da Vaša se priča isto poklapa sa dedinom. Neki su došli sa Kosova iz tog dela, a deo kaže deda da je uspeo da dodje i do podatka i da su dosĺi i z Crne Gore. Nekog konkretnog pisanog traga tada nije bilo. Inače deda zna za svog pradedu i prababu. Dalje ne . Mi smo od Tomića i slavimo Sv.Djordja.
    Lep pozdrav ,
    Bojana T

  3. Aleksandra Tančić

    Pozdrav, moje poreklo je okolina Babušnice selo Valniš a krsna slava je sv.Petka