Poreklo prezimena, selo Ribariće (Tutin)

20. decembar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Ribariće, opština Tutin. Prema istraživanju dr Milisava Lutovca, Ibarski Kolašin, antropogeografska ispitivanja, Beograd, 1954. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Selo je na mestu gde Ibar izlazeći iz Ribarićke Klisure pravi sa Crnom i Paljevskom Rijekom, erozivno proširenje u obliku male kotline. Na obe strane se vide fluvio-glacijalne terase; za njih i za blage strane vezane su kuće ovoga sela, koje se deli na zaseoke: Ribariće, Popiće, Gornje i Donje Preslo i Izbeg (Zbeg). Kuće u Ribariću su na pregibima terasa i planinskih strana i na dodiru terase i aluvijalne ravni. Ovo se osobito zapaža na levoj strani kod Zadružnog doma. Međutim, Popiće je na padinama, a Donje i Gornje Preslo na zaravnjenom rtu koji se spupgga prema Ibru.

Po kazivanju meštana, Ribariće je dobilo svoje ime po tome što su tu živeli ribari koji su se samo tim poslom bavili; Popiće — po popu koji je tu živeo pre današnjeg stanovništva; Preslo — po geografskom položaju; dok je naziv Izbeg postao u doba kada je harala čuma i narod izbegavao u ovo mesto. Ribariće i njihovi zaseoci obiluju u rečnoj i izvorskoj vodi. U ovim naseljima ima dosta naziva koji potsećaju na ranije stanovništvo i privredu: Petkovine (njive), Jelićka Česma, Rujsko Guvno, Stare Kuće, Dašino Kućište, Ilijina Njiva, Gudačko Brdo, Prosište. Druga topografska imena su: Puhaće, Kruše, Orašnica, Ravnine, Ravan-Polje, Prometanj, Berova Njiva. Eleskovića Oranice.

U Ribariću ima dosta ostataka starih naselja. Dva „latinska“ groblja, jedno u Ribariću na desnoj strani Ibra, a drugo u Preslu, upućuju da su neki meštani Hoti pri naseljavanju ovde bili katolici. Ali takođe treba naglasiti da se ovde sve što je staro i nepoznato vezuje za Grke i Latine, iako sa ovima nema nikakve veze. U Izbegu se jedno mesto zove „Staro Selo“, a u Popiću „Stare Kuće“. Sa Jelićke Česme bila je u prošlosti dovedena voda zemljanim čunkovima do guvna u Popiće, gde je bila kuća nekog popa. Ispod toga guvna vide se tragovi starog srpskog groblja. Na livadi ispod manastira Crne Rijeke vide se tragovi nekih starih građevina. Ali najvažniji ostatak iz prošlosti je sam manastir. Selo Ribariće je razbijeno po mahalama na srodničkoj osnovi: Eleskovići, Berovići, Kamberovići, Demirovići, Ramičevići i Ramovići.

Stanovništvo je muslimansko, sem dve tri kuće Račića i Rakovića u Izbegu. Doseljeno je sa raznih strana i iz susednog planinskog sela Crniša. Otuda su se spuštali Vučetići-Hoti:

– Berovići, Imberovići, Demirovići i Ramićevići (Ramice) (70 k.). Uz ove se po srodstvu pribijaju

Eleskovići, (16 k.), koji su od dovotka iz Bušata kod Skadra. Od Hota iz Izbega ima iseljenih u Drenici. Za njih se priča da je posle pomora od čume preteklo u Izbegu samo dvoje dece koja su pobegla „po glasu iz Sokolove Stijene” (manastir Sv. Petra), zaveštavši svoje imanje manastiru. Od njih sada ima u Drenici u selu Izbici 50 kuća. Ribarićani su sa njima održavali rođačke veze: pozivali su ih u pomoć kad god su bili u zavadi sa susednim Dražanima.

– Rizvanovići (3 k.), doseljeni u Popiće iz obližnjeg sela Starčevića na majčino imanje. Uzeli su prezime svojih ujaka Berovića.

– Džakovci ( 3 k.), poreklom iz Rugove; najpre su bili negde u Metohiji i otuda „zbog krvi“ pobegli i naselili se između Batraga i Ribarića, na mestu današnjih Džakovskih Koliba.

– Bijorci (3 k.), doseljeni zbog krvi iz bihordkog sela Lagatara pre 100 godina; u starom zavičaju su se zvali Obešenjaci.

Srbi pravoslavni:

Račići (1 k., Sv. Aranđeo), doseljeni pre 100 godina iz Vasojevića.

– Rakovići (2 k., Sv. Vasilije) došli su iz sela Dragočeva. I jedni i drugi su živeli na zemljištu Crnorečkog manastira.

IZVOR: SANU, Srpski etnografski zbornik, knjiga, LXVII, D-r Milisav Lutovac, IBARSKI KOLAŠIN, antropogeografska ispitivanja, Beograd, 1954. Odabrao i priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.