Poreklo prezimena, selo Selačka (Zaječar)

11. decembar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Selačka, Grad Zaječar – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Timok“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Seoske kuće su na obalama istoimene reke i to četvrtina na levoj (osoju) a tri četvrtine na desnoj obali (u prisoju). Severozapadno od sela je vis Čuka, po čijoj se južnoj i jugozapadnoj kosi, do reke, kuće ovog sela. Kuće su na desnoj obali su mahom na kamenu a u zapadnom kraju na peskuši. Na levoj obali reke je kosa Osoj. Tu su kuće na crnici, peskuši i glinuši.

Vode.

Selačka Reka izvire iznad manastira Suvodola a nastaje od više potoka i rečica, od kojih su najglavniji Bazovski Potok, Bablja Reka, Ciganski Potok i Mala Reka. Kod manastira Suvodola prima u sebe i Šopurku. Nadolazi obično s’proleća kada počne na planini sneg da kopni, ali štete selu ne nanosi, jer su obale visoke i kamenite, osobito desna obala. Ispod sela reka plavi polja i bašte. Preko leta, za vreme suše reka presahne u donjem toku, dok u gornjem nikada. Kod manastira Suvodola ima jako vrelo a isto tako i u mestu Carevcu. Pije se izvorska i bunarska voda. Ima veliki broj bunara i omanjih izvora ili kladenaca, čija su imena data po rodovima, koji sa njih koriste vodu za piće. Preko zime pije se i rečna voda.

Zemlje i šume.

U ravnici, pored Timoka, zemlja je vrlo rodna dok po brdima nije. Ziratna zemlja je oko sela a mesta na kojima je ima ponajviše zovu se: Polje, Zabel, Prporovac, Brekinje, Carevac, Ispas, Stari An, Suva Reka, Rpine, Ravnište, Govedarnik i Timok. Selačko zemljište je dobro za negovanje sitne stoke, ovaca i koza, ali samo koliko je potrebno za sopstvene potrebe. Ispaše su na mestima čija su imena: Babin Nos, Tri Kladenca, Livadica, Ravno Bučje, Reke, Janošica i Vetren. Pojate su na mestima čiji su nazivi: Osoj, Gramađe, Jaričište, Čuka, Bačijište, Šopurka, Kriva Reka, Bobovište, Bače, Ciganski Dol, Ujkini Sinovi i Bablja Reka. Šume ima gde i utrine. U poslednje vreme se ogolela brda počinju pošumljavati, te danas pored običnog šumskog drveća – bukve, cera, granice i graba – ima i bora i jovovine. Ruja imana Vetrenu u koristi se za bojenje pređe. Manastirska šuma je dobro očuvana, ali ju je neprijatelj u poslednjim ratovima znatno oštetio.

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa i nije podeljeno na krajeve. Vrlo često se pojedine grupe kuća zovu rodovskim imenima. Tako su na desnoj obali reke poređane ove grupe kuća („male“): Donji Kraj, Gramađe, Kućinci, Pangraci Božinarci, Stankovci, Kusodolci, Rajkovska Mala, Kordanovska Mala, Šumankovska Mala, Krstinska Mala, Gmitrinska Mala, Pavunovska i Tavradžinska Mala. Kuće su veoma zbijene, osobito u sredini sela.
Na levoj obali su grupe kuća: Kazaci ili Kozaci, Kordanovci, Kućinski, Tavradžinci, Šumankovci i Gmitrovci. Kuće su bez reda rasturene. Kroz sredinu sela vodi seoski put, koji se iznad sela zove Jurikobila. Oko ovog puta se negde bliže, negde dalje nižu kuće.

Ime selu.

Selo je nazvano tim imenom zbog seljakanja. Najpre je bilo „Selačko Selo“ – selo koje se seli, da bi kasnije imenica „selo“ izostavljeno.

Starine u selu.

Selačka-SuvodolManastir Suvodol je od starijih u Timoku. Iznad njega je vrlo jak izvor sa koga se u vidu vodopada survava voda u Selačku Reku. Stari manastir je srušen 1865. godine. Stara crkva je bila vizatinskog stila, u vidu krsta. Prilikom rušenja manastira videlo se da je stara crkva bila ukrašena divnim živopisom, koji je bio tri puta premazivan i obnavljan.
Na Vetrenu i na Vencu ima gradskih razvalina. Tu se nalaze „pare Kostadinke“. Narod priča da je to Latin zidao. Ispod sela, u Timoku, bilo je do skora kaldrme od staroga puta koji je vodio uz Timok u grad Ravnu. U Carevcu i Starome Anu ima zgure. Misli se da su tu bile neke kovačnice. Gde glavni drum prelazi preko Selačke Reke postoji mesto koje se zove Rusalija. Priča se da se tu, u staro doba, „tukla nekakva rusalija“.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

U postanku sela priča se ovako: Najstariji rodovi, Kordanovci i Rajkovci, dosele se, sredinom 18. veka, iz Zagorja – u vidinskom kraju, severno od Balkana – u mesto Krava-Reku više manastira Suvodola, pa u mestu zvanom Krst zasnuju selo. U početku je bilo šest kuća. Iz Krava-Reke selo se premestilo u Konačište na svoje pojate. Ni u Konačištu selo ne ostane dugo, nego se premesti niže manastira Suvodola u tesnac Grlo i tu ga zateklo oslobođenje od Turaka, 1833. godine. Zbog nedostatka vode i teskobe selo se nije moglo širiti pa se, za vreme uprave nekog kapetana Trivuna, iseli iz Grla i zauzme svoj današnji položaj. Danas je selo izbilo skoro na druma Knjaževac – Zaječar.

Rodovi se mogu po starini svrstati ovako:

-Kordanovci, Jovanjdan, su prebegli od Turaka kad i Rajkovci iz Lom-Palanke, iz Zagorja u Bugarskoj. Najpre se doselio Đorđe, koji je imao nadimak „Kordan“, po čemu je ceo rod dobio nadimak „Kordanovci“. Njegov unuk Petar Arnautin ubio je subašu Omera, poslednjeg vlasnika kule Adlije u Novom Hanu, sada Kraljevu Selu, 1833. godine. Od Đorđa Kordana žive danas praunuci. Kordanovci su poznati imenima:
-Kusodolci, jer žive u Kusom Dolu ili Kusoj Padini, Stankovci, Kovačovci itd.
-Rajkovci, Nikoljdan, su dobegli iz Rakovice u Bugarskoj, sredinom 18. veka. Pri je došao deda Rajko i po njemu se nazovu Rajkovci.
-Pavunovci, Božikarci i Petrinci, slave Sv.Đorđa. Sva tri roda se zovu „Kozaci“ ili „Kazaci“. Ne može se utvrditi da li su jedan rod, ali su nesumnjivo zajedničkog porekla. Narodno predanje određeno tvrdi da su se oni doselili iz Rusije (neki kažu „iz Rumunije“, odmah posle Kordanovaca i Rajkovaca). Ime njihovo Kozaci ili Kazaci pokazuje da su se doselili iz Južne Rusije, Jasno je da su se neki od Srba, koji su se bili odselili u Rusiju vraćali u svoju domovinu. Vraćali su se preko Rumunije, potom timočkom dolinom i neki su se ovde zadržali, kao što je slučaj sa pomenutim porodicama.
-Kućinci, Nikoljdan, su se doselili iz Južne Srbije, iz bitoljskog kraja pred kraj 18. veka.
-Matejovci ili Grdžalije i Pangarci, Sv.Đorđe, su doseljeni sa juga, iz Stare ili Južne Srbije. Jedni se zovu Matejovci ili Grdžalije, drugi Pangarci.
-Garčinci i Džerćekovci, Sv. Đorđe, su došli zajedno iz „Kalavata“, mesta prema Vidinu, krajem 18. veka. Po mestu odakle su zovu se često:
-Kalavačanje. Po svoj prilici su oni su jedan rod. U doba ratovanja Austrije sa Turskom, mnogo je naroda sa ratne pozornice prebeglo preko Dunava, pa se, po prestanku rata, vraćalo bilo na svoje staro mesto ili neko novo. Po predelu odakle su dolazili dobijali su imena, kao što je i ovde slučaj.
-Tavradžijanci ili Tovradžijanci ili Tetovljanci, Sv.Petka, su doseljenici iz okoline Tetova u Južnoj Srbiji, iz sela Selca. Prvi je došao Marko Tavradžija.
-Gmitovci, Nikoljdan, su iz Poletkovaca ili iz Medeševaca u Bugarskoj.
-Krstinci ili Čantinci, Nikoljdan su prebegli od turskog nasilja iz Berkovice u Bugarskoj. Prvi je dobegao deda-Krsta sa svojih šest sinova.
-Šumankovci, Sv. Vasilije, su iz Vlaoviča u Bugarskoj.
-Punčinci, Mitrovdan, su takođe doseljenici iz nekog sela u Bugarskoj. Prvi doseljenik je bio domazet.
-Telbisci, Sv. Petka, su poreklom iz Bugarske.
-Čalamarci ili Čolamarci, Sv. Petka, su iz Gramade, mesta kod Kule u Bugarskoj. Prvi doseljenik je bio hajduk i doselio se odmah po oslobođenju.
-Vlasi, Nikoljdan, su poreklom iz Grljana u Zaječarskom srezu. Prvi je ovamo došao, kao domazet, Nikola Vla’.

IZVOR: Prema knjizi Marinka Stanojevića „Timok“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.