Nova knjiga Duška Lopandića: Vreme sjaja, vreme tame

8. novembar 2015.

komentara: 1

Saradnik portala Poreklo, diplomata dr Duško Lopandić predstavio je na nedavno završenom Sajmu knjiga u Beogradu svoju novu knjigu – “Vreme sjaja, vreme tame – diplomate u vrtlogu istorije”. Knjiga predstavlja niz priča iz diplomatske istorije i o diplomatama iz naših krajeva, u periodu od XIII veka, ali sa fokusom na XIX vek i period između dva rata. Knjigu je objavio beogradski “Arhipelag”.

Vreme-sjaja-vreme-tame

Evo kompletnog sadržaja ove vredne knjige:

 

Uvod: Diplomatija i diplomate kroz vekove – ljudske sudbine i huk istorije

Prvi deo

PRETHODNICI: U OSVIT MODERNE DIPLOMATIJE

  • Vizantijski poslanik kod kralja Milutina (XIII/XIV vek)
  • Tri brata Paštrovića – lutajući vitezovi i diplomate u doba renesanse (XV vek)
  • Veliki vezir i poslanici (XVI vek)
  • Diplomatija starog Dubrovnika – Dubrovnik ponovljen (XVII vek)
  • Dubrovački poklisari u osmanlijskim tamnicama – Suze sina razmetnoga
  • Grof Sava Vladisavljević Raguzinski – slavni Srbin iz Hercegovine, diplomata Petra Velikog u Kini (XVIII vek)

Drugi deo

VOSTANI SERBIE: OD SRPSKOG USTANKA DO SVETSKOG RATA

  • Dositej i ustanička Srbija – Vostani Serbie
  • Petar I Cetinjski, Rusi i Francuzi
  • Prota Mateja na Bečkom kongresu (1814/1815)
  • Naš čovek u Carigradu – Srpske kapućehaje i deputati u Istanbulu
  • Ilija Garašanin i Načertanije  – Povest jednog plana (1844)
  • Jovan Ristić na Berlinskom kongresu – Rat ili mir (1878)
  • Stojan Novaković – Za narodnu stvar
  • Herojski dani – Nušić i Rakić kao konzuli u „Staroj Srbiji“
  • Milovan Milovanović i Aneksiona kriza (1908)
  • Jovan Jovanović Pižon  Jedan mesec u životu srpskog poslanika u Beču (1914)

Treći deo

USPON I PAD EMBAHADA: DIPLOMATIJA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE IZMEĐU SVETSKIH RATOVA

  • Ante Trumbić – Prvi ministar spoljnih poslova Kraljevine SHS
  • Nikola Pašić na Mirovnoj konferenciji u Parizu (1919-1920)
  • Multilateralna i regionalna diplomatija Kraljevine SHS
  • Zanosi i prkosi atašea Vinavera (1929-1934)
  • Kralj i smrt – kralj Aleksandar Karađorđević u evropskoj politici (1934)
  • Jovan Dučić: naš prvi ambasador – Duka kod Dučea (1933/1937)
  • Crnjanski i Stojadinović: pesnik i državnik u diplomatiji – Sastanak u Veneciji (1938)
  • Ivo Andrić u Berlinu (1939/1941) – Diplomata u žrvnju istorije
  • Izbor kneza namesnika: pakt ili rat – Jugoslavija pred ponorom (1940-1941)
  • Aleksandar Cincar Marković: Diplomata gubitnik pred sudom istorije
  • Deset dana pre Cveti: konačno odbrojavanje (27.3 – 6.4. 1941)
  • Kraj jednog sveta: diplomate izbeglice na rubu Evrope – Lisabon 1941

Kratki zaključak: Između sjaja i tame: uspesi i neuspesi u diplomatiji Kraljevine Jugoslavije

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Vojislav Ananić

    Vladislavić-Raguzinski, Sava, diplomata, trgovac (Foča, Bosna, 25. I 1668 — imanje Matoksa kod Rige, Letonija, 10. VI 1738)

    Nepoznato je gde se školovao. Zahvaljujući toj nama nepoznatoj školi (Dubrovnik–Italija?) i svom nesumnjivom talentu bio je jedna od najeminentnijih ličnosti epohe Petra Velikog, i kao čovek metodičnog duha, koji se snalazio u trgovačkim i diplomatskim poslovima, odlično je znao tajne administrativnog poslovanja. Verovatno je oko 1690. došao u Carigrad, gde se bavio trgovinom. Približio se ruskoj diplomatskoj misiji, naročito grofu P. A. Tolstoju, i činio toj misiji velike usluge pružajući joj dragocena obaveštenja o nameravanim diplomatskim spletkama zapadnih sila na štetu ruske politike prema Turskoj. Zadobivši poverenje Rusa, otputovao je s preporukama grofa Tolstoja u Rusiju, gde je prvi put bio pouzdano krajem 1702, ili početkom 1703. Po nekim podacima vratio se u Carigrad, odakle je 1705. konačno prešao u Rusiju. Budući preporučen caru Petru Velikom, ubrzo je stekao carevo poverenje i zahvaljujući tome razvio velike izvozne trgovačke i manufakturne poslove. Sa engleskim konzulom Čarlsom Gudfelouom imao je monopol za izvoz šalitre iz Arhangelska. Sa ruskim kancelarom Šafirovim trgovao je krznima lenskih lisica, vojsci je isporučivao sukno za uniforme, bio je vlasnik manufaktura za proizvodnju platna za jedra i velikih imanja u Ukrajini. Od 1710. je dvorski savetnik. Pored toga imao je i vidnog učešća u ratnim i diplomatskim poslovima Rusije. Za vreme Prutskog pohoda (1711) skrenuo je pažnju Petra Velikog na balkanske Slovene. Posledica toga bila je careva proklamacija s pozivom na ustanak svih balkanskih naroda protiv Turske, koji je završen neuspehom. Od 1716. do 1722. boravio je u Italiji i Dubrovniku. Po pozivu, pridružio se caru za vreme njegovog boravka u Parizu (1717). U toku boravka u Italiji imao je vidnu ulogu u nedovršenim pregovorima između Rusije i Papske kurije. Njegov najznačajniji diplomatski uspeh bio je sklapanje traktata na reci Buri (januar 1727) u blizini današnjeg grada Kjahte, kojim je utvrđena granica Kine i Rusije u dužini od 4000 km. U blizini toga grada i danas je granica Rusije i Mongolije. Za potrebe ruskog Dvora pisao je izveštaje o Sibiru i izgradio geografske karte Sibira u dogovoru sa kapetanom Beringom, koji je u to vreme istraživao Kamčatku.
    Titulu grofa priznala mu je tek carica Katarina I. Starao se, možda učestvovao u prevodu s italijanskog na ruski jezik, i napisao predgovor za zbirku Solomonovih mudrosti. Inicirao je i verovatno učestvovao u radu na prevodu poznatog dela Mavra Orbina, II regno degli Slavi, na ruski jezik. Posle njegove smrti veći broj bogoslužbenih knjiga poslat je na osnovu testamenta u srpske manastire Pivu i Savinu. Sahranjen je u Carskoj lavri sv. Aleksandra Nevskog u Sankt Peterburgu.

    Dušan Sindik