Srbi u Majšu (Mađarska)

28. mart 2015.

komentara: 14

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Branko Todorović

Majš (mađ. Majs) je davnašnja pustara u Baranjskoj županiji, jugozapadno od Mohača, za vreme osmanlijske vlasti pripadala je sandžaku Mohač. Tada su, oko 1570. godine, Srbi naseljavali pustare u ovom sandžaku, a sela su krajem XVI i početkom XVII veka bila gotovo isključivo srpska. Posle izgona Turaka iz Baranje (1687) i uspostavljanja austrijske vlasti neoakvistička komisija je sprovela reambulaciju i podelu pustara i naselja. Ceo Branjevarski spahiluk sa 22 sela, među kojima su bili i Majš, Lipova, Ban i Viljan, bio je donacija princa Evgenija Savojskog. Majš je tada smatran bogatim naseljem.

Sredinom XVIII veka, kada je načinjen prvi tabelarni topografski opis Budimske eparhije, u Majšu je bilo 63 srpska doma i 67 kuća u kojima su živeli “inoverni”, pretežno Nemci. U to doba postojao je pravoslavni hram Svete Paraskeve i rimokatolička crkva. Tokom XVIII veka broj Srba je u porastu, a u XIX veku se postepeno smanjivao, što pokazuju statistički podaci: godine 1796. u selu je bilo čak 649 srpskih žitelja, a sto godina kasnije 368. Između dva svetska rata proces asimilacije i odnarođavanja je nastavljen.

Sadašnja, druga po redu srpska crkva u Majšu sazidana je 1781. godine. Crkva u Majšu je jednostavnog arhitektonskog rešenja, u maniru provincijskog baroka. Njen ukras je metalni završetak tornja. Tu se ističu dvospratni dekorativni otvori, prvi u vidu pseudolanterne, a drugi u kupastom sužavanju četiri koraka na koje naleže bazis s jabukom i krstom.

U crkvi je posle zidanja postavljena jednostavna oltarska ograda sa zografskim ikonama prethodnog ikonostasa. Sadašnji ikonostas naslikao je 1806. godine provincijski ikonopisac Jakov Nedić sa sinom Stojanom. Nedić je bio “žitelj sela Bobote”, a slikao je ikonostase u Bataseku, Borjadu i Majšu. Crkva je obnovljena 1896. godine.

IZVOR: Dinko Davidov, Gornja zemlja, Beograd, 2008, str. 172-173

Domaćinstva popisana 1696. godine

Banecz, Bannacz, Betsin, Bosnyak (2x), Buka, Knesovicz, Kopyo, Lancsusacz, Letinky, Mais, Maisacin, Maisacz, Maissecz, Markovicz, Mihallovacz, Oszlonemacz, Pozeg.

IZVOR: Claus Heinrich Gattermann, Die Baranya in den Jahren 1686 bis 1713, Göttingen, 2005, str. 389

Popis Sistematske komisije iz 1715. godine

Joan Majicsanin, Mitar Bosanacs, Staracs Sputics, Stojko Petrovics, Sivko Pocsavics, Prodan Klast, Mujo Csiganin, Todor Botar, Juvo Mali, Sivko Maliopet, Pano Muisacs, Radisa Osicsanin, Vuk Zermics, Sivko Cserni, Kuzmanovicsa, Radusa Milankovics, Staniola Borbalovics, Thoma Slavics, Radusa Ulavics, Vuk Pacsarinacs, Vuk Balnacs, Mitar Milkovics, Prodan Betyár, Milisan Mirkovics, Vukok Cserninacs, Mia Tristics, Nicola Lukovics, Joannes Pacsarinacs, Lazo Horváth, Marian Gerhadi, Milosan Bosnyak, Simo Csepinacs, Todor Tocsa, Nicola Masaka, Milosa Hercsegovacs, Dobroson Mirkovics, Stojin Marinkovics, Domjano Szabonovics, Kuzman Prusics.

IZVOR:Az 1715. évi országos összeírás

Popis Sistematske komisije iz 1720. godine

Jovan Mali, Jovan Majsanin, Vuk Zernicz, Sivko Csermin, Radoszan Milankovicz, Sztanisza Barbirovicz, Vuk Pacsatinacz, Mitar Milkovicz, Vuk Csepmucz, Jovan Pacsatinacz, Marian Gerbavin, Todor Thuicza özv., Nicola Masilca, Cusman Pucsicz özv., Mihajlo Sztuicza, Jurisza Gyulicz, Jovan Kozmanovicz, Sztojan Stephanovicz, Nicola Sztancsicz, Nicola Banicz, Jovan Racz, Elia Csordas, Milivoj Topobrat, Jacsim Kuszácz.

IZVOR:Az 1720. évi országos összeírás

Spisak srpskih optanata iz Majša (1920-1931)

Andrejević (5), Andrić (2), Brabirović (18), Bačvanin (1), Berisavljević (3), Bertić (15), Bogdanović (1), Božić (2), Bošković (1), Bošnjak (1), Bunović (1), Vakanjac (3), Vranić (1), Vuković (2), Dadić (7), Desančić (2), Drenovac (4), Đukić (1), Živanić (2), Zavišić (1), Ignjačević (1), Iločanin (2) , Janković (2), Japić (6), Jelić (1), Jovičić (7), Kovačević (1), Kozarac (3), Kučanin (1), Lačanin (1), Ljubović (2), Ljubojević (11), Mandić (1), Marjanović (4), Milić (2), Miodragović (3), Mihajlović (2), Mišković (1), Mišljenac (2), Novaković (6), Ostojić (1), Panić (1), Parlić (1), Perkatlić (2), Plavšić (1), Popović (4), Puzić (3), Putnik (1), Radić (1), Rakić (1), Rašić (2), Romić (10), Savić (10), Simić (1), Stanković (2), Stjepanović (7), Stojković (1), Sutarić (4), Ćosić (3), Ursić (3), Utješinović (1), Cicak (6), Šašlić (1), Šarić (1).

U zagradama je naveden broj optiralih domaćinstava po prezimenu.

IZVOR: Gojko Malović, Seoba u maticu – spisak srpskih optanata u Mađarskoj 1920-1931., Novi Sad, 2010, str. 382-396

Spisak sveštenika u Majšu od 1735. godine do danas

Vukašin (1735-), Kozman Marjanović (1760-1791), Jovan Barbirović (1774-1809), Vikentije Ninić (1793-1804), Matej Parabak (1804-1805), David Marjanović (1805-1825), David Popović (1825-1826), Andrej Andrejević (1826-1846), Radoslav Marjanović (1836-), Lazar Katić (1844-1851), Bogoljub Andrejević (1846-1857), Mihajlo Mađarević (1857-1861), Prokopije Topenarski (1861-1882), Radoslav Mađarević (1882-1885), Uroš Marković (1885-1894), Uroš Mađarević (1894-), Dušan Andrić (1895-1923), Teofan Radić (1923-1928), Nikola Pajić (1928-1942), Lazar Popović (1942-1967), Radovan Stepanov (1967-1999), Radovan Savić (1999-2007), Predrag Hajduković (2007-2008), Milan Erić (2009-).

IZVOR: Milan Dujmov, Lista sveštenika Srpske pravoslavne eparhije Budimske, Budimpešta, 2013, str. 47-48

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (14)

Odgovorite

14 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Kaćmar

    1393. zabeležen je u Bodroškoj županiji. Za turske vladavine zabeležen je u somborskoj nahiji. 1590. imao je 22 doma. Zabeležen je u kruševskom pomeniku. 1598. Srbu iz Kaćmara, otselili su se u kraj oko Ostrogona. 1700. bio je pustara.
    Kasnije su se u njemu naselili Bunjevci. 1715. imao je 14 naših domova. 1720. popisani su, pored stanovništva Kaćmara, i stanovnici Boršoda. Prvi pečat sela Kaćmara imao je naslov: Selo Kaćmar.

    Izvor: dr DUŠAN J. POPOVIĆ – SRBI U BAČKOJ DO KRAJA OSAMNAESTOG VEKA – (ISTORIJA NASELJA I STANOVNIŠTVA),
    ŽIVAN SEČANSKI – POPISI STANOVNIŠTVA BAČKE TOKOM OSAMNAESTOG VEKA, (GRAĐA ZA ISTORIJU NASELJA I STANOVNIŠTVA)
    BEOGRAD, 1952.

  2. Vojislav Ananić

    Segedin

    Zabeležen je kao utvrđenje u Čongradskoj županiji 1348. Za vreme Turaka, već 1543, nalaze se u Segedinu Srbi kao turski vojnici. Po oslobođenju od Turaka Segedin je veoma znatno srpsko naselje. 1702—3. imao je obavezu da drži 400 graničara. 1704. spalio ga je Rakoci. 1720. bilo je u varoši od 103 doma 99 srpskih. 1760. imao je 136, 1786. 162 doma, a 1792. 181 dom sa 1.417 srpskih duša.

    Izvor: dr DUŠAN J. POPOVIĆ – SRBI U BAČKOJ DO KRAJA OSAMNAESTOG VEKA – (ISTORIJA NASELJA I STANOVNIŠTVA),
    ŽIVAN SEČANSKI – POPISI STANOVNIŠTVA BAČKE TOKOM OSAMNAESTOG VEKA, (GRAĐA ZA ISTORIJU NASELJA I STANOVNIŠTVA)
    BEOGRAD, 1952.