Poreklo stanovništva sela Grabovica, opština Sjenica. Prema studiji „Sela sjeničkog kraja antropogeografska proučavanja“ Mile A. Pavlović iz 2009. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Grabovica je stočarsko-ratarsko selo smešteno u visinskom pojasu 1.260-1.300 m. Svrstava se u sela razbijenog tipa na obodu Sjeničke kotline. Nalazi se u širem prostoru izvorišta reke Grabovice, koja protiče kroz Sjenicu i uliva se u reku Vapu kao njena leva pritoka. Od Sjenice je udaljeno 6 km i povezano je makadamskim putem izgrađenim 1972. godine. Seoski atar, površine 302 ha, pripada Katastarskoj opštini Trijebine. Prema popisu 2002. godine u Grabovici su živela 44 stanovnika. Status samostalnog naselja dobilo je Statutom opštine Sjenica 1964. godine, i to izdvajanjem iz naselja Trijebine.
U ataru sela nalazi se pećina Grabovica, a iznad sela izvire i reka Grabovica, čije izvorište čine dva vrela: Zlatija i Veliko vrelo ispod Jovičića krša. Na reci Grabovici se nalazi jedna vodenica. U klisuri Grabovice nalazi se Golubačka pećina. Od izvorišta u Grabovici na 1.320 m nadmorske visine, pa do svog ušća, ova reka teče na dužini od 15 km. Od sela do izlaska iz klisure reka teče u pravcu istoka, a zatim skreće prema severu do Sjenice, odakle ima severoistočni pravac. U ovom delu reka meandrira, ali meandri nisu tako izraženi kao kod Vape. Tok Grabovice posebno pojačava Sjeničko vrelo. Reka Grabovica je na delu toka koji prolazi kroz Sjenicu zagađena, i tome treba posvetiti posebnu pažnju.
Meštani smatraju da je selo dobilo ime po reci Grabovici, a Mile Nedeljković smatra da je ime dobilo po drvetu grab.
Selo je makadamskim putem povezano sa institucijama mesne zajednice, koja se nalazi u Trijebinama: mesnom kancelarijom, školom i zdravstvenom ambulantom. Njihova udaljenost je oko 5 km.
Selo je struju dobilo 1969, a telefon 2006. godine. U selu ne postoji škola i deca školu pohađaju u Trijebinama. Stanovništvo se vodom snabdeva sa izvora i preko lokalnog vodovoda.
U Grabovici je broj stanovnika u periodu od 1948. do 1953. uvećan 18%, a do 2002. godine smanjen 52%. Maksimalan broj domaćinstava selo je imalo 1953, a maksimalan prosečan broj članova u domaćinstvu 1971. (7,30), dok su 2002. godine samo 3 domaćinstva (30,00%) imala više od 5 članova.
Broj stanovnika i domaćinstava sa prosečnim brojem članova u domaćinstvu
Godina Broj stanovnika Broj domaćinstava Srednji broj članova u domaćinstvu
1948. 78 12 6,50
1953. 92 13 7,07
1961. 80 12 6,66
1971. 73 10 7,30
1981. 64 9 7,11
1991. 53 10 5,30
2002. 44 10 4,40
Domaćinstva u selu Grabovica:
1. Avramović Velizar
Domaćinstvo ima 5 članova. Udaljeno je od autobuske stanice 8 km, a od osnovne škole 5 km. Kuća je građena od tvrdog materijala i opremljena sanitarnim uređajima i vodom. Dva lica su zaposlena u Sjenici. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.
Poreklo: Familija potiče iz Crne Gore. Doselili su se na Čipčije, na begovsko imanje.
Rod: Avramovići.
2. Torić Mujo
Domaćinstvo ima 4 člana. Udaljeno je od autobuske stanice 7 km, a od osnovne škole 4 km. Kuća je građena od tvrdog materijala i opremljena sanitarnim uređajima i vodom. Jedno lice je zaposleno u Sjenici, a jedno traži posao. Domaćinstvo se bavi uzgojem goveda.
Poreklo: Familija se doselila u Grabovicu iz Ursula 1967. godine.
Rod: Totići
3. Džigal Destan
Domaćinstvo ima 4 člana. Udaljeno je od autobuske stanice 7 km, a od osnovne škole 4 km. Kuća je građena od tvrdog materijala i opremljena sanitarnim uređajima i vodom. U domaćinstvu nema zaposlenih lica, a 2 člana traže posao. Bave se gajenjem goveda.
Poreklo: Familija potiče od porodice Babačić iz sela Tucanje, između Bijelog Polja i Berana.
Rod: Fazlići, Ramovići, Hadrovići, Zukovići.
Iseljenici iz sela Grabovica:
Bubanja Jovo
Domaćinstvo ima 6 članova. Iselili su se 1967. godine u Kraljevo radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio osmogodišnju osnovnu školu.
Mladom stanovništvu je 1991. pripadalo 39,62%, a 2002. godine 11,36% populacije. Prema podacima iz 1991. evidentirana su 4 lica sa preko 60 godina života (7,55%) lica, a 2002. godine 23 (52,28%). Indeks starenjaje 1991. bio 0,19, a 2002. godine 4,60 indeksnih poena. Indeks starenja ukazuje na to da je ovo selo ušlo u duboku demografsku starost i da nema demografsku perspektivu.
Stanovništvo po veroispovesti
Godina 1991. %
pravoslavni 6 11,32
muslimani 47 88,68
ostali – –
Stanovništvo po nacionalnoj pripadnosti
Godina 2002. %
Srbi 5 11,36
Bošnjaci 39 88,64
Muslimani – –
Ostali – –
Iz podataka se vidi da je 2002. godine, po nacionalnoj pripadnosti, u selu bilo 88,64% Bošnjaka i 11,36% Srba. Smatraju da su im se preci doselili u XVIII veku iz Crne Gore (Bihor). Srpsko stanovništvo slavi Sv. Nikolu.
U selu je 1981. evidentiran 31 stanovnik sa preko 15 godina života, 1991. su evidentirana 44 stanovnika, a 2002. godine 39. Bez škole je 1981. bilo 35,48%, a 2002. godine 25,64%, sa 4 razreda osnovne škole 38,72%, a 2002. godine 23,07% i sa osnovnom školom 1981. godine 22,58%, a 2002. godine 33,33%. Prema podacima iz 1981. bilo je jedno lice sa srednjom školom, 1991. su evidentirana 4 lica ove kategorije, a 2002. godine 7, ali je 1991. bilo 13,63%, a 2002. godine 5,14% nepismenih stanovnika.
Imajući u vidu veličinu zemljišnog poseda, broj domaćinstava i starosnu strukturu stanovništva, jasno je kakva je privredna perspektiva sela.
Podaci ukazuju na to da su domaćinstva 1991. uglavnom živela od poljoprivrede (70,00%), ali je situacija 2002. godine drugačija i odnos između delatnosti iz kojih se ostvaruju prihodi je prilično ujednačen.
IZVOR: UNIVERZITET U BEOGRADU GEOGRAFSKI FAKULTET, Mila A. Pavlović: SELA SJENIČKOG KRAJA antropogeografska proučavanja – naučna monografija, štampa „Forma B“, Beograd, 2009. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
Komentari (0)