Poreklo stanovništva sela Vrsjenice, opština Sjenica. Prema studiji „Sela sjeničkog kraja antropogeografska proučavanja“ Mile A. Pavlović iz 2009. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Vrsjenice je selo koje je udaljeno 11 km od Sjenice i do njega se stiže putem preko sela Zaječiće i Krće. Smešteno je na južnom obodu Sjeničke kotline u visinskom pojasu 1.120-1.140 m između Crnog Vrha i Vrhova. Nalazi se u planinskom prostoru i pripada razbijenom tipu naselja. Površina seoskog atara i katastarske opštine iznosi 834 ha. Selo obuhvaga nekoliko zaselaka: Kurtanovska, Nišićka, Lukovska i Vukovićka mahala. Naseljeje prema popisu 2002. godine imalo 200 žitelja.
U ataru sela nalazi se nekoliko izvora – Nikića izvor, Vuča voda.
Istraživanja na terenu ukazuju na to da naziv sela potiče od slovenske reči “vrsjenice” (iznad Sjenice). U Vrsjenicama se nalazi značajan arheološki lokalitet, Velika gradina, odnosno utvrđenje iz IV veka. Arheološka istraživanja na ovom lokalitetu izvršila je Dragica Premović-Aleksić, i ona upućuju na to da se na ovom lokalitetu nalazio najstariji grad države Raške, Destinikon [Premović- Aleksić, 1991]. U selu se nalaze stara crkvina i ostaci starog groblja, koje meštani nazivaju “grčko” ili “rimsko groblje”. Kroz istoriju se pominju više puta. Tokom XIII veka u selu je kralj Uroš I Nemanjić imao svoje “dvore na Vrsenicah”. Pod ovim imenom selo je popisano 1455. godine, i tada je imalo 5 domova. Po popisu s kraja XVI veka u Vrsjenicama je bilo 27 kuća. Selo je 1912. imalo 10 muslimanskih i 7 srpskih kuća, a 1921. godine se pominje pod imenom Vrsenice sa 23 doma i 248 stanovnika [Dragica Premović-Aleksić, 1990]. Selo od 1977. godine nosi naziv Vrsjenice.
O postanku naziva sela postoji nekoliko verzija. „Selo je davno nastalo iznad mesta na kojem su bila sena, tj. poviše Senice, kako se zvalo mesto u velikom polju gde su bila sena, odnosno uvrh Senice; otuda: Vr(h)senice i najzad kako danas glasi ojkonim: Vrsenice.” [Nedeljković, 1999, 94] Meštani tvrde da je selo dobilo ime po tome što se nalazi na obroncima planine Giljeve (iznad Sjenice). Ovo je jedino selo sa ovim nazivom u Srbiji.
U periodu od 1912. do 1920. selo Vrsjenice je pripadalo opštini Štavalj, a od 1920. godine opštini Raždaginja. Od 1893. do 1920. pripada školskom području škole iz Štavlja, u periodu 1920-1926. godine pripada školskom području Raždaginje, a od 1926. godine školskom području škole u Dragojlovićima.
U periodu od 1945. do 1952. godine Vrsjenice su bile sedište Mesnog narodnog odbora Vrsjenica, u čijem su sastavu bila naseljena mesta Vrsjenice, Kijevci, Dragojloviće i Gradac. Selo je od 1952. godine u sastavu Mesnog narodnog odbora Opštine Raždaginja.
Selo je struju dobilo 1972, vodovod 1976, a asfaltni put 2007. godine. U Vrsjenicama ne postoji škola, a deca pohađaju školu u Zaječićima. Domaćinstva u selu su telefon dobila 2006. godine.
Najvažnija zanimanja stanovništva su stočarstvo i ratarstvo.
U periodu od 1948 do 1961. broj stanovnika u Vrsjenicama je porastao za 28%, a do 2002. godine se smanjio za 49%. Ovaj podatak ukazuje na to da je proces depopulacije i u ovom selu intenzivan, a mere za njegovo usporavanje nisu preduzete. Broj domaćinstava se u periodu 1948-1971. uvećao za 28%, a do 2002. godine smanjio za 18%. Prosečan broj članova domaćinstava je u padu od 1953, tako da su. 1991. evidentirana 24 domaćinstva sa 5 i više članova (50,00%), a 2002. godine u ovoj kategoriji je bilo 21 domaćinstvo (46,67%).
Broj stanovnika i domaćinstava sa prosečnim brojem članova u domaćinstvu
Godina Broj stanovnika Broj domaćinstava Srednji broj članova u domaćinstvu
1948. 304 43 7,06
1953. 373 48 7,77
1961. 389 53 7,33
1971. 319 55 5,80
1981. 305 54 5,64
1991. 248 48 5,04
2002. 200 45 4,44
Domaćinstva u selu Vrsjenice:
1. Luković Jugoslav
Domaćinstvo ima 6 članova. Udaljeno je od Sjenice i autobuske stanice 11,5 km, a od osnovne škole 5 km. Kuća je građena od tvrdog materijala i opremljena je sanitarnim uređajima i vodom. Struju su dobili 1972. godine. Jedan član domaćinstva je zaposlen u Sjenici.
Poreklo: Vreme doseljavanja i odakle vode poreklo nisu poznati.
Rod: Po očevoj strani – familija Luković.
2. Vuković Dragica
Domaćinstvo ima 2 člana. Od Sjenice je udaljeno 11,5 km, od osnovne škole 5 km, a od autobuske stanice 11 km. Kuća je građena od tvrdog materijala, sa sanitarnim uređajima i vodom. Struju su dobili 1972. godine. Jedan član domaćinstva je zaposlen u rodnom selu.
Poreklo: Vreme doseljavanja i odakle vode poreklo nisu poznati.
Rod: Vukovići.
3. Luković Pajo
Domaćinstvo ima 5 članova. Od Sjenice i autobuske stanice je udaljeno 12 km, a od osnovne škole 4,5 km. Kuća je građena od tvrdog materijala, sa sanitarnim uređajima i vodom. Struju su dobili 1972. godine. Jedan član domaćinstva je zaposlen u Sjenici.
Poreklo: Vreme doseljavanja i odakle vode poreklo nisu poznati.
Rod: Lukovići.
4. Slavković Slavko
Domaćinstvo ima 3 člana. Od Sjenice i autobuske stanice je udaljeno 11,5 km, a od osnovne škole 4,5 km. Kuća je građena od tvrdog materijala i opremljena sanitarnim uređajima i vodom. Struju su dobili 1972. godine.
Poreklo: Vreme doseljavanja i odakle vode poreklo nisu poznati.
Rod: Slavkovići.
5. Kurtanović Ibrahim
Domaćinstvo ima 3 člana. Udaljeno je od Sjenice i autobuske stanice 11 km, a od osnovne škole 4 km. Kuća je od tvrdog materijala, sa sanitarnim uređajima i vodom. Struju su dobili 1972. godine.
Poreklo: Familija potiče iz Crne Gore, od porodice Savić.
Rod: Kurtanovići.
6. Kurtanović Emre
Domaćinstvo ima 6 članova. Udaljeno je od Sjeiice i autobuske stanice 12 km, a od osnovne škole 4,5 km. Kuća je od tvrdog materijala, sa sanitarnim uređajima i vodom. Struju su dobili 1973. godine. Jedno lice je zaposleno u rodnom selu.
Poreklo: Vreme doseljavanja i odakle vode poreklo nisu poznati.
Rod: Kurtanovići.
Iseljenici iz sela Vrsjenice:
1. Luković Velimir
Domaćinstvo ima 5 članova. Iselili su se u Kraljevo 1978. godine radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je bez školske spreme.
2. Slavković Miladin
Domaćinstvo ima 6 članova. Iselili su se u Kraljevo 1978. godine radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je bez školske spreme.
3. Slavković Budimir
Domaćinstvo ima 2 člana. Iselili su se u Kraljevo 1988. godine radi boljeg života kod sinova. Nosilac domaćinstva je bez školske spreme. Porodična slava: Sv. Nikola.
4. Luković Vukoman
Domaćinstvo ima 2 člana. Iselili se 2001. godine u Sjenicu radi zaposlenja. Nosilac domaćinstva je završio fakultet (profesor hemije).
U potrazi za zaposlenjem i boljim životnim uslovima, žitelji ovog sela najviše su se iseljavali u Kraljevo i Sjenicu.
Podaci u prethodnoj tabeli ukazuju na to da je broj mladog stanovništva u periodu 1991-2002. godine smanjen 39%, a sa 60 i više godina života povećan 74%. Prema podacima iz 1991. bilo je 107 stanovnika starosti do 19 godina (43,14%), a 2002. godine 65 (32,50%). Indeks starenja je 1991. bio 0,25, a 2002. godine 0,72 indeksna poena. Broj stanovnika, starosna struktura i indeks starenja ukazuju na to da selo ima demografsku budućnost.
Stanovništvo po veroispovesti
Godina 1991. %
pravoslavni 39 15,72
muslimani 209 84,28
ostali – –
Stanovništvo po nacionalnoj pripadnosti
Godina 2002. %
Srbi 30 15,00
Bošnjaci 168 84,00
Muslimani 1 0,50
Ostali 1 0,50
U selu je 1991. godine po veroispovesti bilo 84,28% muslimana i 15,72% pravoslavnih. Po nacionalnoj pripadnosti 2002. godine u selu je živelo 84,00% Bošnjaka, 15,00% Srba, 0,50% Muslimana i 0,50% ostalih. Stanovništvo se uglavnom doseljavalo u XVIII veku iz Crne Gore. Iz sela se u drugoj polovini XX veka iselila većina srpskog stanovništva. Srpsko stanovništvo slavi Sv. Nikolu i Sv. Jovana.
U selu je 1981. bilo 208 stanovnika preko 15 godina starosti, 1991. godine 181, a 2002. godine 161 stanovnik. Broj lica bez školeje u periodu od 1981. do 2002. godine smanjen 39%, sa 4 razreda osnovne škole 63%, sa osnovnom školom 2% i sa višom školom i fakultetom za 60%, dok je sa srednjom školom u porastu za 100%. Prema podacima iz 1991. bilo je 60 nepismenih lica (33,14%), a 2002. godine 34 (21,11%).
Podaci u tabelama ukazuju na to da su 1991. godine domaćinstava prihode ostvarivala uglavnom iz poljoprivrede i da je ovčarstvo bilo dominantna privredna grana, sa 449 ovaca. Prema podacima iz 2002. godine domaćinstva su uglavnom mešovita 62,22%, a govedarstvo je, sa 146 grla, vodeća grana, dok je u selu samo 98 ovaca. Struktura stanovništva po aktivnosti takođe nam ukazuje na ekonomsku moć sela i na njegovu budućnost.
IZVOR: UNIVERZITET U BEOGRADU GEOGRAFSKI FAKULTET, Mila A. Pavlović: SELA SJENIČKOG KRAJA antropogeografska proučavanja – naučna monografija, štampa „Forma B“, Beograd, 2009. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
Komentari (0)