Poreklo prezimena, selo Ljuljaci (Knić)

25. februar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Ljuljaci, opština Knić – Šumadijski okrug. Prema knjizi Mihaila Dragića „Gruža“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

 

Položaj sela – topografske prilike.

Selo Ljuljaci se nalazi u jednom laktu koji čini Gruža skrećući u svoj meridionalan pravac. Tu je nekoliko glavica sastavljenih od eruptivnih stena ili jako pečenog krečnjaka. Glavice se dižu na kačerskoj površi. Takve su glavice i brda: Ljuljačka Glavica, Majdanska Glavica, Glavica, Kamenac, Avala, Klek i dr. Između Majdanske Glavice i Ljuljačke Glavice izvire potok Medvedica, koji teče gotovo pravo sa sa severa i utiče u Gružu, a između Majdanske Glaice i Kamenca je Suvi Potok, koji teče ka istoku i utiče u Gružu, kad ona skrene jugu. Pored tih potoka, a ispod već pomenutih glaica nalaze se kuće po ne tako blagim stranama ili po temenima zaravnjenih brda. Selo se sa jedne strane pruža na sever do druma Ktagujevac – Gornji Milanovac, dakle i na levu obalu Gruže a sa druge strane ide od Avale na jug do blizu Oplanića.

Vode.

Selo se poglavito služi bunarskom vodom jer se lako dobija, mada ima i izvora, kojima se služe, kao što su: Kadijevac, Kamenac, Bubanj i Česma kod Gradine.

Zemlje i šume.

U selu ima još malo šuma na mestu zvanom Zurnica. U selu imaju 13 trla.

Tip sela.

Selo je razbijenog tipa. Sam teren, isprobijan tolikim glavicama pooštrava razbijenost i čini da su kuće nepravilno raspoređene. Selo se deli na nekoliko krajeva, koji su obično jedan od drugog udaljeni i to po 500 do 1000 metara. Tu su krajevi: Medvedica – sa leve strane potoka Medvedice a na blagim stranama ispod Ljuljačke Glavice. Pojedine kuće i grupe kuća međusobno su udaljene po 20-30 metara; više Medvedice su Brđani; kraj Kadijevac po blagim kosama u izvorištu Medvedice ispod Vršnate Glavice a jednim delom i ispod Majdanske Glavice gde su kuće međusobno udaljene 20-80 metara: U gornjem delu Suvog Potoka je kraj Kamenac a niže, sa desne strane tog potoka, po blagim stranama ispod kojih su manje jaruge je kraj Tomirača. Ispod Majdanske Glavice i Kleka nalazi se Zbegovište čije su kuće po blagim kosama, koje idu od Suvog Potoka gde su kuće međusobno udaljene od 30 do 100 metara. Kuće kraja Avala su po blagim stranama brda Avale i Majdanske Glavice zapadu okrenutim i najzad, pored druma je Koviljača (Staro Selo), gde su dućani, zanatske radnje, kafana i opština.

Starine u selu.

Mesto pored Gruže, ispod Avale, gde su bile neke od najstarijih seoskih familija zove se Staro Selo. Na mestu gde je danas Staro Selo postojala je neka crkvina. U Medvedici je bila druga crkvina. Kažu da je tu bila neka mala drvena crkvica koju su Turci zapalili. Zvala se Medvedica, slavila je Sv. Metodija. Posle je Marko, predak današnjih Markovića, počeo na istom mestu zidati drugu od kamena pa je od toga odustao. Još postoji kameni stub od časne trpeze. Tu iz zemlje viri kamenje od starog groblja. U Kadijevcu ima jedno „džinovsko groblje“.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Najstarija je familija ona od Kumanova. Posle nje dolaze Mirkovići, pa Markovići. Obe familije doseljene su pre Karađorđa sa Pive a tamo su bile od istog plemena – ovde su se sasvim razrodile. Više od 2/3 broja kuća celog sela pada na ove doseljenike iz druge polovine ili kraja 18. veka. Od manjeg značaja je sastav stanovništva ovog sela je doseljavanje od Sjenice za Karađorđevo vreme. U to vreme po neka familija je došla iz susednih oblasti, ali od pre 40-60 godina ima doseljenika iz sela nedaleko od oblasti Gruže. Najskoriji doseljenici su oni pored druma.
Pojedine familije su se premeštale iz svog prvobitnog mesta obitavanja. Tako se zna za Mirkoviće, Markoviće i Srejoviće, da su imali kuće ispod Avale u gružanskoj ravnici kuda je (kao i sada) prolazio stari drum za Gornji Milanovac, te su se ovi morali odatle povući dalje od puta da im ne bi dosađivali Turci.

U Medvedici su ove familije:

-Markovići su doseljeni u prvoj polovini 18. veka od Pive. Slave Jovanjdan.
Istroriju ove familije dostavio je u rukopisu na raspolaganje gospodin dr. Stevan Marković prof. Univerziteta i iz rukopisa se saznaje sledeće:
Po pričanju „đeda“ Ognjana – najstarijem članu Savi Markoviću – koji je bio slep od rođenja, ali je imao čiste oči tako da mu se slepoća nije primećivala i koji je živeo 103 godine, umro je 1872. godine, porodica Markovića je po starini iz Pive u crnogorskoj Hercegovini iz plemena Pivljanina Baja.
Pivljanin Bajo još u mladosti počeo je hajdukovati, zbog čega se nije ženio, te nije ostavio neposredno potomstvo. U zadruzi je imao 12 bratučeda ili zadrugara, koje su Turci često uznemiravali, da bi im odali svoga strica Baja.
Jednoga dana, pred veče, dođu Turci njegovoj kući, gde zateknu 11 sinovaca Bajovih. Kako su ovi bili spremni za spavanje Turci ih povežu i tu zanoće sa namerom da ih sutradan stave na muke kako bi odali Baja. Ali se jedna žena iskrade i iste noći ode na bačiju, gde je kod stoke bio dvanaesti bratučed Bajov i javi mu o ovom događaju. On odmah skoči te nađe Baja, izvesti ga šta je kod kuće i upita za savet. Bajo je odmah sa družinom krenuo kući gde zatekne bratučed povezane a Turke razuzurene i na spavanju, te ove potuku a bratučede oslobode. Kada je to završeno, Bajo kaže bratučedima: „Do sada ste bili na mom vratu a od sada vama više nema ovde opstanka, jer će nam Turci ognjište razoriti, pa svaki svoju ženu i decu uzmite pa bežite u svet i to najviše po trojica zajedno a on ostane te je idalje hajdukovao i u jednom okršaju poginuo.
Po toj naredbi njegovi bratučedi razići se kud-koji. Tako jedan od njih po imenu Vuk sa onim „Bačarem“ (koji se one noći zatekao na bačiji) i bratom Mrlješem dođe pravo u Lunjevicu kod Gornjeg Milanovca, ali kako im se tamo nije dopalo, to Bačaj ode u Radmiloviće u Gruži gde je danas familija Bačarevići. Mrlješ ode u Toponicu, gde mu se familija neko vreme prezivala Mršeljevići a danas su Popovići, po nekom popu iz familije. Vuk, koji se prezivao Marković – da li je on menjao prezime, kao i drugi, da ih Turci ne bi uhvatili i zbog Bajovih dela kaznili, ne zna se, naseli u selu Ljuljacima, koje se i tada tako zvalo. U Ljuljacima ima i sada Markovića 12 kuća, kojima kumuju Popovići iz Belog Polja.
Vuk je imao sina Mata, koji se na Badnji-dan udavio u Gruži, koju je prelazio konjem, pa ga sante leda oborile. Vuk je sahranjen u „Majuru“ u Ljuljacima, gde i sada ima belega a po smrti ostavio je sinove Mijaila i Miloša. Mijailo je imao sina Marka a Miloš sina Ognjena – „đeda“. Pošto je Mihailo umro njegov sin Marko ostane u zadruzi sa stricem Milošem. Miloš je dobro poznavao Karađorđa i sa njim hajdukovao.
Po nagovoru svoje žene Ružice, Miloš počne deliti od seba Marka. U toj deobi posvađaju se oko neke krmače, i Miloš poseče Marka jataganom po plećki. Od toga je ovaj dug bolovao, ali je trpeo i nije se žalio, te je i ta deoba ostala neizvršena.
Uskoro po tome događaju Karađorđe krene nekim poslom u Karanovac-Kraljevo. Ružica, žena Miloševa, koja se poznavala sa Karađorđem, jer je sa Milošem išla u Topolu a i Karađorđe je dolazio njihovoj kući u Ljuljacima, izađe pred Karađorđa uvijeno u neko crno „vuto“ – neka vrsta velikih struka. Kad je Karađorđe upita za Miloša, ona mu odgovori: „Tvoj Miloš je poginuo“. Na pitanje „Od koga“ – odgovrila je „od svog sinovca“. Kako je ovo bilo u Malim Barama (selo), na pola kilometra iza groblja istočno, Karađorđe svrati njihovoj kući u Ljuljake, i kada vide da ga je Ružica prevarila i dozna da je Miloš Marka onesposobio, naljutio se i zapovedi ta i Miloša i Ružicu iseku na komade i sahrane ih u jedan grob. Na tom mestu Marko im je podigao spomenik od belog mramora, koji je tu do skora stajao.
Sa Markovićima su familija Mićići u Oplanićima, a ovi su od čajetinskih Mićića.
-Milisavljevići. Došao Čukunded „Galonja“ od Javora. Slave Stevanjdan.
-Milići. Doselio se ovde Rade vodeničar iz Stragara od tamošnjih Rajića. Od njega je do sada šesto koleno. Slave Đurđic.

U Brđanima su ove familije:

-Pavlovići, Petronijevići i Mijatovići. Sve tri familije su rod sa Mirkovićima i dosljene su od Pive pre Karađorđa. Slave Jovanjdan.

U Kadijevcu su ove familije:

-Šćepovići (Vučićevići i Milovanovići). Praded Traljo doseljen je iz Miločaja pored Zapadne Morave. Slave Nikoljdan.
-Mirkovići (Pantelići, Filipovići, Dragovići i Aleksići). Doselili su se pre Karađorđa od Pive i to najpre u Deretin kod Javora odakle su došli ovamo. I Dragovići i Aleksići su uljezi u ovu familiju, te otuda još prekađuju svoje stare slave; prvi Sv. Vartolomeja a druge Vavedenje. Slave Jovanjdan.
-Markovići (Terzići) su za vreme Karađorđa došli od Sjenice. Slave Nikoljdan.
-Milanovići, staro prezime Sekići. Otac im došao pre 60 godina iz Gornje Vrbave i ušao u familiju Milosvaljevića, kao uljez. Slave Sv. Petku.
-Maksimovići. Otac došao pre 40 godina iz Ugljarevca kod Ramaće. Slave Aranđelovdan.
-Milosavljevići su došli pre 40 godina iz Grabovca – Donja Gruža. Slave Nikoljdan.
-Jovanovići. Predak došao iz Radmilovića kao uljez u kuću Milenka Lazarevića, koja je izumrla, a poreklo je bila od Sjenice. Slave Nikoljdan.

-U Kamencu su ove familije:

-Milinkovići, Simovići, Vićentijevići (Aksentijevići i Jeremići) sa nadimkom („Bugari“). Ovo je najstarija familija u selu. Doselila se braća Pavle i Stojša od Kumanova. Slave Nikoljdan.
-Stevanovići („Grci“). Došao preded za vreme Karađorđa iz sela Jančića kod Kablara od familije Čukljevića, gde su se bili zadržali a rodom su iz Budoželje u Starom Vlahu. Slave Đurđevdan.

U Tomirači su ove familije:

-Ivanovići (Antuševići i Pantovići), Ljubinkovići, Vućićevići i Đorđevići. Ista su familija sa „Bugarima“. Slave Nikoljdan.

U Zbegovištu su ove familije:

-Janićijevići, Mijovići, Jovovići. I oni su od „Bugara“.
-Pantelići. Oni su familija sa Mirkovićima. Slave Jovanjdan.
-Erići. Otac im se doselio iz Gornje Crnuće pre 50 godina od tamošnjih Erića. Slave Sv. Jevstatija.

U Avali su ove familije:

-Delovići. Oni su od „Bugara“.
-Srejovići. Oni su familija sa Mirkovićima. Slave Jovanjdan.
-Gavrilovići (Petrovići, Vućićevići i Stevanovići). Došao predak Stanoje od Sjenice 1809. godine. Slave Đurđevdan.
-Milići. Oni su od onih iz Medvedice. Slave Đurđic.
-Bumbuli (Aćimovići i Mijajlovići) Ded se doselio sa Golije. Slave Aranđelovdan.
-Krsmanovići su došli iz Sivčine kod Ivanjice pre 32 godine. Slave Nikoljdan.

U Koviljači su ove familije:

-Markovići su od Markovića Pivljana. Slave Jovanjdan.
-Milići su od Milića iz Medvedice. Slave Đurđic.
-Krasojevići (pop) je od Krasojeviće iz Gornje Crnuća. Slave Đurđevdan.
-Radoševići (potkivač) doseljenik iz Markovca, otišao 1910. Godine u Divostin. Slave Jovanjdan.
-Sarići (opančar) su rodm iz Kutlova. Slave Jovanjdan.
-Simovići (potkiač) su se doselili iz Kamenici – Gornja Gruža. Slave Jovanjdan.

 

IZVOR: Mihailo Dragić “Gruža”. Priredio saradnik Porekla Milodan

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.