Poreklo prezimena, selo Teočin (Gornji Milanovac)

15. decembar 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Teočin, opština Gornji Milanovac – Moraviči okrug. Prema knjizi Milenka Filipovića „Takovo“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

 

 

Položaj sela.

Selo je prostrano i pojedini njegovi krajevi i zaseoci nalaze se po koosama i stranama jedne visoke kose; „varošica“ je na drumu Teočin – Valjevo.

Vode.

Izvori su: Dobra Voda, Veliko Vrelo (vrlo snažno), Vladžinica (po nekom Vlađi), Matovića Česma, Banjic, Dubovica, Badanj i dr.
Na Dobroj Vodi, Šibanu, Dičini i Ćelijama ima 12 vodenica a uz jednu vodenicu je i valjarica.

Zemlje i šume.

Njive, livade i zabrani su na metima: Ko(d)stana, Kod Bara, Baščica, Dubokica, Vrletnica, Beljovina, Brezje, Simekovina, Dućovina, Lisovine, Kod Lipe, Krečvine, Eldovište, Stare Kuće, Kolakovina, Glišovina, Redak, Bostanište, Glavica, Popove Bare, Velika Livada, Osredak, Madžaište, Kamalj i dr.
Nekada je Suvobor bio „planina“ teočinske opštine, pa je zbog neisplaćenog poreza prešao u državnu svojinu, ali mnoga domaćinstva i danas isteruje stoku preko leta u „planinu“.

Tip sela.

Selo je veoma raštrkano; izuzetak čini nekoliko kuća u „varošici“ na drumu. U selu je 273 domaćinstva. I pored toga što je selo veliko ono ima samo jedno groblje, na Umki.
Seoska „obetina“ je Drugi dan Trojica a seoski vašar, zvani Lješnici, je u nedelju po Gospojini.

Starine u selu.

Na bregu Kliku seljani nalaze stare alatke, rbine od crepulja i šljaku („šlakinu“); šljake ima i na livadi Brijeg više velikog Vrela.
Branko Sarić je na Glavici, vadeći kolje, našao gvozdeni predmet u obliku strele.
Priča se da na Šarčevu Izvoru Marko pojio svog Šarca i da je tu ostao otisak Šarčevog kopita. Meštani kazuju da je u selu bio dvorac Orlovića Pavla, i to kod Molitve i da je odatle krenuo na Kosovo sa dvadeset ili osamdeset „sabalja“, od kojih se niko nije vratio.
Prostrana ravan u južnom delu seoskog atara zove se Madžarište; po kazivanju, ti je bilo veliko groblje sa položenim većim i usađenim manjim pločama. Po pričanju, samo je na jednoj ploči bio znak krsta. Osim dve ploče, preko kojih prelazi seoski put, sve ostale su raznešene.
Na potesu Ćelijama, ispod Umke prema severu, na granici prema Loznju, bila je po predanju crkva. Kako kažu nju su podigli Pavlovići, prvi doseljenici u ovo selo. Odatle je premeštena na Drinčića Kosu a posle u Breznu. Neki kazuju da su Turci zapalili tu crkvu dok drugo vele da je crkva za jednu noć premeštena u Breznu, kad se Milić odmetnuo u hajduke.
Po predanju, oko Velikog Vrela bilo je imanje „Rudničkog Bika“. Kažu da je on naglo umro u selu i da su mu onda seljaci ubili oca.
Na Brezju, blizu Nedića kuća su bili neki uspravni spomenici.
Raskršće drumova zove se Mikova potkivačnica; tu je bio potkivač Miko, koji je došao iz Niša.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Varošica je nastala na raskrsnici Mikove potkivačnice 1905. godine; najpre je podignuta jedna kafanica, potom opština a sada je tu: opština, škola, zadruga, restoran, stanica milicije, zadružni dom, nekoliko privatnih kuća i stanovi službenika.

Rodovi su:

Matovići, slave Aranđelovdan. Smatrajui se da su najstariji rod u selu i misli se da su poreklom iz Bosne. Od njih su Čolovići u Brusnici i neke familije u Divcima.
Nešovići (Reponjići i Plačići), slave Nikoljdan. Starinom su iz „Turske“, od Nove Varoši ili Sjenice. Daljim poreklom su verovatno iz Hercegovine. Preci Matovića i Plačića su došli zajedno. Jedan starac priča da su oni došli prvi posle „Madžara“. Od istog roda su:
Smiljanići i;
Jovičići.
Brkovići, slave Aranđelovdan. Došli su šest godina posle prethodnih, iz Starog Vlaha, od Zlatibora ili Sjenice. Ubili su Turčina i pobegli potkivavši konje naopako okrenutim potkovicama.. Turci su ih tražili u Takovu, pitajući prisutne „ima li Ilije i Pantelije“ a ovi su odgovarali da nema, pa su se Turci vratili. Ovih Brkovića ima u Trbušanima i u Drugovcu kod Smedereva. Da bi se sakrili od Turaka promenili su slavu.
Drinčići, Veskovići (Anđelići), Jočovići, Dobričići, Botići, Živanovići i Nikolići su jedan rod, jedna „vamilija“, slave Aranđelovdan. Od starine svima njima kumuju Teodosijevići iz Brđana. Preci su im došli iz Dubnice kod Sjenice, kada su odavde otišli „Madžari“, a inače daljim poreklom od Vasojevića, odakle su krenuli sa precima Karađorđevim, kad su „rastureni“ Kuči i Vasojevići. Tvrde da su od istog plemena od koga je bio i Jovan, ded Karađorđev. U Teočin je došao Miloje Vasojević, čiji su sinovi bili; Jočo, Gavrilo i Vesko. Od Gavrila su Drinčići, Veskovići se zovu i Anđelići, i već sedmo koleno živi tu u selu. Turci su ubili Gavrila. Da ga osveti, sin mu Milićse odmetnuo u hajduke (po majci Drinki nazvan je Drinčić), posle je bio istaknut vojvoda u ustanku; 1804. godine borio se sa 300 konjanika kod Ljubića. Početkom ustanka, kada je trebalo bežati u zbegove, rasturili su se po kosama i tako ostali, prvobitno su bili oko Velikog Vrela i Vodice. Godine 1813. dva Veskova sina su bežala u Srem, pa se vratili 1815. godine. Osim Milića Drinčića na dogovoru u Takovu 1815. godine učestvovao je od ovog roda i Dobrica Vesković. Kuća vojvode Milića bila je na Drinčića Kosi, iza groblja. Od ovog roda su Veskovići u Loznju i Polomu.
Nedići, slave Đurđevdan. Došli su još za turskog vremena iz Crne Gore, neki kažu iz Bosne. Doselio se predak Sava, koji je imao devet sinova. Jedan ot tih sinova služio je kod Gospodara Jovana.
Kozoderi i Jeremići, slave Jovanjdan. Poreklom su od Sjenice a neki kažu iz Crne Gore i da su došli kada su „Madžari“ otišli. Jedan od predaka je otišai Lozanj „na miraz“ i od njega su tamošnji Radojkovići.
Beljići, Damnjanići, Đokovići, Sarići, Filipovići i Markeljići su jedan rod, slave Aranđelovdan. Poreklom su od Sjenice – Beljići kažu od Užica. Sarići su nazvani po prebaba Sari, a zovu se po braći, pradedovima i Filipovići i Markeljići. Starinom su iz Crne Gore (?). Ima ih u okolini Šapca i na Kosmaju. Na dogovoru u Takovu 1815. godine bio je i Todor Belja. Po kazivanju potomaka, Markelja Savić je učestvovao u Takovskom Ustanku. Od tog roda su i Simovići, koji su otišli u Polom, Branetiće i Ba, a od Beljića ima iseljenih u Loznju, Brajićima i Bajevcu kod Uba. Beljići su se ranije zvali Ivanovići.
Lukovići, slave Đurđevdan. Poreklom su od Sjenice odakle su došli početkom 19. veka.
Kovačevići i Živanovići su jedan rod, slave Sv. Vrače, poreklom su „iz Crne Gore od Sjenice“. Oko 10 porodica Kovačevića je prešlo, posle deoba, u Ljubić i Konjeviće.
Todosijevići, Tolovići i Jevtovići su jedan rod, slave Aranđelovdan a preslavljaju Ilindan. Ne zna se odakle su doseljeni.
Biorci, slave Aranđelovdan. Doselili su se od Sjenice; prema imenu oni su iz Bihora. Došao im praded. Ima ih, posle deobe, u Ljubiću. Slavko Biorac je nedavno došao iz Leušića, kao kovač
Paunovići, slave Jovanjdan. Došli su iz okoline Sjenice, navodno iz sela Pauna zajedno sa Biorcima i Lukovićima. Kad su došli zauzeli su zemlju sa jedne strane potoka a Lukovići sa druge strane.
Popovići, slave Sv. Vrače. Oni su po majci (tj. vanbračni) od Popovića u Gornjem Kraju u Pranjanima; došli su pre nekih 50 godina i „privenčali se“ u Kovačeviće.
Pavlovići, slave Stevanjdan. Otac im Jakov došao iz Prilepa kao majstor, pre 60 godina, pa se posle „privenčao“.
Radivojevići, slave Sv. Vrače po imanju, preslava Alampijevdan. Otac došao „na miraz“ u Kovačeviće pre 50 godina. Ima ih u Koštunićima.
Šajinovići, slave Jovanjdan. Došli su iz Gorionice k’tetku pre 35 godina.
Damnjanovići. U dva doma, jednom j došao otac „na miraz“ pre 35 godina a drugi je iz istih razloga pre 15 godina – iz Koštunića.
Danilovići, slave Jovanjdan po imanju. Predak se „privenčao“ iz Brezne (od Čurlića) pre više od 30 godina.
Petrović, opančar, došao iz Brajića pre 30 godina.
Đoković drugi (Stanoje) je rodom iz Kravarica u Dragačevu, 1924. godine prešao u Gornje Pranjane a 1927. u Teočin. Otac mu bio rodom iz Lise. Daljim poreklom su od Sjenice. Otac mu slavio Đurđevdan (bio uljez), mati Nikoljdan a Stanoje, kao uljez, Jovanjdan.
Niketić, slave Jovanjdan po imanju. Došao pre 30 godina iz Vrnčana u Nešoviće kao posinak.
Stefanović, slave Jovanjdan po imanju. Došao „na miraz“ iz Rtara u Dragačevu 1953. godine.
Trojanović je došao 1938. godine iz Brusnice na ujčevinu u Paunoviće.
Drčić je bivši žandarm, rodom iz Like, naselio se u toku Drugog svetskog rata, kao domazet, među Kovačeviće.
Bajić je došao na ujčevinu iz Brajića posle Drugog svetskog rata.
Posrbljeni Cigani-Romi:
Prokovići ili Mijailovići, slave Sv. Vasilije-Nova Godica, ded mu došao iz Srezojevca.

IZVOR: Milenko Filipović – Takovo. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.