PIŠE: Saradnik portala Poreklo Ranko Bubanja
Od trenutka doseljavanja na teritoriju sela Bubanja oko 1703 godine, bratstvo Bubanja se uključilo u politički život i radi na opštoj stvari za konačno oslobođenje od Turaka. Po svojoj angažovanosti, hrabrosti i odlučnosti nijesu ni u čemu zaostajali za drugim mnogo jačim i brojnijim bratstvima ostalih Ašana i Vasojevića. Međutim, mora se reći da su podaci o tome veoma oskudni, te se na osnovu onoga što je zapisano ne može steći prava i potpuna slika o svemu što se tada dešavalo. Pa i sama predanja kao da su nestala. Ono što je sačuvano u pisanim tragovima savremenika i narodnim predanjima govori o stradanju naroda i njegovoj riješenosti da se ide do kraja i istraje u borbi bez obzira na žrtve.
U sukobu sa Turcima od 1703. do 1910. godine poginulo je oko 27 Bubanja.
Proglašenjem knjaza Nikole za kralja i Crne Gore za kraljevinu avgusta mjeseca 1910. godine nije riješena kriza u zemlji, pa je rat protiv Turske bio jedini izlaz, jer je mogao da mobiliše sve narodne slojeve, bez obzira na političku opredijeljenost. U njemu su vladajući krugovi u Crnoj Gori vidjeli i mogućnost za proširenje državne teritorije, što bi olakšalo ekonomsku situaciju. U to vrijeme Crnu Goru i Srbiju, čiji su odnosi zbog dinastičkih netrpeljivosti bili veoma loši, zbližavale su samo povremene ratne opasnosti, a čim bi one prošle, ponovo bi dolazilo do njihovih međusobnih trvenja. Zbog toga su, tek prije septembra 1912. godine, neposredno uoči izbijanja Prvog balkanskog rata, specijalne delegacije, radi tajnosti pregovora, upućene u Lucern, u Švajcarsku, gdje su sklopile ugovor o savezu i odlučile da se objavi rat Turskoj najkasnije do 14. oktobra. Vojnom konvencijom predviđeno je da glavnina crnogorske vojske nastupa preko Skadra i Kičeva ka Bitolju, a pomoćne snage ka Novopazarskom Sandžaku. Ugovor je ratifikovan već 6. oktobra.
Bubanje su oslobođene 10. oktobra 1912. godine
Atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu (1914.) bio je povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Crna Gora nije bila spremna za rat. Njene materijalne mogućnosti bile su gotovo iscrpljene u dva tek završena rata. Gotovina u državnoj kasi jedva je prelazila pola miliona perpera. Vojska je bila potpuno nepripremljena. Imala je svega 40.000 pušaka ”moskovki”, oko 10.000 zaplijenjenih ”mauzerki”, 30 mitraljeza i 65 topova upotrebljavanih i dijelom oštećenih u dva balkanska rata.
Bubanjska četa brojala je 97 boraca od toga 93 Bubanje.
U toku ovi ratnih dešavanja poginulo je 11 Bubanja.
Godine 1940. pred naletom Njemačke pala je Poljska, a Čehoslovačka, Holandija, Švedska, Danska i Belgija su kapitulirale. Francuska takođe nije izdržala. Trojnom paktu – Njemačkoj, Italiji i Japanu – pristupile su Mađarska, Rumunija i Bugarska. Italija je okupirala Albaniju još 1939. godine. Ostale su Jugoslavija i Grčka, pa je bilo izvjesno da će doći do rata.
Jugoslaviju su napale suvozemne snage iz pravca Austrije, Mađarske i Rumunije, a Bugarska je okupirala Makedoniju i južnu Srbiju. Italija je napala iz pravca Albanije i Istre.
Nakon trinaestojulsko ustanka 1941. godine, bratstvo Bubanja se prvi put podijelo na četnike i partizane.
U partizanima je poginulo 20, a u četnicima 22 Bubanja.
Kao žrtve rata stradalo je 10 Bubanja.
U toku 1991. i 1992. godine došlo je do građanskog rata na tlu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i do njenog konačnog raspada.
U Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dolazi do međunacionalnog sukoba i do građanskog rata.
U Bosni je poginuo Slavoljub Bubanja i o stradanju te grupe boraca snimljen je film ”Lepa sela lepo gore”.
* * *
Celokupan članak “Bubanje u bunama i ratovima” pročitajte OVDE.
14. februar 2015. u 22:41
Ranko
Poštovani Gorane,
Konstataciju sam pronašao u knjizi Marka Cemović, Vasojevići, istorijska istraživanja, drugo izdanje, Udr. Vasojevića, Beograd, 1993. str. 274. Pogledajte kod Miomira Dašića a nešto je pisao i ovaj Raičević. Citirao sam ih i naveo naziv djela.
26. mart 2022. u 23:02
jovan
Većina naših rodoslova su najobičnije izmišljotine kao, recimo, priča o tome da su Vasojevići porijeklom Nemanjići. Zamislite, Nemanjići razminuli plodne zemlje i stigli u ljevorečke nedođije. Ako su se tamo skrivali onda nijesu bili junaci. Junaci se nijesu povlačili. Nego je to druga priča, a u ovoj koju ste objavili Vaš saradnik pokušava bez ikakvog dokaza, dokumenta, zapisa da neke Pajkoviće prikaže u najgorem svijetlu zbog navodnog ubistva spomenutog popa, za kojeg pretpostavlja da je Bubanja ( dakle, nigdje dokaza za to). Neka objavi koji su to navodno bili Pajkovići, tačno. Opisujući to vidno je da se iz rečenice u rečenicu zapliće u neistine. A evo istine koju niko ne može da pobije – Bubanje se uzimaju između sebe i danas, rastezali su gredu za kuću i skakali su u maglu, misleći da je perina. To je istina. Na kraju još jedna nelogičnost, Pajkovići navodno ubili tog popa ( pretpostavlja da je Bubanja), a oberučke prihvatili komunistu Đoka Pajkovića da im širi ideje i drži sastanke.
19. jun 2023. u 12:35
Peđa
Poštovani Jovane (Pajkoviću),
1.Poznajući g-dina Ranka Bubanju ne vjerujem da je objavio ovaj podatak (zbog kojeg žustro reagujete) bez nekog izvora pa makar to bilo i svjedočenje nekog “pamtiše”. I sami znate da su usmena predanja, ipak neki izvor, ma kako bio nesiguran.
2.Čudno je čime Vi osporavate te njegove tvrdnje. Tačno je da su se Bubanje do skoro uzimali između sebe jer je bratstvo brojno pa pojedinci dođu jedni drugima daleki rođaci a zakon zabranjuje sklapanje braka zaključno sa četvrtim stepenom srodstva po bočnoj liniji. Vjerujem da je ovo prisutno i u drugim brojno velikim bratstvima.
3.Što se tiče tvrdnji o istezanju grede i skakanju u maglu, ta zlonamjerna podmetanja sam lično čuo za mnoga bratstva u Crnoj Gori te me interesuje na osnovu čega tvrdite da je to istina. Jeste li bili prisutni prilikom istezanja ili skakanja te to tvrdite sa takvom sigurnošću? Ili Vam je neko to pričao baš kao što je, možda, i gospodinu Bubanji neko ispričao ovo za Pajkovića?
I na kraju objasnite mi kako ove Vaše tvrdnje negiraju ovo što je gospodin Bubanja napisao.
5. decembar 2024. u 14:45
jovan
Peđa odnosno Ranko. Ko je tebe šta pitao ako si stvarno Peđa, a ne sam Ranko. Rankov advokat? A ako si Ranko, ko si ti da pišeš ovakve bljuvotine? Naučnik? Taman posla. Moraćeš da dokažeš svoju bljuvotinu ili ne. Postoji način, civilizovan i pravi, a te pamtiše znamo, kad ostali bolji od njih poumiru onda oni lažunjaju. Mora da je tom pamtiši neki Pajković razbio ćušu ili mu ženu ili kčerku sredio, pa hajd da se osvetim. Taj slučaj bi bio poznat i jedva bi ga dočekali oni koji su u nekoj zavađi sa Pajkovićima, tako je to kod našeg naroda, ali čim niko u beranskom kraju o tome nije pričao ili zapisao, onda je to vjerovatno izmišljotina dotičnog Ranka, kojeg ti znaš i za kojeg jamčiš. Prošetaj malo i ovim s ezavršava svaka priča. Nadamo se da ćemo upoznati Ranka, nigdje mu nema ili telefona, i ako nas ubijedi pismenim dokazima da je taj Pajković ubio Bubanju ili nekog drugog sveštenika, prihvatićemo to i osduićemo to i odreći se takvog. Ako ne dokaže onda će mu ostati za cijeli život da je govorio i pisao neistinu. Recimo, ovo o skakanju u perinu i rastezanju grde čuo sam od samih Bubanja, kojih ima kao i u svakom bratstvu i dobrih i loših. Odredićemo u koju grupu spada taj Ranko. Kraj, nastavaka izvan ovog, a kad saznamo istinu objavićemo je ovdje radi onih koji njeguju istinu.
3. februar 2020. u 22:05
limovanos
Postoje mjesta gdje se priča o nauci, a ovdje se može svašta napisati. Slučajno vidjeh sve ovo. Ako je tačno za DNK i haplogrupe, onda riješite svjetski istoriju i da se stavi tačka. Da ne spominjem ,,stručnjake” i pristalice te metode, koji su na uzorku jedne životinje utvrdili da se radi o pračovjeku koji je iz Afrike dolutao do Bihora. Kakav humor. Takva je i priča o stanovništvu beranskog kraja ( nikako vasojevićkog, jer su Vasojevići tamo manjina). Ko poznaje Lijevu Rijeku može odmah utvrditi da je taj živalj živio u zabačenim selima, jer je njihovo središno naselje tek kasno nastalo i maleno je po površini. Tako da priče o nekakvom plemstvu padaju u vodu. To im ja govorim u oči, uvažavajući i to što imam nešto njihove krvi. Srbljaci su stanovnici Šekulara ( ,,staro selo”), a taj Pajković kojeg ste uvrstili među njih veze nema sa njima , a ni Ašanima, nego je potomak Đuraškovića sa Gornjeg Ceklina kod Cetinja. Njima ništa nijesu mogli Vasojevići, pa su morali da s eorođavaju sa njima i da priznaju njihovu prevagu . I tako dalje i tako dalje. Pozdrav za sve i ne vjerujte previše onom što su pisali pojedinci po nečijem nalogu.