Ćuprija i okolna sela

15. septembar 2014.

komentara: 7

Batinac, Bigrenica, Virine, Vlaška, Dvorica, Ivankovac, Isakovo, Jovac, Kovanica, Krušar, Mijatovac, Ostrikovac, Paljane, Senje, Supska, Ćuprija

Komentari (7)

Odgovorite

7 komentara

  1. Poreklo stanovništva sela Dvorica, opština Ćuprija – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.

    Položaj sela.

    -Kuće ovog sela su pored puta Jagodina – Varvarin, između Donjeg Jovca i Sinjeg Vira. Po položaju slično je susednim selima. Okrenuto je više istoku. Od Velike Morave udaljeno je 3-4 kilometra.

    Vode.
    Kroz selo protiče Dvornički Potok, koji ne presušuje. I potok i Morava čine štete kada se izliju.
    Pije se bunarska voda.

    Zemlje i šume.

    -Mesta u seoskom ataru su: Zelena Strana, Bačije, Potoče, Prisoje, Lug, Staro Selo, Kostino Duvanište, Šupljaja, Svinjica, Medvećište, Vrbak, Pljošta, Velika Deversilovica (breg), Mala Deversilovica (brdo), Malo Brdo, Vrletna Strana, Veliko Brdo, Stevulinak (brdo), Topolovica (njive, pašnjaci i šume). Seoske utrine su u Velikom i Malom Kosiču, u Velikoj i Maloj Deversilovici, Topolovici i Bačijama, i to više pod pašom a manje pod šumom..

    Tip sela.

    -Kuće su dosta razređene i u jednom pravcu preme putu („nasipu“). Selo se deli na Gornji i Donji Kraj, koji su jedan od drugoga udaljeni oko jedan kilometar.

    Starine u selu.

    -U Lugu, ispod puta prema Moravi, ima razvalina od neke stare crkve. Po J. Miškoviću, ovo selo je za vreme Turaka bilo kao neka mala kasaba (varošica) i imalo nekoliko dućana i jedan veliki han.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    Selo je dva puta je premeštano. Prvi put je bilo do Veliko Morave, odakle je preseljeno zbog poplave na mesto Kostino Duvanište, pa otuda na današnje mesto. Nekada se zvalo Praskavica, zbog „prasaka“ (breskvi), kojih je ranije tu bilo mnogo. U spisku sela 1818. i 1819. godine pominje kao selo Praskavica; godine 1822. se ne pominje kao „Praskavica“ već Dvorica.
    Dvorica ima 70 kuća, 12 rodova sa 200 stanovnika.
    Starinački rodovi su:
    -Radosavljevići i Milosavljevići, slave Nikoljdan.
    -Stavanovići – Jovanjdan.
    -Milivojevići i Milovanovići – Đurđevdan i Đurđic.
    -Badžići – Sv. Todor.
    Noviji doseljenici:
    -Vučkovići i Đokići, slave Aranđelovdan. Preci su ime doselili iz Ramnova pre sto godina.
    -Đorđevići i Lemezani, slave Nikoljdan.. Doselili se iz Svojnova u Temniću pre oko 100 godina.
    -Gajići, slave Ignjatijevdan. Doselili se „od Boljevaca“ u Timočkoj Krajini pre 100 godina.
    -Jovanovići, slave Jovanjdan. Doselili su se iz okoline Pirota pre skoro 100 godina.
    -Milutinovići i Vesići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz Ramnova pre 70 godina.
    -Velimirovići, slave Aranđelovdan. Predak se doselio pre 70 godina iz Paraćina – prizetio se u Vesiće.
    -Đorđevići drugi, slave Sv. Petku. Predak se doselio pe 70 godina iz Majura – prizetio se u izumrli rod Marića.
    -Vesići, slave Aranđelovdan i Sv. Vasilije. Oni su iz Jovca odakle se predak prizetio pre oko 70 godina u rod Milutinovića.
    Seoska slava je Prvi dan Trojica a zavetina druga nedelja velikog posta („Pačista nedelja“).
    Stanovnici Gornjeg Kraja sahranjuju se u sinjevirskom, odnosno trešnjevačkom, a Donjeg Kraja u donjojovačkom groblju.

  2. Poreklo stanovništva sela Jovac (po knjizi Donji i Gornji Jovac), opština Ćuprija – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.

    Donji Jovac:

    Položaj sela.

    -Ovo selo je na podnožju ogranaka planine Juhora, koji sse u pravcu toka Velike Morave pružaju ka severu, prema Jagodini. Kroz selo protiče potok Vranjevac koji silazi sa brda Vranjevca, od Gradišta. Kroz selo prolaziu put Jagodina – Varvarin. Više kuća ima sa leve strane puta, ka Velikoj Moravi, a manji na desnoj, u strani. Selo spada u red moravskih sela na ivici moravske ravnice, čineći tako prelaz između ravnih i brdskih naselja.

    Vode.

    Pije se bunarska voda.

    Zemlje.

    -U moravskoj ravnici su njive i livade na mestima zvanim: Ornice, Okno, Ključ, Lug, Kovačevica, Orašjak, Begov Ključ, Moravište i Medveđište. U strani više sela su njive, vinogradi, šume i pašnjaci na mestima poznatim po imenima: Svinjci, Vinogradsko Mesto, Žito ili Žitište, Grabovac, Ilin Potok, Rašinac, Krstatak, Tutorovi Svinjci, Gmitrovićevica, Orlovo Gnezdo (čukara), Vodica, Kozara, Đotinac, Selište, Dobitnjak, Mandrdina Busija, Nekršteno, Begovica, Velika Obala, Preko Bare, Veliko Božinče, Malo Božinče, Veliko Kosiče i Malo Kosiče. Brda su (sva obrasla sitnom šumom) su: Vranjevac, Gradište, Dve Granice i Dva Groba.

    Tip sela.

    Selo je dolinskog tipa; ne deli se na krajeve, već samo na rodove. J. Mišković navodi da se ovo selo deli na Užarsku, Planjansku i Nekrštenu Mahalu. Danas su te mahale tako izmeštene da ih je teško razlikovati. Nekrštena Mahala danas ne postoji, već se tako zove jedan deo seoskog atara.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    Donji Jovac je starije naselje. Godine 1837. pominje se u austrijskom vojnom spisku jagodinskog distrikta kao hajdučko naselje (Jehovac). Oto Dubislav Pirh ga naziva Veliki Jovac za razliku od Malog ili Gornjeg Jovca. Pirh pominje i selo Vranjevac u potoko Vranjevcu. Danas nema tragova od toga naselja.
    Staro Selo bilo je u Selištu, kod Kovačevice, pa se otuda ovamo pomestilo pre 150 godina, jer ga je Morava podrivala („opačuvala“) i plavila.
    Donji Jovac ima 180 kuća, 24 roda i 1850 stanovnika.
    Starinački rodovi.
    -Vićići, slave Đurđic i Đurđevdan. Ovamo su se doselili iz Starog Sela.
    -Vipići – Nikoljdan.
    -Vučići – Đurđic* i Alimpijevdan.
    *Pisac, za razliku od ostalih pisaca, Sv. Đorđe naziva Đurđic, ostali Đurđevdan, op. Milodan.
    -Petrovići – Sv. Vrači.
    -Stamenkovići – Mitrovdan.
    -Jankovići – Stevanjdan.
    -Čivutani ili Čivutarci – Mitrovdan.
    Noviji rdovi:
    -Buljanci, slave Sv. Petku. Preci su im se doselili pre 130 godina iz sela Buljana kod Ćuprije, zovu ih „Vlasima“.
    -Lazići i Busilovci, slave Jovanjdan. Doselili se pe 130 godina iz sela Busilova, Ćuprija.
    -Miljojkovci, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se iz okoline Vranja pre 130 gdoina.
    -Miladinovići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se sa Kosova kad’ i Miljojkovići.
    -Planjani, slave Nikoljdan. Doselili se pre 120 godina iz Plane kod Paraćina.
    -Babastanići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Aleksinca. Dovela ih baba Stana pre 120 godina, kada je otuda pobegla od Turaka.
    -Gluvići, slave Mitrovdan.. Doselili se sa Kosova pre 120 godina.
    -Ivanovići, slave Ilindan, Andrijevdan i Đurđevdan. Predak se doselio pre 100 i više godina iz okoline Paraćina, prizetio se u rod Milenkovića.
    -Užarci, slave Sv. Petku. Doselili se iz Majura pre 100 i više godina a tamo iz okoline Paraćina.
    -Milenkovići, slave Đurđic i Đurevdan. Doselili se iz okoline Paraćina pre 100 i više godina.
    -Tobošarevići, slave Mitrovdan. Doselili se iz Trešnjevice pre 80 godina a tamo se doselili iz okoline Trna, Bugarska. Smatraju se da su rod Miladinovićima i Ratkovićima iz (Velike ) Trešnjevice.
    -Savići, Sv. Vrači. Predak se doselio iz Ramnova pre 60 godina prizetivši se u rod Petrovića.
    Ne znaju svoje poreklo niti kada su se i odakle doselili:
    -Simići – Mitrovdan.
    -Todosijevići – Lazarevdan.
    -Avramovići – Đurđic i Đurđevdan.
    -Praćinci, slave Sv. Atanasije „Nastaćije“. Oni su iz Paraćina.
    -Kamberovići i Usejinovići, slave Sv. Vasilije i Đurđevdan. Oni su Cigani-Romi i bave se kovačkim zanatom. Bilo ih je četiri kuća od kojih su se dve preselile u Raševicu – Temnić.
    Groblje je u sredini sela, sa desne strane puta iz smera od Jagodine. U njemu se sahranjuju i iz Gornjeg Jovca i iz Donjeg Kraja Dvorice.
    Seoska slava je Drugi dan Trojica (Duhova) a zavetine su: Mladenci – za zdravlje čeljadi, Sv. Sofronije – za orače i kopače i Jakov ispovednik za zdravlje domaće stoke.

    Gornji Jovac:

    Položaj sela.

    -Ovo selo je ispod Donjeg Jovca u strani okrenutoj istoku. Od puta Jagodina – Varvarin udaljeno je oko kiliometar i po. Ima nekoliko kuća u ravnici pored puta. Prema toku Velike Morave trebalo bi današnji Donji Jovac da se zove Gornji Jovac i obratno. Ovi nazivi su iz vremena kada je Donji Jovac bio bliži Velikoj Moravi u liniji istok-zapad.

    Vode.

    -U selu se pije izvorska voda. Izvori se zovu: Božinac, Točurak, Ukicki, Kladenac i Ćirički Kladenac.

    Zemlje i šume.

    -Njive i livade su u moravskoj dolini na mestima koja se zovu: Potok, Prilep, Cernica, Ostrvo, Stare Novine, Crna Bara, Ugljarnica, Vranjevac i Gornje Brdo. Njive, šume i pašnjaci su u stranama i po brdima a na mestima pod imenima: Ravnica, (zaravan), Goveđarnik (Govedarnik), Gradište (brdo), Tominac, Veliko Brdo, Karbin Potok, Šarbanovac, Dugačka Kosa i Androvica (utrina).

    Zemlje i šume.

    -Kuće su prema položaju zemljišta zbijenije i ređe. Selo se deli na Gornju Mahalu i Donju Mahalu, ili Gornji Kraj i Donji Kraj. Gornja Mahala (Kraj) je u strani i znatno je veći; starije naselje i sa češćim kućama. Donja Mahala (Kraj) je u ravnici i znatno manja, sa ređim kućama novijeg postanka. Mahale su odvojene jedna od druge oko pola kilometra.
    Ime selu.

    -Ime Jovac došlo je, po jednom predanju, zbog mnoge jove (ive) koja je tu nekada rasla (u Starom-Donjem Jovcu), a po drugom (kao i po J. Miškoviću) mesto je tako nazvano po nekom Jovi, koji se tu prvi doselio.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Gornji Jovac je mlađe naselje od Donjeg Jovca. Priča se da je Gornji Jovac naseljen na pojatama („trlima“) Donjeg Jovca. Toje, kažu, bilo pre sto i više godina. Izgleda da se veći broj starinaca iselio iz Donjeg Jovca u Gornji Jovac.
    Gornji Jovac ima 60 kuća, 18 rodova i 205 stanovnika.
    Rdovi –starinci:
    -Kostići, slave Nikoljdan. Oni su iz Donjeg Jovcdža.
    -Đurići, slave Nikoljdan. Smatraju se da su sa Kostićima jedan rod.
    -Ćirići, slave Mitrovdan. Oni su iz Donjeg Jovca.
    -Pešići;
    -Lalići;
    -Đorđevići;
    -Milovanovići i;
    -Ilići –svi slave Jovanjdan i svi su iz Donjeg Jovca (Starog Sela).
    Doseljenici su:
    -Burmazevići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz Zabrege kod Paraćina pre 140 godina.
    -Jovići, slave Mitrovdan. Doselili se iz okoline Leskovca pre 130 godina.
    -Stojanovići, slave Đurđic i Alimpijevdan. Predak se doselio iz Ribara prizetivši se u rod Ukića pe 80 godina.
    -Pavlovići , slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se iz Raševice – Temnić, pre 80 godina.
    -Grgići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se iz Starog Ramnova pre 80 godina.
    -Simići, slave Nikoljdan.. Doselili se iz Ostrikovca pre 70 godina.
    -Anđelkovići, slave Aranđelovdan. Doslili se iz Bunara pre 70 godina.
    -Nikodijevići, slave Časne Verige. Doselili se iz Ribara pre 70 godina.
    -Jelkići, slave Đurđevdan i Đurđic. Doselili se iz Ramnova pre 70 godina.
    -Savići, slave Sv. Vrači. Doseli se iz Ramnova pre 90 godina.
    -Novakovići, slave Jovanjdan. Doselili se iz Ramnova pre 60 godina.
    Ne znaju za preklo a noviji su doseljenic:
    -Ukići – Mitrovdan.
    -Milenkovići – Mitrovdan.
    Litija i seoske zavetine su kada i u Donjem Jovcu.
    Groblje je zajedničko sa donjejovačkim.

  3. Poreklo stanovništva sela Ostrikovac, opština Ćuprija – Pomoravski okrug. Prem knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“.

    Položaj sela.

    -Selo je između Gornjeg Jovca, Ramnova i Androvice. Više kuća ima u strani okrenutoj severoistoku, a manje u ravnici i pored železničke pruge Jagodina – Ćuprija. I ovo selo je na prelazu između dolinskih i brdskih sela.

    Vode.

    Kroz selo protiču Mitački Potok i Božinac koji čine Ostrikovački Potok. Pije se bunarska i izvorska voda. Glavniji su izvori: Jovandilski Kladenac (u potoku Božincu), Mitački Kladenac (u Mitačkom Potoku) i Ćosicki Kladenac.

    Zemlje i šume.

    -Njive i livade su u ravnici na mestima: Potok, Prilep, Cernica, Ostrvo, Stare Njive i Crna Bara. Šume i pašnjaci su u stranama i o brdima na mestima: Ugljarica, Andrevica (Andrejevica), Gornje Brdo i Ravnica.

    Tip sela.

    -Selo je timočkog tipa i deli se na Gornju u Donju Malu. Gornja Mala je u brdu i u strani a Donja Mala je u ravnici.

    Ime selu.

    -Selo je dobilo ime po ostriku (vrsta trave) koja tu u izobilju raste.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Priča se da je ovo selo postalo od ramnovačkih pojata („trla“ i koliba), koje je posle raseljavanjem i naseljavanjem poraslo, umnožilo se i tako postalo selo. Po malom, neznatnom broju starinaca izgleda da je novijeg porekla.
    Ostrikovac ima 70 kuća, 11 rodova i 400 stanovnika.
    Rodovi starinci:
    -Mitakovići, slave Đurđic i Alimpijevdan.
    Doseljenici:
    -Nikolići, slave Jovanjdan. Doselili se sa Kosova iz sela Kamenara pre 130 godina. Najpre su bili u Ramnovu, pa se ovde preselili zbog poplave. Zovu ih Burdeljcima zbog toga što su u prvo veme živeli u „burdeljima“ – zemunicama.
    -Nikolići drugi, slave Vavedenje. Doselili se iz okoline Vranja pre 130 godina.
    -Miladinovići, slave Sv. Petku. Doselili su se iz Majura, odakle je stari Miladin došao pre 120 godina, prizetivši se u ovom selu.
    -Stojanovići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz okoline Leskovca pre sto i više godina..
    -Stanojlovići, slave Đurđic i Alimpijevdan. Doselili se iz okoline Leskovca pre sto i više godina.
    -Stojanovići drugi (Jovandolci), slave Mitrovdan. Doselili se iz Toplice pre sto i više godina. Misli se da su arbanaškog porekla, ali se ne zna pouzdano.
    -Milosavljevići i Musići, slave Sv. Petku. Doselili se iz Toplice pre sto i više godina.
    -Golubovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Ćupreije pre 80 godina.
    -Miloševići, slave Nikoljdan. Predak se doselio iz okoline Vranja pre 80 godina, kao mutavdžija.
    -Ljubisavljevići, slave Đurđic i Đurđevdan. Ne zna se njihovo poreklo.
    Seoska slava je Drugi dan Trojica. Zavetine su: Zadušni ponedeljak, pred zimske zadušnice (za zdravlje čeljadi), Sv. Vartomolej za vinograde (da ih „hala“ ne ubije) i treći april po novom kalendaru za zdravlje stoke.
    Groblje je na bregu više sela. Najstariji pisani nadgrobni „beleg“ je iz 1832. godine.

  4. Poreklo stanovništva sela Virine, opština Ćuprija – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je na obema stranama Virinskog Potoka.

    Vode.

    -U sredini sela je izvor Kladenac a na kraju sela izvor Branik.

    Zemlje i šume.

    -Delovi atara su: Stanojeva Glavica, Slatina, Klaćevo, Ječmenište, Mala Vrba, Velika Vrba, Okopac, Čukara, Veliko Polje, Kod Česme, Mlado Selište, Utrina, Zabrdica, Toplik i Virinsko Brdo.

    Tip sela.

    -Selo se deli na mahale: Prnjavor, Lazićsku, Đurđicku, Andrejicku i Popovićsku Malu. Ima 139 kuća i 9 rodova.
    Godine 1819. u selu je bilo 28 kuća i 32 poreske glave a 1870. godine 120 poreskih glava..

    Ime selu:

    -Po predanju selo je dobilo ime po nekom velikom viru.

    Starine u selu.

    -U selu postoje zidine za koje se priča da su od manastira, to kazuje i kraj sela koji se i danas zove Prnjavor. Taj manastir je docnije promenjen u crkvu i u njoj su služili za dugo godina sveštenici iz Popvićske familije. Ko ga je i kada podigao, kako se zvao, ne zna se. Oko crkve se nalaze stari srpski novci kao i komadi starog zemljasnog posuđa i oružja.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Priča se da je selo postojalo pre Kosova. Da je staro svedoče i mnogi starinci. Nije premeštano.
    U Andrejickoj Mali su:
    -Andrejići su starinci, slave Nikoljdan.
    U Prnjavoru su:
    -Milenkovići su sa Kosova, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Rakići su starinci, slave Mratindan-Minu.
    -Rašići i Veljkovići su sa Kosova. Sa Milenkovićima su rod. Slave Đurđic i Đurđevdan.
    U Lazićskoj Mali su:
    -Lazići su se doselili iz Ražnja pre 160 godina, slave Nikoljdan.
    -Rajići su se doselili iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan.
    U Đurđickoj Mali su:
    -Đurđicći su starinci, slave Stevanjdan
    U Popovićskoj mali su:
    -Popovići su starinci. Oni su dali najviše sveštenika, koji su opsluživali pomenutu crkvu. Slave Stevanjdan.
    Seoska slava su Trojice (Duhovi) a zavetine: Beli Četvrtak – po Vaskrsu za zdravlje stoke i Sv. Ilija za zdravlje dece.

  5. Poreklo stanovništva sela Isakovo, opština Ćuprija – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je na obema stranama Isakovačkog Potoka, koji niže sela utiče u Virinski Potok.

    Vode.

    -U selu je samo jedan izvor – Odonogićski Kladenac.

    Zemlje i šume.

    -U selu su sledeći delovo njegovog atara: Sofijana, Čumalj, Rakibara, Šuvanica, Babina Glava, Zabrdica, Bukovik, Stari Brest, Staro Isakovo, Novi Brest, Zbeg, Kapetanove Njive, Utrine, Moštaničko Brdo, Grljaj, Stanojeva Glavica, Virinski Potok i Virinski Ključ.

    Tip sela.

    -Selo se deli na: Cigansku, Korlansku, Moštaničku, Kericku i Grobljansku Malu.
    U selu je oko 200 kuća i 13 rodova.
    Godine 1819. selo je imalo 50 kuća i 55 poreskih glava a 1870. godine imalo je 199 poreskih glava.

    Starine u selu.

    -U mesti zvanom Selište ili Staro Isakovo nalaze se ljudske kosti i komadi zemljanog posuđa. U neporednoj blizini su, prilikom oranja i riljanja, iskopavane urne sa pepelom, te izgleda da su tu i bile pohranjene u većem broju.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Staro selo je bilo na južnoj strani u odnosu na današnje, u Starom Isakovu. Na današnje mesto je preseljeno za vreme Turaka, jer je prethodno mesto bilo na njihovom udaru. U Starom Isakovu postoji i danas dosta izvora sa lepom i jakom vodom.
    U Ciganskoj Mali ima 18 kuća Cigana-Roma, koji ne znaju odakle su doseljeni. To su:
    -Bećarevići, slave Sv. Petku.
    -Milovanovići – Nikoljdan.
    -Bobokovići – Đurđic i Đurđevdan.
    -Monići – Aranđelovdan.
    U Korolanskoj Mali su:
    -Korolanci, slave Sv. Petku. Oni su starinci, misli se da su došli iz Starog Isakova.
    -Predići, slave Mitrovdan. Oni su starinci.
    -Glavaši, slave Nikoljdan. Poreklo im je nepoznato.
    -Ćujići, slave Nikoljdan. Oni su se doselili iz Madžarske pre 150 godina.
    U Moštaničkoj Mali su:
    -Odonogići, slave Aranđelovdan. Doselili su iz okoline Crene Reke.
    U Kerickoj Mali su:
    -Kerići, slave Nikoljdan. Smatraju se za starince, ovamo su se doselili iz Starog Isakova
    -Cirići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Podgorca kod Crne Reke.
    -Prvulovići, slave Sv. Petku. Doselili su se iz Madžarske ili Erdelja. Zovi uh „Madžari“.
    U Grobljanskoj mali su:
    -Stuparani, slave Sv. Petku. Doselili su se iz Podgorca pre 150 godina.
    Seoska slava je Beli Četvtrtak a zavetine Petrovdan i Mladenci.

  6. Poreklo stanovništva sela Kovanica, opština Ćuprija – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Resava“.

    Položaj sela.

    -Selo je na stranama Kovaničkog Potoka, koji se uliva u Ivankovačku Reku.

    Vode.

    -U selu se služe vodom sa izvora Vrela.

    Zemlje i šume.

    -Delovi seoskog atara su: Zabrovo, Grabčina, Stevanov Vrh, Hajdučka Glavica, Hajdučki Kladenac, Straža, Dugačka Poljana, Vranji Kamen, Đula, Reka, Čuka, Potok, Pigljen, Vinogradi, Bara, Mokreš, Mosna, Garnik, Jelnjak, Lipa, Ornica, Kametnica, Vrh, Vuja Rupa, Plandište, Vojinovo Brdo, Deranovo Brdio i Ržanovo Brdo.

    Podaci o selu.

    -U selu je oko 60 kuća i 4 roda.
    Godine 1819. u selu je bilo 15 kuća i 18 poreskih glavaa 1870. godine bilo je 63 poreske glave.

    Ime selu.

    -Po jednom predanju selo je dobilo ime po tome što su tu nekada kovani oklopi za junake a po drugoj legendi što je tu postojala rudarska kovnica ili kovanica. Ovo druge biće da je verovatnije.

    Starine u selu.

    -Više sela u mestu zvanom Vrh nalaze se komadi od mačeva, strela, kopalja, buzdovana i drugog starinskog oružja.
    U Klisuri se nalaze zidine, za koje se ne zna od čega su ti ostaci.
    U mestu Đuli nalaze se mačevi, rudarske velike zemljane lampe, velike mamuze, uzengije i dr.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    Ne zna se tačno kada je selo nastalo. Predanje kaže da je selo premeštano. Najpre je bilo na južnoj strani, ka Bigrenici, u Selištu; otuda se povuklo dublje u klisuru ili zbog neprijatelja ili zbog vrelske pijaće vode, koja je po hladnoći i lakoći za piće odista jedintvena. Današnje stanovništvo je doseljeno, starinaca nema.
    Rodovi su:
    -Đorići, slave Jovanjdan, zimski i letnji. Došli su sa Kosova.
    -Ranajci i Panići, slave Jovanjdan. Smatraju se da su rod Đorićima i došli su sa Kosova sa velikim buljucima ovaca.
    -Dinići, Radojkovići i Radivojevići – slave Nikoljdan. Doselili su se sa Kosova pre 200 godina doteravši mnogo ovaca.
    -Miladinovići, slave Đurđic i Đurđevdan. I oni su se doselili sa Kosova.
    Seoska slava je Mali Spasovdan – prvi četvrtak po Vaznesenju a zavetina Sv. Jovan Glavosek (Usekovanje) – radi zdravlja ovaca.

  7. vojislav ananić

    ĆUPRIJA

    Oblast Ćuprije je bila nastanjena još u kameno doba. O tome govore praistorijska nalazišta u okolini Ćuprije. Stublina je arheološko nalazište u selu Supska, gde je zastupljena kompletna statigrafija viničanske kulture. Predmeti koji su pronađeni u blizini manastira Ravanice vode nas još u kameno doba. U ćuprijskom kraju otkopana su i dva srebrna ilirska pojasa sa palmetama i nekoliko komada nakita od filigrana uz bogatu keramiku gvozdenog doba.

    U gvozdeno doba nastanjivali su je Tračani, u ravničarskom delu pleme Mezi, a u planinskom Tribali. U IV veku Tračani su se povukli u planinske predele, a oblast Morave naselili su Kelti. Njihova vladavina nije dugo trajala, jer su se na zapadu Balkanskog poluostrva pojavili Rimljani.

    Oko 15.g. p.n.e. Rimljani su zauzeli oblast Morave. Sa sobom su doneli svoju kulturu i civilizaciju. Ćuprija je u to doba bila prilično naseljena i bila je najvažnije rimsko naselje Horreum Margi na putu Viminacijum-Naissus (Kostolac-Niš) i predstavljalo je glavni privredni, trgovački, saobraćajni, strategijski centar, kao i centar za izradu oružja i najveće skladište žita po čemu je grad i dobio ime Žitnica Morave. Takođe je bila i najveće gradsko naselje Gornje Mezije, ali najveću važnost je imala što se nalazila na mestu gde je bio glavni prelaz preko Morave, gde su Rimljani imali zidani most. U tom periodu kroz Ćupriju je prolazio jedan od glavnih rimskih puteva – Via Militaris. U samom centru, postoji nalazište rimskog grada Horeum Margi. Na mestu današnje kasarne, pronađene su mnoge iskopine iz tog perioda, kao što su: novac, vodovod, sarkofazi, tabla sa natpisom Horreum Margi. Huni su u V veku srušili Horreum Margi, a 100 godina kasnije, obnovio ga je Justijan I.

    Ravno se prvi put pominje sredinom XII veka. Arnold iz Libeka (koji je opisao put Henriha Lava), idući za svetu zemlju 1172.godine, pominje se Ravno, pod imenom Rabnel-Rabenelle. Kasnije se opet pominje 1183.godine, kada je Fridriha Barbarosu s krstašina ovde dočekalo izaslanstvo Nemanjino. U drugoj četvrtini XIII veka, Ravno su pregazili Tatari.

    Za vreme turske vladavine, Ćuprija je bila palanka, stanica na Carigradskom putu i prenoćište za odmor putnika. Za vreme vojnog pohoda Sulejmana Veličanstvenog (1521-66), sa privremenim pontonskim mostom na Moravi, naselje se javlja kao grad Morava. Od druge polovine 17.veka Mehmed-paša Ćuprilić, podigao je stalni most Ćupriju, kada je i grad dobio sadašnje ime. U XVI i XVII veku, Ćuprija je i pristanište na Velikoj Moravi. Postoje dokazi da se Moravom brodilo do početka XIX veka.
    Izvor: Internet