Poreklo prezimena, selo Bjelaj (Bosanski Petrovac)

9. septembra 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Bjelaj, opština Bosanski Petrovac. Prema knjizi Petra Rađenovića, Bjelajsko Polje i Bravsko, Srpski etnografski zbornik iz 1925. godine. 

PREZIMENA U SELU: Hodžić, Mumićahić, Zulić, Durić, Mažić, Redžić, Husetić, Hrkić, Kahrić, Bašagić, Pelivanović, Šabić, Bakrač, Selimović, Ibrahimpašić, Kučuković, Kulenović, Hasanagić, Mujagić, Salihagić, Dračić, Klikić, Selimčević, Porčić, Stramica, Vekić, Sokolović, Brdar, Džankić, Milićević, Bolić, Mindžiković, Dizdarević, Sokočanin, Husetić, Lakić

Granice, položaj i tip. Bjelaj se savio na čvoravom pristranku ispod Gradine. (770 m.) Ona mu je zaklon do zapada. Na sve druge strane otvoreni su vidici. Malo naniže ispod mesta rasprostrlo se ravno i pitomo Bjelajsko Polje (u užem značenju). Kuće su u mestu uglavnom zbijene. Samo nekolike su se osamile malo podalje od glavne rpe. Kuće su nekada bile na Gradini, u obzidanom predgraću odmah do grada. I sada se tamo poznaju temelji kuća i džamije. Vidi se i nekadašnje groblje. Ovo gradsko naselje poruši i popali Hasanaga Pećki (1793. g.) Onda gradski stanovnici siđu s kućama na niže, na sadanje mesto. Tako su se primakli bliže njiva i polja i dobili laganiji pristup kućama.

Privreda i saobraćaj. Kako oranice tako su i livade u polju, ispod kuća. Oranice imaju ove nazive: Bašče, Podovi Naplavci, Barjaci, Sarajevo, Gečet. — Livade: Meće, Glavica, Široke Njive, Kalipolje, Demuše, Rustine, Majdan, Korito Bakovac, Keljevac. Pašnjaci: Prhovo, Šumice, Rustine, Tuk Koviljača. — Drvarenje: iz Osječenice i to iz ovih njenih delova: Jovanova Kosa, Bunarić, Bakračeva Staza, Kalabina Staza, Pavlova Staza.

Bjelaj ima izobilja vode, iz nekoliko izvora. No nisu toliko jaki, da bi mogli i mlinove terati. To su: Potočine, Madžarac, Stubo, Gradina, Karaula, Johe. U jesen i preko zime ovi izvori otiču prema polju. Tada na njima melju za kratko vreme sasvim mali mlinčići. Inače se melje u Manastiru, Kulen-Vakufu i Ripču.

U selu ima oko dvadeset grobalja i jedna džamija.

Bjelaj je ostao podaleko (oko 3 kilom.) od državnog druma PetrovacBihać. Putevi preko Bjelajskog Polja vežu selo za ovaj drum. Više puteva vodi u planinu Osječenicu. Drugi vežu Bjelaj s okolnim selima.

Starine. U selu se nalazi temelj starinske crkve Bjelice. Misli se, da je po njoj i selo dobilo ime Bjelaj. Zidovi su joj sačuvani za dva i po metra u visinu. Zad i malter isti su kao i na gradu. Po tome bi mogli biti iz istog doba. Predanje govori, da je ova crkva podignuta na mestu, gde je pogubljen predzadnji bosanski kralj Toma Ostojić. Na crkvenom temelju nalaze se danas dve kuće Ibrahimpašića. Kad su ove kuće pravljene, naćen je tu zlatan krst.

Celo brdo Gradina pokazuje tragove nekadašnjeg naselja. Iskopavanjem 1898. g. naćeni su na Gradini predmeti, koji pripadaju bronzanom dobu: (Glasnik Zem. Muzeja 1902. str. 233.-4.). Dakle još u preistorijsko vreme ovo je mesto privlačilo sebi ljude. — Od crkve Bjelice do grada na vrhu Gradine, vodi širok drum na zavoje. Zarastao je u travu, ali se dobro vidi. Na vrhu Gradine štrče u vis gradski zidovi, visoki 16 metara, a debeli podrug metar. Južno platno je srušeno. U uglu zapadnog i severnog zida uzidana je visoka okrugla kula-tabija. Tu je do doljanske bune (1858. g.) bilo nekoliko topova. Predgraće je zahvatalo povelik prostor ispred grada. Sad mu se poznaju samo temelji. Grad i predgraće imali su u duljinu 440 metara, u širinu 270 metara. Po narodnom predanju grad su zidali „Ugri”.

Bjelaj

Zapadno od Bjelice a severno od grada, preko uvale kuda teče potočić Johe, nalazi se oviši brežuljak Ivankovo Brdo. Na vrh brda vide se zidine kule, valjda nekog vlastelina Ivanka. Uvala, zapadno od grada, gde je više izvora, zove se Karaula t. j. stražarnica. — I ovi nazivi i još zaostali tragovi ovde govore o davnašnjem životu i delatnosti ljudskoj, mnogo drukčijoj nego li je danas. — Gradina u Osječenici u „stećoj planini” s jedne strane ima zida za dva ljudska boja. Inače je obrasla šumom.

Poreklo i jakost porodica. Bjelaj je čisto muslimansko naselje. Do okupacije (1878. g.) bilo je u njemu više kuća i stanovnika, nego li danas. Odonda su se Bjelajci raseljavali u više mahova, ponajviše u Tursku. Svaki pokret za seobu nalazio bi i ovde odziva i odvojio po koju porodicu iz pradedovske postojbine. Većina bjelajskih porodica su ličke izbeglice, kao što je slučaj i kod Petrovca. Nalaze se ovde nekolike porodice, za koje se tvrdi, da su odavno došle iz Turske. To bi bili po poreklu pravi Turci. No ove tvrdnje nisu baš najpozudanije.

Danas žive u Bjelaju ove porodice:

Hodžić — pet kuća, Došli vrlo davno iz „Ankore”, u Anadolu, kao vojnici. Zvali se nekada Dautovići. Bilo im u porodici sedam hodža pa se prozvali Hodžići. Dosta ih se raselilo. Tako ih ima u Skoplju (bosanskom) trinaest kuća. Ima ih i u Todorovu kod Velike Kladuše. Ovi su se prozvali Tabak.

Mumićahić — tri kuće. Došli vrlo davno iz Anadola.

Zulić — šest kuća. Naselili iz Udbine.

Durić — jedna kuća. Doselili iz Like.

Mažić — jedna kuća. Doselili iz Like.

Redžić — jedna kuća. Nastanili se ovde pred 100 godina. Živeli na Sokocu kod Bihaća. Ovde preko leta držali stoku, pa se vremenom nastanili stalno.

Husetić — dve kuće. Došli ovamo iz Anadola, kad je „činio fet Kamengrad.”

Hrkić — tri kuće. Prešli ovamo iz Kulen-Vakufa pre 80 godina. Zvali se Milićević. Milićevića ima u Vakufu i sada.

Kahrić — tri kuće. Došli davno iz Anadola.

Bašagić — dve kuće. Došli iz Anadola.

Bašagić — jedna kuća. Preselili ovamo s Avale iznad Kulen-Vakufa.

Pelivanović — četiri kuće. Preselili iz Like. Zvali se pre Zulići. Bio neki od njihovih pelivan (hrvač) pa se po njemu prozovu Pelivanović.

Šabić — dve kuće. Doselili iz Like.

Bakrač — pet kuća. Naselili iz Mutilića u Lici. Ima ih tamo i sada. Kad su ovi iz Bjelaja išli u Obrovac po so, prenoćivali su u Mutiliću kod svojih roćaka.

Selimović — tri kuće. Naselili iz Like.

Ibrahimpašić — šest kuća. Ovo je begovska porodica od kolena Kulenovića. Preselili ovamo iz Ripča pre 150 godina. Dok je Lika bila turska, Ibrahimpašići su živeli u Lapcu.

Kučuković — jedna kuća. Doselili iz Like.

Kulenović  Robinić jedna kuća. Potekli od robinje hrišćanke, koju je neki Kulenović uzeo za ženu, pa dobili predevak Robinić.

Kulenović Bajbutović — jedna kuća.

Kulenović — jedna kuća.

Hasanagić — tri kuće. Za njih se govori da su čak iz Indije.

Mujagić — pet kuća. Došli iz Azije. Bili agalučari.

Salihagić — tri kuće. I ovi su po kazivanju iz Azije. Bili agalučari.

Dračić — dve kuće. Starinom su iz Drača. Tamo nešto počinili, zbog čega su morali bežati. Sigurno su arnautskog porekla.

Klikić — jedna kuća. Biće da su došli iz Like.

Selimčević — jedna kuća. Preselili ovamo iz Voćenice pre 60 godina.

Porčić — tri kuće. Doselili iz Like.

Stramica — jedna kuća. Preselili amo iz Klis, kod Kulen-Vakufa dosta davno.

Odskora postoje u Bjelaju i tri pravoslavne kuće:

Vekić — jedna kuća. Slave Sv. Stevana. Doselili pre tri godine iz Cimeša.

Sokolović — jedna kuća. Slave Đurđevdan. Naselili pre 4 godine iz Ripča. Starinom su od Čajniča. Zvali se nekada Glođajić.

Brdar — jedna kuća. Slave Alimpijevdan. Naselili pre 12 godina iz Malih Stjenjani.

Iz Bjelaja su odselile u Tursku ove porodice: Džankić (dve kuće), Milićević (1 kuća), Durić (dve kuće), Bolić (dve kuće), Hrkić (tri kuće), Dračić (dve kuće), Pelivanović (dve kuće), Mindžiković (dve kuće), Dizdarević (dve kuće), Sokočanin (jedna kuća), Husetić (tri kuće), Lakić (dve kuće).

IZVOR: Petar Rađenović, Bjelajsko Polje i Bravsko, Srpski etnografski zbornik 1925 XXXV

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.