Poreklo stanovništva sela Donje Točane, opština Kuršumlija (Toplički okrug). Prema knjizi autora Đurđa Milenkovića, Donje Točane – Stanovništvo, preci i potomci (drugo dopunjeno izdanje), Prizard – Beograd, 2002. godine.
Prema popisu iz 2002. u selu Donje Točane bilo je 122 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 203 stanovnika).
U naselju Donje Točane živi 108 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 56,7 godina (54,3 kod muškaraca i 59,2 kod žena). U naselju ima 65 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,88.
Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
Prezimena i poreklo meštana
Doseljenici iz sela Kovačice (sa kosovske strane kopaoničkog masiva):
Mijailović
Milić
Radović – (prva familija)
Anđelković i Milenković (Miletić)
Filipović (Nićiforović)
Radović – (druga familija)
Radonjić
Kostić
Petrović – U srodstvu su sa Radovićima, Radonjićima i Kostićima
Tanasković
Veličković – Doseljeni iz Leskovčića
Živić
Kuzmanović
Nikolić
Radojković
Lukić
Ilić (Radovanović)
Todorović
Radisavljević
Vučković
Antić – iz Kovačice odseljeni u C. Vodicu,odakle su se vratili u Donje Točane
Dimitrijević.
Svi doseljenici iz Kovačice slave Svete Vrače.
Doseljenici sa područja Ibarskog Kolašina:
Filipović – Slave Sv. Jovana i Sv. Iliju
Radenković – Slave Đurđevdan i Sv. Iliju
Ilić – Slave Sv. Petku
Strugarević – Slave Sv. Jovana i Ivanjdan
Savović (Tomović) – Slave Sv. Nikolu (zimskog i letnjeg)
Kragović – Slave Aranđelovdan i Gospojinu
Antonijević – Slave Sv. Petku
Radosavljević – Slave Sv. Petku
Miletić – Slave Sv. Petku
Čarapić (Vučetić) – Slave Sv. Petku
Anđelković – Slave Sv.Petku
Zdravković – Slave Sv. Petku
Doseljenici iz lapskog sela Pakaštice (kod Podujeva):
Ovih pet familija su jedan rod i svi slave Svetog Nikolu (zimskog i letnjeg). Svi su se nekada prezivali Vesković, a danas je samo jedna familija zadržala to prezime.
Vesković
Rakić
Vasić
Jovanović
Pavlović
IZVOR: Đurđe Milenković, Donje Točane – Stanovništvo, preci i potomci (drugo dopunjeno izdanje), Prizard – Beograd, 2002. god.
DODATAK: O doseljenicima iz lapskog sela Pakaštice (kod Podujeva). Priredio saradnik portala Poreklo Radomir Rakić:
Ova grupa doseljenika vodi poreklo iz crnogorsko-brdskog plemena Kuči koji su naseljavali istočni deo Crne Gore i severne delove Albanije oko Prokletija i Skadra,tada u Zetskoj nahiji Knjaževine Crne Gore.Sudeći po krsnoj slavi koju slave, Nikoljdan (zimski i letnji) pripadaju bratstvu Drekalovića (Novokuča), rod Veskovića (kako su se nekada prezivali svih pet familija a danas je samo jedna zadržala to prezime). Po jednoj legendi Drekale Kastriotić (Kastrioti – na albanskom) je bio čukununuk Đurđa Kastriotića – Skenderbega, i on je rodonačelnik bratstva Drekalović. Po drugoj legendi, Drekalovići (Novokuči) su ogranak Starokuča (Mrnjavčića – Mrnjavčevića) i potomci su vojvode Gojka Mrnjavčevića. Pored ovde dve legende, ima još teorija o poreklu Drekalovića iz plemena Kuča, kako navode mnogi istoričari koji su se bavili istraživanjem ovog bratstva i plemena (“Pleme Kuči” – Miljan Jokanović,”Pleme Kuči,rodoslov Drekalovića” – Radovan Ivanović,”Pleme Kuči” – Jovan Erdeljanović,”Pleme Kuči” – Marko Rašović i drugi). Veskovići su se u Donje Točane doselili iz lapskog sela Pakaštice kod Podujeva. Pre toga se pretpostavlja da su bili naseljeni negde u predelu Ibarskog Kolašina.
5. avgust 2014. u 00:08
Vitomir - Vito Radović
Da li može da se snimi ili skenira ova knjiga, kako bi je mogli pročitati u celosti?
Vitomir Vito Radović iz Ulcinja
5. avgust 2014. u 23:19
Vitomir - Vito Radović
Da li se može nabaviti knjiga: Đurđe Milenković, Donje Točane?
8. avgust 2014. u 02:14
Radomir Rakić
Pozdrav,ja imam ovu knjigu,mogu je iskopirati i poslatiti.Javi se na meil : [email protected]
5. oktobar 2014. u 15:24
Filipović Zdravko
Pozdrav Točanci moji. I treba da imate knjigu o našem selu.Pozdrav iz Potočara odn. B.G
26. januar 2015. u 02:52
Radomir Rakić
Pozdrav Zdravko,kako je dole u selu,nisam bio godinama?Živ li je čika Đurđe Milenković?Pitam se da li će pripremiti i treće izdanje knjige…
8. avgust 2014. u 20:06
Radomir Rakić
Ili se javi na mobilni : +381 64 25 87 300
8. avgust 2014. u 22:50
Vitomir - Vito Radović
Radomire,
ja sam vam pisao na mejl u vezi ove knjige, da mi je na neki način pošaljete, ako je ikako moguće, bio bih vam veoma zahvalan.
Veliki pozdrav od
Vitomira Vita Radovića iz Ulcinja
9. avgust 2014. u 12:46
Radomir Rakić
Vitomire,nije mi stiglo ništa još uvek na meil,proverite da li ste dobro ukucali meil,ili napišite na : [email protected]
Pozdrav!
9. avgust 2014. u 15:35
Vitomir - Vito Radović
Radomire,
evo sad sam vam pisao na vaš mejl.
Moj mejl:
[email protected]
Pozdrav od Vita Radovića iz Ulcinja
19. februar 2018. u 19:11
Dubravka
I ja sam iz Donjeg Točana od Filipovića ali mi svi Filipovići slavimo Svete vrače, mnolim Vas proverite podatak iz Vaše knjige i ispravite.
Pozdrav
27. jul 2018. u 09:29
Radomir Rakić
Dubravka,da,ali u Donjem Točanu imaju dve familije Filipović koje nisu u nikakvom srodstvu!
Vi Filipovići Kovačani (Nićiforovići) slavite Vrače,a Filipovići iz Ibarskog Kolašina slave Sv.Jovana i Svetog Iliju.
Pozdrav!
11. jul 2018. u 16:20
M. Dimitrijević
Prema jednoj tezi Đorde Petrović – Crni Đorđe (1758-1817) bio je potomak Drekalovića, tj. da je potomak Đorđa Jovanovog Kastratovića (koji je bio srbin), poznatog od strane albanaca kao Đerđ Kastrioti (1405-1468).
Prema drugoj tezi on je potomak, po prvoj verziji od Nikole Altomanovog Vojinovića, a po drugoj verziji, Stefana Vojislavljevog Vojinovića. Jedna od te dve verzije je van svake sumnje tačna.
27. jul 2018. u 09:23
Radomir Rakić
Dimitrijeviću,najverovatnije da je tačna verzija da je Karađorđe poreklom od Vojinovića,ova druga da je Drekalović (Kuč) ne pije vodu jednostavno!Evo teksta o tome pa prosudi i sam.Pozdrav!
27. jul 2018. u 09:24
Radomir Rakić
DA LI STE ZNALI? KARAĐORĐE POREKLOM NIJE NI ŠIPTAR, NI KUČ, NI VASOJEVIĆ, VEĆ JEDAN OD IZDANAKA ZNAMENITE SREDNJEVEKOVNE SRPSKE PORODICE VOJINOVIĆA OPEVANIH U PESMI “ŽENIDBA DUŠANOVA”
Ako već do sada niste naišli, sigurno ćete u nekom trenutku naići na tvrdnje kako je Karađorđe bio poreklom Šiptar i kako njegova porodica potiče od albanskog plemena Klimenta, pošto mu je Krsna Slava bila Sveti Kliment i slično. Međutim, ništa od toga nije tačno.
Zahvaljujući istraživanjima niza istoričara, na čelu sa Milenkom M. Vukićevićem, danas dosta pouzdano možemo da pratimo kretanje Karađorđevih predaka.
Priča o Karađorđevoj porodici i njegovim precima, jeste i priča o sudbini srpskog naroda tokom burnih vremena propasti srpskog carstva i osmanske okupacije.
Prema danas dostupnim podacima i rodoslovnom pamćenju, Karađorđeva porodica (zajedno sa oko 40 današnjih srpskih rodova i familija) je izdanak znamenite srednjevekovne vlastelinske loze Vojinovića, velmoža iz vremena kralja Stefana Dečanskog (1322–1331) i cara Dušana (1331–1355) i srodnika Nemanjića. Istorija pamti potomka vučitrnskog vojvode Vojina, Miloša Vojinovića koji se pominje 1333. godine kao stavilac u dvorskoj službi kod tada još kralja Dušana, dok se u jednom dokumentu cara Dušana iz 1351. godine se pominju vlastelini Vojinovići—Vojislav i Altoman. Takođe se zna da su Dušanovi savetnici bili braća Vojislav i Toma Vojinovići iz istog roda. Kasnije seobe Vojinovića oslikavaju istorisjki put seoba srpskog naroda od 14. do 18. veka.
Vojinovići iz svoje kolevke Vučitrna na Kosovu prelaze najpre u Zvečan, pa u Brvenik i gospodare gradom Rudnikom, zatim Užicem, pa Gackom u Hercegovini i Trebinjem odakle primoravaju Dubrovčane da im plaćaju porez. Vojinovići dostižu zenit u vreme kneza Vojislava koga vidimo kao pomagač u mnogim poslovima caru Urošu nejakom (1355–1371), koji ga pominje 1362. u jednoj ispravi izdatoj Dubrovčanima. Za kneza Vojislava Vojinovića istoričar Vladimir Ćorović kaže da je rođak, i to veoma odan, mladome caru.
Postoje dve verzije o tome kako su se Vojinovići srodili sa Nemanjićima. Po prvoj, prilično labavoj, (Mavro Orbin), car Uroš se, oteravši od sebe svoju ženu Anu Besarab, ćerku vlaškog vojvode Aleksandra, oženio ćerkom Vojislava Vojinovića, a po drugoj, verovatnijoj—vojvoda Vojin iz Vučitrna je bio zet kralja Stefana Dečanskog, koji mu je dao u baštinu Humsku oblast, što se potvrđuje i u jednoj ispravi cara Uroša koji Vojislava Vojinovića naziva bratom. U ovom drugom slučaju bi i stihovi narodne pesme “Ženidba Dušanova”, koja Vojinoviće imenuje kao nećake cara Dušana, bili tačni.
Vojinovići se kasnije iz Huma tj. Hercegovine preko Čarađa i Nikšića sele do Njeguša odakle prelaze ka Podgorici. Na tlu današnje Crne Gore, sačuvano je obilje podataka o Vojinovićima kao precima Karađorđa. Početkom 17. veka, Karađorđevi preci i potomci Vojinovića su živeli u zetskom selu Bjelastavici, a potom, kada je umro Karađorđev predak pop Boško, u Berislavcima kod Podgorice. Zatim su se naselili u Crmnici, u selima Dupilu, Gluhom Dolu, odakle su prešli u kučko selo Doljane. Iz Doljana kod Podgorice se posle kraćeg boravišta u Metohiji u selu Mačetevu kod Mušutišta i Bugarićima u srednjem Ibru sele nazad u selo Mataguže kod Skadarskog jezera. Takođe su bili nastanjeni i u selu Zlatica pored Podgorice i na vrelu reke Ribnice, odakle su prešli u Kolašicu. Nakon kraćeg zadržavanja u Lješanskoj nahiji početkom 16. veka, izmeštaju se u predeo Rovaca u selo Liješnje, pa u Velje Duboko kod Kolašina. Iz Rovaca, Karađorđevi preci dolaze u Vasojeviće u Lijevu rijeku i selo Lopate, zatim u Dragovoljiće kod Nikšića i odatle u Beran Selo nadomak Đurđevih Stupova. Zatim ih vidimo u selu Kralji, a odatle se sele u Gusinje, pa dalje u Bihor, najpre u selo Crnče (koje se pominje još u Žičkoj povelji iz 1220.), pa Godušu u kojoj i danas postoji mesto koje zovu “kućište” u kome je živo sećanje da su tu živeli Karađorđevi preci. Iz Bihora, Karađorđevi preci prelaze na Peštersku visoravan u sela Žabren i Petropolje, odakle se preko zlatiborskog sela Bioske zapućuju u Šumadiju. Tako se, krajem prve polovine 18. veka, Karađorđev deda Jovan naseljava u selo Viševac, a njegova dva brata u susedna sela—Radak u Mramorac, a Mitar u Bašin, dok druga dva brata ostaju, jedan u Biosci, a drugi u Vasojevićima. U Viševcu je rođen i Karađorđev otac Petar koji se oženio Maricom, od roda Živkovića iz Masloševa.
Iako su Karađorđevi preci živeli među brdskim plemenima Kučima i Vasojevićima (u današnjoj Crnoj Gori), nema nikakvih dokaza da su oni rodom iz nekog od tih plemena.
Voždova Krsna Slava je bila Sveti Kliment episkop Rimski koja se slavi 8. decembra (25. novembra po starom kalendaru) i tu Slavu su njegovi preci doneli u Šumadiju. To je i bila Krsna Slava Karađorđevića sve dok je kralj Petar po blagoslovu Crkve, nakon smrti supruge kneginje Zorke i deteta Andrije, nije promenio u Svetog Andreja Prvoznanog 1890. godine. I upravo zbog Krsne Slave Svetog Klimenta mnogi danas (naročito u albanskim krugovima) pokušavaju da dovedu Karađorđevo poreklo u vezu sa poarbanašenim plemenom Klimentima, neznajući pritom da su Klimenti (dok su se držali ovog srpskog običaja) slavili Svetog Nikolu kao i Kuči, a ne Svetog Klimenta. Vasojevićka bratstva su takođe obeležena krsnim slavama Svetog Arhangela Mihaila i Svetog Aleksandra Nevskog, te se i po tome vidi da Karađorđe nije starinom Vasojević, već da su njegovi preci samo živeli sa Vasojevićima i starosedeocima Srbljacima na tom prostoru.
Međutim, dok su boravili u Bihoru, u selu Crnču, Karađorđevi preci se dovode u direktno poreklo od bratstva Gurešića, jer, između ostalog, od svih srpskih rodova sa tog područja, jedino Gurešići slave Sv. Klimenta rimskog. Gurešići su dobili ime po Tripku “Gurišu” Kneževiću (nadimak je dobio zato što je bio malo povijen), koji je kao Karađorđe bio visok preko dva metra i bio je strah i trepet za okolne Turke, čak i opevan u narodnoj pesmi “Tripko Guriš i Bećir-aga” zbog čega su ga mnogi kasnije nazvali i Karađorđev prađed. Tripko “Guriš” Knežević je imao šest sinova (Petronija, Marka i Jovana, Simeuna, Radaka i Mitra) od kojih se Jovan, Karađorđev deda, zajedno sa braćom Radakom i Mitrom, preselio u Šumadiju.
Tripko “Guriš” Knežević potiče od kneza Bogdana Vojinovića (linija ide ovako: knez Bogdan je rodio Radovana, Radovan Novaka, Novak Maksima, Maksim Mijata, a Mijat Tripka “Guriša” Kneževića). Knez Bogdan Vojinović se naselio u selo Liješnje u Rovcima negde početkom 16. veka, a pre toga je živeo u Lješanskoj nahiji, odakle je morao da beži jer je pobio trideset podgoričkih Turaka. Knez Bogdan Vojinović je direktan potomak kneza Vojislava Vojinovića i na taj način možemo da izvučemo Karađorđevo poreklo do znamenitih Vojinovića, srodnika svetorodne dinastije Nemanjića.
Ne kaže narodna pesma za džabe “da zasija kruna Nemanjića na prestolu Karađorđevića”. Po svemu sudeći, i po rodovskom predanju se može reći da Karađorđevići imaju rodbinske veze sa Nemanjićima, a takođe i preko kraljice Marije, supruge kralja Aleksandra (1921–1934), koja između ostalih, vodi poreklo i od grofova Celjskih koji su bili u rodbinskim vezama sa Nemanjićima preko Jelisavete, ćerke kralja Dragutina (1276–1282) i majke bana bosanskog Stefana II Kotromanića (1322–1353) čija se ćerka istog imena (Jelisaveta) udala za grofa Hermana Celjskog.
25. januar 2019. u 21:51
Bojan Filipović
Pozdrav dragi moji Točanci