Poreklo prezimena, selo Donja Sipulja (Loznica)

18. april 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Donja Sipulja, grad Loznica – Mačvanski okrug. Stanje iz 1903. godine. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Donja Sipulja

Položaj sela.

Selo Donja Sipulja je u oblasti Gornjeg Jadra, okrug podrinjski, srez jadranski, opština badanjska.

Selo leži na prisojnim i osojnim kosama, koje se pružaju od planine Vlašić ka zapadu.

Zemlje i šume.

Zemljište je u selu i u seoskom ataru izbrazdano sa nekoliko potoka, koji su dosta strmi i jaki ali ipak ne čine štetu selu, jer su dosta strmog pada i voda otiče a korita – jarak – su im duboka.

Selo ima dosta zemlje za obrađivanje, koji su većim delom u polju i oko sela. Oko kuće su bašte i voćnjaci. Vinograda u ovom selu ima na nekoliko mesta.

Najglavnija mesta, gde su njive zovu se: Selište, Matina strana, Matino košničište, Gumnine, Ravanj-Ade, Duljine, Čapljak, Šibljača, Čardačine, Rovine, Vis, Krčevine itd. Na njima se seje najviše kukuruz, pšenica i zob a ređe ječam.

Selo ima svoje zajedniček zemlje, svoj seoski atar a zove se Vlašić. Atar je veličine 1500 hektara. Polovina seoskog atara je pod bukovom šumom a druga polovina je čistina. Zajednička je od turskog vemena. Samo kada rodi bukovi žir, onda se naplaćuje 0,20 do 0,40 dinara „žirovnica“ po svakom svinjčetu. Porez državi plaća selo.

Osim zajedničke šume na Vlašiću pojedinci u selu imaju svoje šume u i oko sela. Zemlja je osrednje rodnosti i jednoj porodici bi trebalo 15-20 pluga da bi se prema ovdašnjim prilikama moglo osrednje živeti.

Vode i rudišta.

Reka ne zasipa selo. Izvora u ovom selu ima i dosta su jaki a najglavniji su: Vodica, Mlakva, Lukina voda i Čerkezovac u potesu. Kroz Tomića malu protiče dosta veliki potok Kovačevac, koji se ulica u reku Cernicu. Sem ovog potoka ima ih još 3-4 i svi se ulivaju u Cernicu. Bunara u selu ima. Rečna voda se ne pije a sa jednog izvora 10-12 kuća nose vodu.

Mineralnih voda u ovom selu nema ali u Neškovića mali ima rude antimona i to dosta, a kažu da i na Vlašiću ima rude gvožđa.

Klima.

Klima je u selu kao i u Gornjoj Badanji i okolnim selima, a takvi su i vetrovi.

Tip sela.

Selo je razbijenog tipa i podeljeno je na ma(ha)le, koje se zovu: Ninkovića mala, Tomića mala i Lazića mala. Donji kraj Lazića male se zove i Donja mala.

U svim malama kuće su međusobno udaljene 50-100 metara a u Ninkovića mali kuće su u grupi i udaljene su jedna od druge 10-50 metara.

Uza selo nema zaseoka, niti ima porodica koje su se odselile dalje od sela, da tamo žive na svojim imanjima.

Stanovnici Donje Sipulje prezivaju se:

U Ninkovića mali: Ninkovići, Radovanovići i Matići-Ćelići, 19 kuća.

U Tomić mali: Tomići, Udovičići (Brankovići i Markovići), Gačići, Bojići, Markovići drugi, Živanovići i Markovići treći, 22 kuće.

U Lazića mali: Lazići, Todorovići, Pavlovići, Jovanovići, Trifunovići, Živkovići, Simeunovići, Matići, Neškovići, Petrovići i Stevanovići, 31 kuća.

U celom selu ima 72 kuće.

Ovo selo je bilo u zajednici sa Gornjom Sipuljom, pa se umnožavanjem stanovnika odvojilo od Gornje Sipulje i obrazovalo zasebno selo. Gornja Sipulja pripada opštini tekeriškoj a Donja Sipulja opštini badanjskoj.

Ime selu.

Skoro vi stanovnici pričaju priču o postanku sela: Kada je knez Lazar pozvao sve Srbe u boj na Kosovo, sin jednog starca, koji je živeo u Krasavi – Rađevina kaže svojoj ženi da mu odsedla konja, što ona i uradi, ali ne pritegne dobro kolane. Kada sin starca Krasavca krene da uzjaše konja sedlo se nakrivi na jednu stranu i on padne. Kad to vide starac Krasavac, koji je došao da isprati sina, priđe konju i kaže:

-Zlo rodio, a gore doveo, niti valja što sam rodio, ni što je doveo, pa skoči na konja i odmah ga potera. U Zavlaci stavi nogu u bakarliju-uzengiju, zbog toga mesto dobi ime Zavlaka, pa kako je konj jurioon mu se osipljavi i to mesto dobi ime Sipulja, ali opet stigne zdravo i veslo na Kosovo. Knez Lazar, kada je video na Kosovu starca Krasavca blagoslovi ga rečima:

-Krasava krasna bila, sav svet naselila a sebe ne raselila. Zdrav da si mi junače, Krasavče.

Starine u selu.

U selu Donjoj Sipulji kažu da je pre živeo neki Mata, pa se po njemu nazvala jedna strana – Matina Strana a ima i mesto zvano Matino Košničište.

Niže Ninkovića kuća mesto se zove Selišta a ko je na njemu živeo i kuda se odselio nije se moglo utvrditi, jer niko ne zna. Danas nema Matinih potomaka – izumrli su.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Lazići, Todorovići, Pavlovići, Jovanovići, Trivunovići, Simeunovići, Neškovići, Petrovići, Stevanovići u Lazića mali i:

Bojići u Tomića mali svi su od jedne familije i svi se prezivaju po selu jednim opštim prezimenom, po njihovom čukundedi Lazi, koji se preselio sa svoja tri sina iz Donje Badanje iz Jocića male u Donju Sipulju. I danas u Donjoj Badanji ima jedna strana, koja se zove Lazina Strana, svi slave Markovdan.

Živkovići su iz Gornje Sipulje, slave Jovanjdan.

Markovići, predaka dovela majka očuhu iz Zavlake – Rađevina, slave Aranđelovdan.

Gaičići su starinom iz Brezovice. Otac sadašnjih seli se iz Brezovice u Krasavu-Rađevina, pa u Lipnicu (Lipnički Šor-Jadar) a odatle došao ovde gde se stalno nastanio, slave Trufundan.

Matići-Ćelići su doseljeni su iz Kostajnika-Rađevina. Od ove familije ima jedna kuća u Zablaću kod Šapca, slave Đurđic.

Radovanovići su iz Dragijevca, valjevski okrug, tamo ima ju familiju koji se prezivaju Maksimovići, slave Trifundan.

Udovičići (Brankovići i Markovići) su doseljeni iz Brankovine u valjevskom okrugu. Od ove familije ima jedna kuća u Krivaju-Pocerina. Slave Jovanjdan.

Živanovići, Markovići i Matići su jedna familija, doseljeni su Rabasa, slave Aranđelovdan.

Tomići su doseljeni, misli se iz Dragojevca, slave Aranđelovdan.

Ninkovići ne znaju odakle su doseljeni, misle da su starosedeoci, slave Mitrovdan.

Selo preslavlja Spasovdan.

Cigana-Roma u ovom selu nema.

9. januar 1903. godine Draginac

Opisao Ljub. M. Šopalović, učitelj.

 

Poreklo stanovništva sela Donja Sipulja po Panti Tufegdžiću, svešteniku.

 

O osnivanju sela stanovnici pričaju – ovo mi je kazivao, piše pop Panta, Mladen Ninković – u Donju Sipulju dosele se dva brata, Lazoi Mato. Mato se nastani da živi na jednom brdu, koje se danas zove Matina Strana, a na južnoj strani Matine Strane i danas ima mesto koje se zove selište a i Matino Košničište. Lazo ode na drugo brdo naspram Matine Strane i tu se nastani, i sada se to mesto zove Staro Selo.

Ninkovići (Timotići, jedna kuća) su Matini potomci i po njima se kraj zove Ninkovića mala, ima ih 12 kuća, slave Mitrovdan.

Od Laze su potomci:

Bojići (Gospići), Neškovići, Matići, Stevanovići (Milutinovići), Petrovići, Živanovići, Todorovići, Pavlovići, Đorđevići, Jovanovići, Mijailovići, Simeunovići, slave Markovdan.

Pitanje je otkuda da od dva brata njihovi potoci slave različite slave. Po mišljenju pisca oog teksta, sveštenika Pante Tufegdžića, predanje ne mora biti autentično, predanje je zapamtilo dva došljaka iz Srema i oni nisu morali biti rođena braća.

Tako isto priča kaže da su:

Gligorići Lazini potomci a oni, pak, slave Aranđelovdan.

Živkovići su doseljeni iz Gornje Sipulje, slave Jovanjdan.

Živkovići (Ćupovići i Matići) i Markovići (Aleksići) su doseljeni iz Rabasa, okrug valjevski, slave Aranđlovdan.

Markovići drugi su doseljeni iz Zavlake-Rađevina, slave Aranđelovdan.

Gajići su iz Krasave – Rađevina, slave Jovanjdan.

Radovanovići i Grujići su se doselili iz Dragojevca*, okrug valjevski, slave Trifundan.

*Budući da takvo mesto ne postoji, verujem da se radi o Dragijevici kod Osečine, op. Milodan.

Tomići su se doselili iz Ostružanja, okrug valjevski, slave Aranđelovdan.

Matići (Ćelići) su doseljeni iz Klubaca, slave Đurđic.

Markovići (Udovičići i Brankovići) su doseljeni iz Brankovine kod Valjeva, od njih je jedna kuća u Krivaji-Pocerina, slave Jovanjdan.

Ninkovići, Radovanovići, Matići (Ćelići), Grujići, Tomići, Markovići (Udovičići i Brankovići) preslavljaju Spasovdan.

Živanovići (Ćupovići, Matići), Markovići (Aleksići) i Gligorići preslavljaju Odanije praznika Arhangela Mihaila, 15 novembra po starom kalendaru.

Svi ostali preslavljaju Odanije praznika Evangelista Marka, 2. maja po starom kalendaru.

5 februar 1903. godine u Gornjoj Badanji.

Opisao Panta Tufegdžić, sveštenik.

IZVOR: Vidosava Nikolić Stojančević – Rađevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.