Poreklo stanovništva grada Banjaluke. Prepis iz crkvene knjige ŠEMATIZAM pravoslavne mitropolije i arhidijeceze dabro-bosanske za godinu 1882. Priredio saradnik portala Poreklo Milorad Bogdanović.
V. Protoprezviterat banjalučki.
Banjaluka.– Parohija grad: crkva parohijal. hr. sv. Sošestvenije sv. Duha.
Ima kuća 441, a duša 1721. Rodilo se 1883. muški 56, žemski 43. Umrlo, muški 23, ženski 19. Vjenčano 14.
Paroh: protoprezviter Jovan Mihajlović
Kapelan: Janko Babić
Svečari slave:
Sv. Jovana: Banjčević, Čavić, Radić, Bajić, Pekez, Junaković, Slavić, Stanković, Savanović, Jovanović, Sekulić, Kalaba, Tadić, Kovačević, Jović, Malinić, Knežević, Despotović, Bajić, Milošević, Dabović, Naumović,Knežić, Masleša, Miljković, Koprivica, Milijević, Mijatović, Gašić, Zrnić, Janjošević, Buzadžić, Dokić, Kuset, Garić, Mlađenović, Stanivuković, Krajinović, Crnomarković, Janković, Pavlović, Nikić, Čegar, Sirovina, Đaković, Petković, Šukalović, Rađević, Trišić, Gavranović, Lazarević, Đekić, Vujić, Babić, Vujaković, Kopren, Bosančić, Kasalović, Mahalbašić (?), Višekruna, Iskica, Jovanović, Radojčić, Krnjaić, Popadić, Savotić, Radojkić, Koprivica, Kremenović, Verimić, Belenzada, Stanivuk, Ćosić, Vrhovac, Drakulić, Kovačević.
Sv. Nikolu:Trivić, Tešić, Paučić, Sabljić, Radonjić, Milaković, Špirić, Vasiljević, Nikolić, Malešević, Bojanić, Stanojkić, Kopanja, Milić, Surutka, Pišteljić, Baslać, Radulović, Đebedžija, Aleksić, Šmanjić, Karan, Đaković, Mihajlović, Ribar, Janković, Palačković, Popović, Tešanović, Škorić, Zarić, Macanović, Dragojević, Koljančić, Guzijan, Grujić, Jorakulić, Vasić, Milovanović, Popović, Sivac, Mihajlović, Jagodić, Ostojić, Kekić, Tešanović, Tošić, Vuković, Pokrajčević, Perić, Babić, Bumbeza, Petrović, Mitrović, Kopanja, Vođević, Zagorac, Trifković, Naumović, Jandrić, Novaković, Beuk, Runić, Strežić, Cvjetić, Jeftić, Sofijanac, Ostojić, Kovačević, Blagojević, Marković, Petrović, Pejić, Ajder, Kondić, Borković.
Markovdan: Perduv, Šipka, Đurđević,Desančić, Jakšić.
Đurđevdan:Stojnić, Čekić, Stefanović, Ilekć, Milošević, Biserčić, Đuričić, Karalić, Kovačević, Kojić, Petrović, Jungić, Nikolić, Bogojević, Jerinić, Samardžić, Milaković, Teodosić, Čalć, Đurić, Kojdić, Janković, Dobraš, Milić, Stričević, Zita, Jovanović, Majkić, Novaković, Ratković, Gajo, Ristić, Sandaljević, Bajić, Vidović, Knežević, Grujić, Davidović, Tomić, Marić, Stanić, Antonić, Stolović, Jekić, Bojković, Živković, Zeljković, Zorić, Popović,Joldžić, Latinović, Vuletić, Dubajić, Lovrenović, Pajić, Latinčić, Dobraš, Sekulić, Neimarević, Jakovljević, Miljević,Kokijer, Kukolj, Stajić, Javorović, Radumilović, Vukašinović, Marjanović, Eskić.
Sv. Ilija: Savić, Kondić, Avdalović, Đekić, Milekić, Lukić, Petović, Vranješević.
sv. arhiđ. Stefana: Bubnjević, Kartalica, Zubović, Pamučina, Žmirić, Simić, Savatić, Ivetić, Stefanović, Popović, Đukić, Todorović, Raković, Bojić, Grujičić, Knežević, Čekić.
Aranđelovdan: Jokić, Kojić, Janjić, Meljanac, Radulović, Savić, Ristić, Tadić, Lazarević, Novaković, Đukić, Knežević, Ilić, Kalajdžić, Milenković, Neimarević.
Časne Verige:Antonić, Čulić, Radojković, Stupar, Simić, Sladojević, Stojnić, Vuković, Đukanović, Babić, Jelušić, Marić.
Sv. apost. Toma: Milošević, Popović, Đurković, Bojanović, Čigojević, Savanović.
Sv. Panteliju: Đurić.
Sv. Trojicu: Petrušić.
Sv. evang. Luku:Perlić, Bilbija, Jovanović, Šalabajić, Skobla, Erceg, Mihajlović.
Lazarevu Subotu:Trnjinić, Jeremić, Mišković, Crnić, Jokić.
Sv. Ignjatija: Kočić, Vučković, Stojanović, Nović, Neimarević.
Ćirilovdan: Zvonar.
Sv. Vartolomija: Babić, Kecman.
Sv. Klimenta: Vukić.
Miholjdan: Drapić, Uzunović, Zubović.
Mitrovdan: Boković, Šobot, Čeliković, Starčević, Vasiljević.
Sv. Savu: Stjepanović.
Sv. Vrače: Petrović, Prerad, Anić.
Sv. Vasiliju: Mihajlović, Malinović, Kujundžić, Ilić, Eglendža.
Vavedenije: Dimitrijević.
Sv. Atanasiju: Stefanović
Đurđic: Bjeljić, Lukić.
Sv. Varvaru: Đurđević.
Tri jerarha: Bašić.
Sv. Simeuna Bogoprimca: Šušić, Mršinović.
Uspenije sv. Bogorodice: Janković.
Sv. Petra: Vuković.
Sv. Trifuna: Kaurin.
Paroh:Vid Kovačević
IZVOR: Šematizam mitropolije dabro-bosanske iz 1882. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milorad Bogdanović.
19. decembar 2017. u 19:08
Vojislav Ananić
BANJA LUKA
BANJA LUKA je najveći grad u Republici Srpskoj,drugi po veličini u Bosni i Hercegovini,grad u kojem su sjedišta svih republičkih institucija.
Prostire se na površini većoj od 15000 hektara,koju naseljava oko 250000 stanovnika. Nalazi se s obje strane rijeke Vrbas.
Banja Luka se nalazi na 44 stepenu 46 minuti 27 sekundi sjeverne geografske širine i 17 stepeni 11 minuta 44 sekunde istočne geografske dužine.Prosječna nadmorska visina je 163m.Prosječno ima 125 kišnih dana.
Najveći grad sjeverozapadne Bosne leži u južnom dijelu ravnice (Banjalučko polje) uz obje obale Vrbasa,koji se od Jajca probija kroz klisure visokih planina i u blizini Banja Luke prelazi na područje niskih brežuljaka,da bi se,protičući kroz Banja Luku,spustio u Lijevče polje,sastavni dio široke Posavine. Banjalučka kotlina je sa juga okružena planinskim vrhovima Manjače,Čemernice,tisovci Crnog vrha,dok je sam grad oivičen Starčevicom(433m),Banj brdom (Šehitluci,403m),Šibovima i Krčmaricama.Grad je smješten sa obe strane Vrbasa.Posebnu zanimljivost predstavlja činjenica da se u samom gradu u Vrbas ulijevaju čak tri rijeke:Sutorlija,Crkvena i Vrbanja.
ISTORIJA
Banja Luka je grad sa dugom istorijom.Prvi pisani dokument u kojem se spominje ime ovog grada potiču iz 1494.godine.Tokom duge i burne istorije,grad je prolazio kroz teške periode razvoja i rasta,a u većem dijelu svog više od 500-godišnjeg postojanja nalazio se pod okupacijom režima,turskim i austrougarskim.
Krajeve oko Banja Luke u predrimsko i rimsko doba naseljavalo je ilirsko pleme Mezeja,koje su Rimljani pokorili početkom nove ere i ove krajeve uključili u svoju pokrajinu Ilirik.
Rimljani su izgradili put koji je od Splita(Salona) do Bosanske Gradiške (Servitium) povezivao Jadransko more s riječnim slivom Save i Dunava.Na ovom putu,na području Banja Luke,nalazilo se rimsko vojno naselje Castra,a u blizini Ad Ladios (Trn) i Ad Fines (Laktaši). Rimljani su u Banja Luci koristili ljekovita vrela tople mineralne vode i izgradili kupatila za vojsku i građanstvo.
Poslije propasti rimskog carstva,u krajeve sjeverozapadne Bosne naselile su se slavenska plemena (polovinom VI vijeka),koja ovdje osnivaju svoja plemenska naselja.U srednjem vijeku,područje u donjem toku Vrbasa gusto je naseljeno i utvrđeno nizom manjih i većih utvrđenja.
U istorijskim izvorima ime Banja Luka se prvi put pominje 1494.godine.
Nakon dolaska Turaka 1528.godine naselje se širi,da bi 1553.godine postalo sjedište bosanskog sandžak-bega.Od 1580. do 1639.godine Banja Luka je sjedište prostranog Bosanskog pašaluka i grad se tada ubrzano razvija oko Ferhad-pašine džamije.
U razdoblju od 1688. do 1918.godine grad je doživio nekoliko ratnih pustošenja i požara koji su ga gotovo do temelja uništavali,a u nekoliko navrata je harala i opaka kuga,od koje je umrlo više hiljada građana.
1866.godine Banja Luka je telefonskim vezama povezana sa Sarajevom,Bihaćem i Bosanskom Gradiškom,a 1872.godine dobila je željezničku vezu sa Zagrebom prvom širokom tračnom prugom,u Bosni i Hercegovini.
Odlaskom Turaka,čija je okupacija trajala oko 350 godina,protektorat nad Bosnom,pa i Banja Lukom,preuzima Austro-ugarska.U tom periodu Banja Luka je,u arhitektonskom smislu,počela dobijati evropski izgled,sa mnogim javnim zgradama i drvoredima,po kojim je danas poznata.
U kraljevini SHS (1918-1941) Banja Luka je sjedište okruga i Vrbaske oblasti,a od 1929.godine Vrbaske banovine,kada je izgrađen centar grada oko sadašnih zgrada Skupštine opštine i Doma kulture.
Između dva svjetska rata Banja Luka postaje centar Vrbaske banovine i to je period najdinamičnijeg urbanog,privrednog i kulturnog razvoja grada.
U godinama između dva svjetska rata Banja Luka je bila žarište revolucinarnog radvičkog pokreta kojim je rukovodila mjesna organizacija KPJ.
Organizovani radnički pokret je u dvije decenije uspješno pokretao i izvodio veliki broj akcija u kojima se ispoljavala snaga proleterijata.Tako je zahvaljujući kontinuiranom djelovanju KPJ radnički pokret u BanjaLuci ušao u 1941.godinu jedinstven,čvrsto organizovan i spreman.
U junu 1941.godine,na Šehitlucima iznad Banja Luke održano je oblasno savjetovanje KPJ za Bosansku krajinu,na kojem je donesena odluka o pripremama i organizovanju oružanog ustanka,a odmah zatim formirano je vojno rukovodstvo za Bosansku krajinu.
Urazdoblju revolucionarne oružane borbe Banja Luka je ispoljila svoju slobodarsku volju,jer su u toku četverogodišnje okupacije banjalučki revolucionari u bezbrojnim akcijama ilegalnog NOP-a,koji je stalno djelovao u gradu,i u jedinicama NOVJ širom zemlje,svojim požrtvovanjem,neustrašivošću i hrabrošću,ostavljajući svoje živote na bojištima širom Jugoslavije,izvodili podvige u borbi protiv okupatora.
Od posebnog značaja da je banjalučki ilegalni NOP pripremio odlazak prvih partizanskih avijatičara Franje Kluza,Rudija Čajaveca i Miše Jazbeca,koji su s Banjalučkog polja poletjeli 21.maja1942.godine na dva neprijateljska aviona i spustili se u Potkozarju,da bi odmah stupili u dejstvo protiv neprijatelja.
U toku oružane revolucije Banjalučani su dali vidan doprinos borbi naroda Jugoslavije za oslobođenje i preobražaj društvenih odnosa.U toku revolucije živote je položilo 3.060,a pod oružjem dočekalo slobodu 2.278 Banjalučana.Voše od 2.000 preživjelih boraca NOR-a i danas aktivno učestvuje u izgradnji samoupravnih socijalističkih odnosa.19 Banjalučana je odliovano ordenom narodnog heroja.
Svoje oslobođenje 22.aprila1945.godine,Banja Luka je dočekala razrušena,popaljena i osiromašena,ali žrtve nisu bile uzaludne.Mali grad,tako reći bez privrede,počinje svoj ubrzani socijalistički razvoj.Već 1960.godine Banja Luka u svom registru ima 42 privredne organizacije,među kojima nekoliko modernih i krupnih industrijskih objekata (elektronika,elektromehanika,industrija celuloze,industrija drveta,metalna industrija).
Poslije Drugog svjetskog rata,u SFR Jugoslaviji, Banja Luka se razvija u moderan grad,a ubrzaniji rast počinje poslije katastrofalnog zemljotresa u oktobru 1969. godine.
ZEMLJOTRES
Neposredno pred katastrofalni zemljotres Banja Luka je već grad sa 75.000 stanovnika (prema 32.000 u 1939.godini),sa 76 privrednih organizacija i preko 30.000 zaposlenih,sa 11.000 novoizgrađenih stanova,razvijenim zdravstvom,obrazovanjem,kulturom i svim drugim društvenim funkcijama.
Upravo tako zahuktali razvoj Banja Luke zaustavio je samo u jednom trenutku katastrofalni zemljotres-26. i 27.oktobra 1969. (9 stepeni Merkalijeve skale),koji je odnio ogromno bogatstvo grada i uzeo 17 ljudskih života.Ali,život nije stao.Iz grada,iz ruševina,preselilo se na poljane,u parkove,na trgove,a onda pod šatore,u garaže,kasnije u prikolice i barake.
Na području banjalučke opštine bilo je uništeno i oštećeno 36.267 stanova.Najveće radne organizacije u industriji morale su potpuno obustaviti proizvodnju.U trgovini je uništeno i oštećeno 237 objekata.Zdravstvo je ostalo bez 1.016 postelja ili 65% ukupnog kapaciteta.Trebalo je sanirati ili izgraditi 113 školoski objekata,da bi se vratilo 12.000 učenika koji su poslije zemljotresa nastavili školovanje širom Jugoslavije.
Obnova i izgradnja Banja Luke počela je,tako reći,onog dana kada je grad zadesio katastrofalni zemljotres i do sada su postignuti značajni rezultati.
Poslije zemljotresa izgrđen je aerodrm Banja Luka na koji su 1980.godine sletili prvi avioni,izvršena je rekonstrukcija i izgradnja centra grada,izmjenjena u velikoj mjeri,podignuta je velika robna kuća “Boska”(16.000m2 prodajnog prostora).
Izvor: Internet
15. mart 2019. u 18:45
Vojislav Ananić
BANJA LUKA
https://www.zapadnisrbi.com/images/PDF/desanka_ludvig_banjaluka54_55.pdf