U Dubrovniku, kao i u dobrom delu Dalmacije, do početka 20. veka postojao je veliki broj onih koji su se izjašnjavali kao Srbi katoličke veroispovesti. Jedan od tragova takvog izjašnjavanja može da se vidi i u kalendaru “Dubrovnik” za prostu 1898. godinu.
Objavljujemo statistički deo ovog kalendara u kojem su, pored podataka o broju stanovnika u Dubrovniku i pripadajućim naseljima, između ostalog može videti i izjašnjavanje kojim jezikom se govori u kući.
Dubrovnik je (sa naseljima Gruž-Lapad, Brgat Gornji, Brgat Donji, Grbavac, Martinovići, Makoše, Buići, Petrača, Čelopeci, Čibača, Brašina, Zavrelje, Soline i Plat) po popisu iz 1890. godine imao 11.177 stanovnika. Od tog broja najveći broj su činili katolici (10.327), pravoslavnih je bilo 546, evangelista 221, Jevreja 79, muhamedanaca dva i jedan unijat, te jedan stanovnik bez verskog opredeljenja.
Na pitanje koji jezik govore u kući 9713 se izjasnio da je to srpski jezik, 716 talijanski, 384 mađarski, 285 nemački, 52 češki, 19 slovenski, šest poljski i dva ruski jezik.
Kalendar „Dubrovnik“ (ovaj broj je izašao 1897. godine, a za narednu 1898. godinu), štampan je na latinici i bavio se književnošću, istorijom, kulturom i politikom, a uređivao ga je (period: 1897-1903) Antun Fabris (1864-1904), dubrovački Srbin katolik. Saradnici Fabrisu na kalendaru „Dubrovnik“ bili su mnogi tamošnji ugledni Srbi katolici: Andra Murat, dum Ivan Stojanović (1829-1900), Marko Car (1859-1953), Vid Vuletić Vukasović (1853-1933)…
Kliknite na link da vidite originalni dokument: Dubrovnik, statistika iz 1890.
13. januar 2014. u 08:55
Dubrovčanin
Zanimljivo da se administracija ovako kvalitetnog sajta nije sjetila pogledati izvorni popis umjesto publikacije koja je bila jeftina velikosrpska propaganda. Popis 1890. godine(objavljen 1894., kao što i sam kalendar Dubrovnik veli) nije popisivao srpski i hrvatski jezik odvojeno već zajedno. Kalendar je samo po starom srpskom običaju “srpsko-hrvatski” preveo kao “srpski.”
http://s22.postimg.org/7mlajcixd/Screen_Shot001.png
http://s22.postimg.org/92wt1hlu9/Screen_Shot002.png
13. januar 2014. u 09:10
Jovica Krtinić
Poštovani Dubrovčanine,
hvala vam na javljanju i poslatim kopijama. Kao što vidite, i njih smo objavili, bez upadice da se radi o `jeftinoj austrijskoj propagandi`… Nadam se, ipak, da ne sporite činjenicu da se u to vreme, krajem 19. i početkom 20. veka, značajan broj Dubrovčana (možda i vaši preci?) nacionalno izjašnjavao kao Srbi. To tada nije bila tolika jeres, kakvom je vi sada pokušavate prikazati i još joj pridodati i velikosrpski predznak.
Svako dobro vam želimo.
13. januar 2014. u 22:26
Dubrovčanin
Kako su se Dubrovčani izjašnjavali u 19 stoljeću(nijedan popis nije pitao ljude da se izjasne) je potpuno drugo pitanje. Postavljati temu s naslovom “U Dubrovniku je 1890. godine od 11.177 stanovnika njih 9.713 govorilo srpski” je čista laž. Očito s kojim ciljem.
Ako se slažemo da su službeni podaci koje sam stavio točni a ovi iz jeftine huškačke publikacije netočni, valjda treba ukloniti temu. I staviti ispriku zbog širenja laži.
13. januar 2014. u 22:51
Jovica Krtinić
Publikacija za koju bez ikakvog argumenta govorite da je huškačka (šta je tu huškačko?!) nije štampana u Beogradu, već u Dubrovniku. I to na latiničnom pismu. Da li biste rekli da je laž da je tamo stajalo da od 11.177 stanovnika 9.713 govori hrvatski?
16. januar 2014. u 09:21
Dubrovčanin
“Da li biste rekli da je laž da je tamo stajalo da od 11.177 stanovnika 9.713 govori hrvatski?”
Naravno da bi bila laž. Postoji službeni popis. Na njemu nisu razlučeni srpski i hrvatski jezik. Bilo kakvo “prepravljanje” popisa je lažiranje. Ovdje se očito radi o lažiranju.
Mi možemo raspravljati o prirodu publikacija(kako drukčije nazvati kalendar čija čitava svrha postojanja je posrbljavanje Dubrovnika nego hušačkim), no ovdje se radi o jednostavnom pitanju.
Imamo dva različita podatka o istom popisu stanovništva. Netko laže. Vjerujete li vi da lažu službeni rezultati popisa? Ili da bolje znaju ljudi iz nekakve publikacije koji nisu imali veze sa samom provedbom popisa?
Ne može i jedno i drugo. Ako vjerujete više nekim pristrasnim publikacijama no službenim popisima, onda samo recite tako. Ali ne vadite se onda da vam je stalo do istine. Recito fino, stalo nam je da dokažemo da su Srbi svi i svuda.
16. januar 2014. u 09:44
Jovica Krtinić
Poštovani Pavo (pardon “Dubrovčanine”, ili, ako više voliš, “Dragiša Jovanov”), najpre, veoma mi je drago što i dalje sa pažnjom pratiš naš rad i daješ svoj doprinos. Kao što vidiš, objavili smo svaki tvoj komentar, bez ijedne ispravke. Dakle, dozvoljavamo ti pravo da izneseš svoj stav, slagali se mi sa njim ili ne. Kao što i sam reče, moglo bi se tu raspravljati štošta još, o svrsi postojanja nekih publikacija i slično. Nemam ništa protiv, samo izvoli. Cela ideja našeg portala i jeste da se podstakne rasprava, da se ukrste argumenti, pa onaj ko čita neka zaključi.
Ne znam šta si po obrazovanju (uh, ne znam ni ko si – Pavo, Dubrovčanin ili Dragiša?), ali svakako bi trebalo da znaš i istorijski kontekst kad se šta dešavalo, kakve su bile prilike, koliko je službeno zaista odražavalo i realno, posebno u uslovima ne baš naklonjenim Srbima u tadašnjoj A/U Monarhiji. Ali, dobro. Od svega je najvažnije da razgovaramo i da taj dijalog što je više moguće bude uljudan i argumentovan.
Mi nemamo poslednje namere i sakrivene ciljeve sem jednog – izneti na videlo sve što postoji, svaki dokument, publikaciju i tragati za istinom. A ona može biti samo jedna.
Živ bio!
27. oktobar 2021. u 15:20
Cavtaćanin
pa oni se istine i klone, jer znaju na čijoj je strani…dokumenata i knjiga onoliko, na tu temu…samo ko želi…pozdrav od Srbina iz Cavtata…
19. april 2015. u 00:59
Sekula
A sta se iz austrijskog popisa naslucuje?
1. Da su srpski i hrvatski jedan isti jezik.
2. Da u Dubrovniku tada zive i Srbi, jer bi u protivnom bio naveden samo hrvatski.
3. Da tih Srba u Dubrovniku ima vise od Hrvata jer bi u protivnom pisalo hrvatsko-srpski.
14. januar 2014. u 00:00
Jovica Krtinić
Evo, par reči o Srpskoj dubrovačkoj štampariji u kojoj je štampan Kalendar:
Srpska dubrovačka štamparija je ustanovljena
1892. godine, uoči pokretanja Dubrovnika, lista dubrovačkih pristalica Srpske
stranke. Već u prvoj godini izlaženja, u br. 25, u odeljku Domaće vijesti, nailazimo
na pomen Josipa Marcelića kojeg je u Dubrovniku pratio lep glas: “Kotorski katolički
biskup Dr. Tripo Radončić od dulje je vremena umobolan, te niti je mogao niti je
prilike da će moći upravljati svojom biskupijom. Radi toga imenovan mu je
pomoćnik i apostolski upravnik Dr. Josip Marcelić, koji je u isto doba imenovan
biskupom. Novi je biskup rogjen 1847. a bio je do sada profesor povijesti i
crkvenog prava i upravitelj bogoslovnog sjemeništa u Zadru.” Listajući dalje ovaj
list, u broju 25 za 1894. god. čitamo sledeće: “Njeg. Presv. Gosp. Dr. Josip Marcelić
novi dubrovački biskup stigao je iz Kotora sinoć u 6. sahata na večer. U Gružu su
ga dočekali kanonici a na Pilama cjelo sveštenstvo. U Nedjelju koja prva dogje
slijediti će njegova instalacija svečanijem načinom.” U broju 26 od 24. Junija 1894.
štampana je na prvoj strani velika dobrodošlica novom biskupu. U istom listu, dve
godine kasnije (24. maja 1896), na prvoj strani nalazimo informaciju o tome da je
biskupa Marcelića, kada je bio ustoličen, posetila tročlana depucija dubrovačkih
Srba katolika sa namerom da ga pozdravi i da ga upozna sa onim što mu kao
strancu možda nije poznato, a to je da oni jednako ljube svoju crkvu i svoju
narodnost i da katoličkoj crkvi ne preti ništa od “srpstva uopće a od Srba katolika
napose”. U delegaciji su bili Vlaho Matijević, Frano Bibica i Pero Banac.
Citat je iz studije koju možete da pročitate ovde: http://www.sanu.ac.rs/Biblioteka/Plakat.pdf
27. oktobar 2021. u 15:22
Cavtaćanin
Štamparija nesretnog Mata Gracića, koji je mučki ubijen od ustaša, čak je Tuđman i potomcima zabranio povratak u zemlju…
14. januar 2014. u 15:28
PETAR
Često se upitam, posle ovakvih komentara kao što je ovaj Dubrovčanina, kako *spustiti na zemlju* one koji su nam ukrali narod,jezik, kulturno nasleđe…i na njihovu provokaciju o Velikoj Srbiji jasno ukazati na činjenicu da su, doduše uz našu ne malu pomoć, stvorili veliku Hrvatsku od Dalmacije , Slavonije i Hrvatske, a čiji delovi su istorijski bili srpski od vajkad.
Umesto da se stalno branimo od svega i svačega kao neki velikosrbi, i to kada gubimo naše teritorije i narod, morali bi stalno ukazivati na velikohrvatstvo, velikoalbanstvo i nekakvo velikobošnjaštvo.
A to možemo samo ISTINOM , a ne politikanstvom i krivotvorenjem.
14. januar 2014. u 18:25
marko
Gospodine Petre. Da bi našao svoj narod pođi od izvora a na izvor te upućuje car Kosta U DAI.
Srbi (Serbloi) su potomci nekrštenih Srba, zvanih također bijeli, koji žive iza Turske na mjestu zvanom Boiki, gdje im je susjedna Franačka, kao i velika Hrvatska, nekrštena, također nazvana bijela, i u tom su mjestu, dakle, ovi Srbi živjeli od početka. Ali kad su dva brata naslijedili na vlasti svoga oca u Srbiji, jedan od njih je uzeo polovinu naroda te je zatražio zaštitu u Heraklije, imperatora Bizantinaca, i taj isti imperator Heraklija primio ga je i dao mu mjesto u pokrajini Soluna (Thessalonikes), da se tamo naseli, naime Srbiji (Serblia), mjesto koje od toga doba nosi taj naziv. »Srbi« na jeziku Bizantinaca je riječ koja označava »robove«, a na tom jeziku obično se riječju »serbula« označava obuću robova, a riječ »tzerboulianous« označava one koji nose jeftinu, siromašku obuću. Srbi su to ime dobili jer su postali robovi imperatora Bizantinaca. Pa, poslije nekog vremena, ti su isti Srbi odlučili poći u svoje vlastite kuće (vratiti se), a imperator ih je pustio. Ali, kad su prešli rijeku Dunav (Danoubin) oni su promijenili svoje mišljenje pa su poslali jednu molbu imperatoru Herakliju, putem vojnog zapovjednika koji je tada bio u Belegradonu, da bi on njima dao drugu zemlju za naseliti se. A budući da ono što je sada Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita, bilo pod upravom imperatora Bizantinaca, i budući da su te zemlje bile opustošene od Avara (jer su iz tih zemalja oni istjerali one Rimljane koji sada žive u Dalmaciji i Draču), stoga je imperator naselio te iste Srbe u naznačene zemlje i oni su postali podložnici imperatoru Bizantinaca, a imperator je doveo svećenike iz Rima i njih krstio, i naučio ih da pravilno obavljaju pobožnosti, i poučio ih u kršćanskom nauku.
Trebaš prvo naučit sve o Bojci i Bojkama pa kreni dalje. A sad lipo uguglaj nazim” Servitaka Roma pa se upitaj da ti nisu oni rođaci.Upitaj se kako su oni Srbi a govore Rumunjski. Možeš se upitati zašto je Serban najčešće ime u Rumunjskoj.Daklem svoj narod i pretke traži malo istočnije a mani se Hrvata.
27. oktobar 2021. u 15:24
cavtaćanin
hah ajde još citat ,,oca nacije,, Dobrice Ćosića pa da ugođaj bude kompletan
14. januar 2014. u 19:00
marko
Brzo pobrisa administratoru. Jel to skrivaš istinu ili voliš bajke i jednoumlje. Srbi čovječe stoljećima ne znaju tko su šta su i odakle su. Kome treba slijep narod.Vračevima,čudacima i luđacima.
14. januar 2014. u 19:03
Jovica Krtinić
Taman posla da brišemo. Ovo je nešto najzabavnije što može da se pročita u komentarima. Samo nastavi.
28. januar 2014. u 11:56
Ban
Bravo, Marko!
No, zemljopis ti očito nije jača strana, jer bi inače znao da su “Srbija i Paganija i takozvana zemlja Zahloumon i Terbounia i zemlja Kanalita” svakako zapadnije od Rumunjske 🙂
Paganija je zemlja, ako si čitao Cara “Kostu”, u kojoj je živelo srpsko pleme Neretljana, a graničila se s Hrvatskom negde na Cetini; Zahloumon i Terbounia su Zahumlje i Travunija (tj. Trebinje), ergo današnja Hercegovina, a zemlja Kanalita – srpsko Konavlje/Konavli.
Ne znam zašto je često (ne bih rekao najčešće) ime kod Rumunja Šerban (ne Serban), no ti bi možda mogao “izguglati” zašto je najčešće prezime u Madžarskoj i Slovačkoj Horvath?
Elem, Car je naselio ove Srbe u gore rečene oblasti, i doveo im “svećenike iz Rima” te su oni ostali u toj vjeri i toj narodnosti očigledno sve do ovog popisa 🙂
29. januar 2014. u 10:42
marko
Bravo i tebi Bane. Kosta pored ostalog napisa da u prvom dolasku sa Karpata Hrvati zauzeše i naseliše Dalmaciju,Panoniju i Ilirik od Istre do Valone.A tu su ti i Neretva,Travunja,Duklja i Konavle pa i kasnija Raška. Pogledaj kartu Ilirika.
I te kako dobro znam da su Servi o kojima Vasa piše Hrvatsko pleme Bojke s Karpata. Ovo sa Srbima Romima i Serbanima /prezime u Rumunjskoj/ sam napisao samo radi toga što vaši nadri povjesničari svojataju svakoga a ove prešućuju.
Horvati su posijani od Karpata i Ukrajine do nekadašnje kneževine Moravske iz koje su se spustili u Dalmaciju (drugo naseljavanje Hrvata).Usput ih je nešto i ostalo.
Kako ono kažu Bizantinci.Servi koje i Hrvati zovu.
29. januar 2014. u 19:51
Ban
Marko, sine, lažeš… Toga kod Porfirogenita nema (može biti te si Cara čitao u nekim sumnjivim kompilacijskim tekstovima, fra Dominika Mandića npr.). Neću da se prepirem s tobom, jer lasno je danas svakom provjeriti, jer cijeli je DAI objavljen i na internetu (ja ga imam i na grčkom, pa mene nećeš prevariti:)
U zemlji Hrvata naseljeni su sljedeći gradovi : Nona, Belegradon, Belitzin, Skordona, Hlebena, Stolpon, Tenin, Kori, Klaboka (transkripcija je moja). Osim ukoliko vjeruješ da su ovi gradovi rasijani “od Karpata i Ukrajine do nekadašnje kneževine Moravske” pa do Dalmacije, svakako ćeš primjetiti da su ovo mjesta u oblasti ne većoj od par stotina km² (Nona je, vjeruje se, Nin; Belegradon – Biograd, Skordona – Skradin, Hlebena bi trebalo biti Livno/Hlijevno, Tenin – Knin, Kori valjda Karin). Ostale gradove identificiraj sam, učini nešto za svoj narod, ne zamaraj ljude po forumima pseudo-poviješću i megalomanijom. A, uzgred, Bizantinci katkad kažu i “Hrvati koje još i Srbima zovu” 😉
30. januar 2014. u 11:14
marko
Pišeš Bane o krštenom djelu Hrvata u Dalmaciji a ne razmišljaš o onom djelu gdje se spominje Panonija i Ilirik. Moguće da Vaso nije znao ili nije htio znati za županije koje još nisu bile pokrštene.
Zanimljivo je da bi vi od Vase uzeli ono šta vam paše.Vaši povjesničari bi se trebali pozabaviti Karpatima i Bojkama a ne varati narod pričom o Sorbima s kojima nemate ništa zajedničko.
Žao mi je što upalih svjetlo.Izgleda da se bolje mašta i laže u mraku.
31. januar 2014. u 14:28
Ban
Marko, Svjetioniče istine, Car ne piše o Iliriku i Panoniji, već kaže da ovi Hrvati potječu od onih “Bijelih” Hrvata koji žive iza “Turske” (Madžarske), u susjedstvu Franačke, odmah do isto tako nekrštenih Srba. Mora biti da si o Panoniji i Iliriku ipak čitao u nekom komentaru Barskog rodoslova.
A što “Vaso” nije znao je u domenu nagađanja, možda nije znao ni za stare ljubičaste Hrvate koji su naseljavali velike djelove Perzije i Australije, čije je postojanje zli srboćetnićki bizantski car htio prešutiti 🙂
Mi uzimamo od Vase ono što on piše, a vi mu dodajete i ono što nikada nije napisao. Tko li je tu u pravu, hmm…
Svakako da bi se srpski povjesničari morali više baviti Bojkama i zakarpatskom Srbijom, baš kao i onom polapskom, baš kao što bi se i hrvatski povjesničari morali ozbiljnije pozabaviti Bijelom Hrvatskom, no mislim da ih tvoje brbljarije koje ti nazivaš svjetlom mogu samo nasukati na sprud daleko od istine.