Poreklo prezimena, selo Seča Reka (Kosjerić)

19. decembar 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Seča Reka (po knjizi Siječa Rijeka), opština Kosjerić – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Ovo prostrano selo je na stavama Pološnice i Tmuše, zatimm na stavama Sječice i Renovice, duboko ušlo u Jelovu Goru, podišlo pod Crni Vrh i podiglo se na Drmanovinu.

Krajevi sela su ovi: Vučinac, drmanovski potok, koji ispod crkve pada u Sječicu: Milići – Obadi uz drugi drmanovski potok, zvani Jelić-Potok; Gajčani su između Sječice i Renovice; Buzandžije u uglu između Pološnice i Tmuše; Batinići su pod Crnim Vrhom; Drinčići u Jelovoj Gori; Rajčić Brdo ispod ušća Renovice prema crkvi i školi.

Vode, zemlje i šume.

Ovo selo je bogato vodama i zemljištem. Selo je brdovito; brda su strma, pod šumama ili sa naseljima, ali su daleko manje strmeni nego susednna sela. Sa Drmanovine i sa Crnog Vrha silaze mnogi bujni i nepresušni potoci, uz njih su seoske kuće, a pri vrhu livade i zakosi, dokle na Drmanovini ispusti i suvati. Po Jelovoj Gori su velike šume, ovo selo je jedno od najbogatijih šumom. Na stavama Pološnice i Tmuše, uz Tmušu i niz Sječicu su prostranija polja uvek zasejana svim vrstama zemaljskih useva.

Starine u selu.

Nema sela u okolini sa više tragova stare kulture i ranijeg života. Poznata su u poljima oko Sječice nekoliko Crkvišta i Grobljišta, tako i neka groblja po Jelić Potoku i Vučincu. Čiji su tragovi, predanje o tome ništa ne zna da kaže. Najstarija naselja ovog sela su u srednjim tokovima pojedinih potoka i tek od pre 50 godina počela se spuštati u ravan bliže rekama u putevima.

 

Poreklo stanovništa i osnivanje sela.

Najstariji doseljenici su:

Buzadžije, doseljeni pre 200 godina u ovo selo. Ovde su došla dva brata; Radoši Dikan, oba mlada, vredna i oba se nasele istočno od Vučinca do Cikota. Zbog toga što su se hranili nekom kiselicom, spravljanom od projinog (kukuruznog) brašna, prozvali su ih Buzadžijama. Oba su se doselila iz Oborde u Polimlju i živeli su dosta dugo u zadruzi. Deobom Radoš stariji se preseli preko Sječice na vis iznad Polešnice, gde su im dotle bili zajednički torovi.

Od Dikana su:

Janjići, Jankovići, Dikanovići i Bišići.

Od Radoša su:

Lučići i Radoševići; gornje i donje Buzadžije, svega 33 kuća i slave Đurđevdan.

Minići (ili Milići)-Obadi su se doselili ubrzo iza Buzadžija iz crnogorskog Kolašina u dve porodice. Obadi su krupni ljudi, vrlo okretni, dobri igrači, vredne zanatlije i vrlo rasipni. Jednu granu ove porodice zovu:

Džinovići, zbog toga što su im preci bili slobodni i vrlo šaljivi u narodnim igrama i pri tome su bili a i danas su džinovske snage. Ovih Obada ima u Jarebicama i nekim drugim selima, ovde ih je 48 kuća i slave Jovanjdan.

Rebići su treća, mnogo raseljena, nestalna i nemirna porodica, doseljeni kada i Obadi iz okoline Bijelog Polja. Prvi put su se naselili u Vučincu, pa odatle pobegli u valjevsko selo Sušicu, bili tu neko vreme pa se vratili i otišli za Obadima u Jarebice gde su i danas – u Jarebicama i ovom selu.

U Vučincu se zovu:

Rebići, Vasovići i Đurovići.

U Jelić Potoku i Gajčanima su:

Rebići.

Ima ih 15 kuća i slave Stevanjdan.

Minići su došli mnogo posle Minića-Obada iz Pive, kada su se doselili i jakljanski Pivljani. Ovi (sada piše, op. Milodan) Milići su druga vrsta; mirni, tihe naravi, odlični zemljodelci i dobri stočari. Svi su zbijeni u Gajevima na severu sela pod Makovištima i Pološnicom, ima ih 22 kuće i slave Jovanjdan.

Batinići su došli kada i prethodni iz sela Karana. Batinići su iz Drobnjaka, došli rano u Karan i naselili se u više porodica, koje su bile stočarske. Iz Karana dali su u Buzadžije neku odivu i dolazeći joj u pohode, devojačka mati Stanka zavoli selo i nagna devere i sinove da pređu u ovo selo i da zauzmu one ravne i puste krajeve pod Crnim Vrhom. Stankini potomci prozovu se:

Stankići, jedni Božići, drugi Markovići, treći Bašići, svi ostanu Batinići; ima ih 43 kuće, slave Đurđevdan.

Milići-Šijaci su došli posle Batinića, naseljeni na Rajić-Brdu ispod crkve. Šijake je doveo pop Rajica, doseljen iz Pljevalja. Rajica je popovao pri sečorečkoj crkvi, kada ona nije bila na današnjem mestu. Poslednji pop Spasoje Minić-Šijaković, (mora da je Ljuba bio malo popio kada je ovo pisao-stalno meša Miniće i Miliće, te sada ni sam ne znam jesam li Milić ili Minić, op. Milodan) umro je i sahranjen u groblju svoga kraja, a popovao je pri staroj crkvi ovoga mesta. Šijaci su ljuti, prgavi, na kavgu brzo spremni, hajdučke su krvi o kratkog veka; danas ih je 14 kuća, slave Đurđic.

Drinčići su došli iz gornje Drine ispod Foče i naseljeni duboko u planini. Kako su na malom prostoru, a vredni, radni i vrlo okretni, stalno su se iseljavali i bežali iz sela, ima ih 7 kuća, slave Đurđevdan.

Živkovići u Gajčanima od istoimene porodice iz Čajetine, vredni, radni i vrlo štedljivi ljudi, pa su dobrog stanja, ima ih 8 kuća, slave Lučindan.

Erići. Predak današnjih Erića je hajdukovao po Dragačevu, a rodom je bio iz Kotraže. Da bi izmakao poterama i neprijateljima, sa nekim drugom je došao, naselio se iza Vučinca do Cikota i odao zemljoradnji. Od njega su nekoliko vrednih, radnih i istaknutih (osam) kuća Erića, slave Aranđelovdan.

Maksići su u Vučincu, doselili se iz Bioske, došli u Rebiće-Vasoviće, ima ih 3 kuće, slave Nikoljdan.

Markovići su u Radoševićima Buzadžijama, došli od Bijelog Polja, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan.

Noviji doseljenici su:

Radojevići su na Drmanovini, čiji je predak pobegao 1878. godine uz Babinsku Razuru iz Babina, ima ih 3 kuće, slave Đurđevdan.

Miloševići su sveštenička porodica iz ranijeg doba, došli iz Maoča i Polimlju, naseljeni kod crkve, jedna kuća, Đurđevdan.

Oko crkve su.

Milići-Obadi su od Zarića iz Kačera, trgovačka kuća, Stevanjdan.

Filipovići su iz Ljubaša, zanatlijska kuća, Nikoljdan.

Matići su iz Makovišta, zanatlijska kuća, Nikoljdan.

Radosavljevići su iz Gostilja, trgovačka kuća, Đurđevdan.

Vasovići (Rebići) su zemljoradnička kuća, Đurđevdan.

Kuzman je iz Godljeva, zanatlijska kuća, Mitrovdan.

U selu je 203 kuće od 18 porodica.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović – Užička Crna Gora. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. goran

    Goran Drmanovic iz Bogatica u Macvi,moija familija potice iz oblasti Drmanovina iz tih krajeva.Tako smo i dobili prezime.pozdrav!

    • Nina

      Da li znate gde još ima Drmanovića? Zanimljivo je što jedno novovaroško selo nosi ime Drmanovići, pitanje je po kojim li je Drmanovićima ono nazvano…